“Ispod ovog snijega su naše livade, šume, žbunje, putevi i puteljci, a sada se samo naziru kuće mojih ujaka dolje u Brezni. S one strane doline, ako se dobro sjećam, širila se visoravan s jarugama, pa tamo kanjon prema Komarnici i kanjom Nevido.
"Danas mi iz vazduha sve izgleda mnogo drugačije”, pojašnjavao je juče Ranko Mijović iz šavničkog sela Godijelja, dok je rukama kroz okno bučnog helikoptera čuvene “osmice” Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, pokazivao na selo u podnožju.
Krenuo je Mijović juče sa spasilačkom eskadrilom kako bi vojnicima pokazao kuću očeve strine, Darinke Mijović, 92-godišnje starice, čija je porodica molila da se ona evakuiše i prebaci do Nikšića.
Iako je njeno spasavanje juče bilo u planu letjenja, helikopter nije slijetao u to šavničko selo, već je preko bijelog prostranstva, gdje se pokatkad samo ukaže poneka stijena ili krošnja drveća, prvo stigao do durmitorskih vrhova i najzabačenijeg sela u Crnoj Gori - Male Crne Gore, a nešto kasnije i do pljevaljskih zabiti Kozica, Bobovo, Kalušići, Krupice...
Bijeli namet bez dna i bez neba
Snijegom napadnuta Mala Crna Gora izgledala je iz vazduha kao ostatak neke potopljene obale, pa se na trenutke nije znalo ni je li ispod pramen guste bjeličaste magle, nadošlo tijesto ili hladni bijeli namet bez dna i bez neba...
Iz bjeline naziru se samo djelovi krovova drvenih planinskih kuća, štala i uski puteljci, koje su seljani uspjeli da očiste u dvorištima kako bi prokrčili put samo da stignu do stoke. Helikopter je nekoliko minuta kružio iznad sela, a potom se na obodu ispod kuće Šipčića ugledao nepravilan krug, oivičen drvenim koljem i plastičnim crvenim gajbama, gdje je spas sa neba čekalo nekoliko vrednijih seljana.
Opširnije u štampanom izdanju
Galerija
Bonus video:
