Mimoza - žuti cvijet u čiju čast se na hercegnovskoj rivijeri više od četiri decenije organizuje jedinstvena turističko-propagandna manifestacija “Praznik mimoze”, ove godine dobro je rodila, uprkos vremenskim neprilikama u decembru.
Ali, hercegnovske plantaže mimoze ostaće uveliko neubrane, jer nemaju kome da je prodaju, a organizovanog otkupa nema, upozoravaju njihovi vlasnici.
Već nekoliko godina interesovanje za otkup mimoze opada. Nekada je tržište za žuti cvijet bila skoro cijela bivša Jugoslavija. Najviše se mimoze prodavalo u Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, ali i u susjednom Dubrovniku. Danas stroge i komplikovane carinske kontrole “odbijaju” i one najupornije, jer cvijet mimoze nema dug vijek trajanja – dva do tri dana. Samo male količine mimoze uspijevaju da dođu do kupaca, uglavnom u Srbiji, transportovane autobusima na redovnim linijama. Zato joj i cijena pada. Sada kilogram mimoze – kada je kupujete na plantaži - košta euro i po, a mogla bi dostići duplo veću cijenu da se iznese na tržište nekih većih gradova u regionu.
A bilo je 5.000 stabala...
U svijetu postoji više od trista različitih vrsta mimoza čija je domovina daleka Australija. U Herceg Novom i Boki uzgaja se tek dvadesetak vrsta, pa ipak ostaje utisak da mimoze baš na ovom dijelu Jadrana najljepše cvjetaju.
Uzgajanje mimoze bilo je profitabilno šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je ona masovnije sađena i uzgajana u Boki Kotorskoj, naročito na hercegnovskoj rivijeri. Prema procjenama stručnjaka, u ovom dijelu Boke bilo je oko pet hiljada stabala, sa kojih se godišnje moglo ubrati oko 30 vagona cvijeta mimoze.
Ali to drvo iz porodice akacija, u odnosu na neke druge vrste, nema dug vijek. Domaća mimoza uspijeva oko 30 godina, a „italijanka“ petanestak. Međutim, malo ko obnavlja plantaže. Stručnjaci, ali i uzgajivači su saglasni da bi i opština i država trebalo da stimulišu vlasnike plantaža, koje su skoro prepolovljene, da nastave sa uzgojem te biljke. Trebalo bi im, kažu, između ostalog, omogućiti nabavku novih sadnica po regresiranim cijenama, ali obezbijediti još neke olakšice.
Plantaže se rijetko obnavljaju
Zdravko Hadžović iz Baošića ima plantažu i rasadnik mimoze skoro četvrt vijeka. Nekada je prodavao i do 250 , a sada jedva tridesetak sadnica godišnje. Mještani više od decenije ne kupuju nove sadnice i rijetko obnavljaju plantaže. Hadžoviću su iz lokalne uprave rezervisali desetak sadnica za sadnju na javnim površinama.
„Najčešći kupci su Rusi koji imaju kuće za odmor na našoj rivijeri. Možete zamisliti njhovu ushićenost kada iz gradova okovanih snijegom i ledom dođu ovdje, i u januaru ili februaru zateknu rascvjetale mimoze, a nešto kasnije i kamelije“, objašnjava Hadžović zašto Rusi u svojim vrtovima insistiraju da imaju i mimozu.
Dosta Hadžovićevih sadnica ode u Dubrovnik, Split i Korčulu. Međutim, problem je što pojedinci mogu prenijeti najviše dvije do tri sadnice, a potražnja je mnogo veća.
Najviše se traži vrsta “italijanka”, a sadnica od 1,2 metra, košta 40 eura i više.
Hadžović ističe da se mimoza može saditi svih 365 dana u godini, a da joj najviše prija područje hercegnovske rivijere – Kumbor, Baošići i Đenovići.
Mimoza je više od četiri decenije prepoznatljiv znak Herceg Novog u zimskim mjesecima. Bez nje nema ni Praznika mimoze koji ove godine počinje 3. februara i koji bi na hercegnovsku rivijeru trebalo da dovede brojne goste.
Galerija
Bonus video:
