Dva partizanska komandanta koja italijanski saborci pamte pod imenima Tozo i Boris, počasni su građani nekoliko gradova regije Umbrija.
Svetozar-Tozo Laković bio je komandant italijanskog partizanskog bataljona 'Tito' i borio se protiv Njemaca u Italiji, a njegov zamjenik i barjaktar bataljona Boro Mećikukić, 18 puta je ranjavan.
Oba ratnika bili su zatočenici konclogora u Umbriji, provincija Peruđa. Tamo se prethodna 3 dana odala pošta upravo crnogorskim internircima - više od 2.300 ljudi koji su od oktobra 1942. do pada fašističke Italije bili zatočeni u logorima Kampelo i Kolfiorito.
Jedna sekcija Italijanske partizanske asocijacije nosi ime Milana Tomovića
Gladan čovjek ne bježi
"Konjušnice su bile veoma mračne i hladne, a zatvorenici su namjerno bili slabo hranjeni, da ne bi ojačali i pobjegli", priča profesor.
Dan u logoru počinjao je u 7 časova podizanjem zastave, ali Crnogorci nijesu izlazili iz baraka da odaju počast državi koja ih je zatočila, zbog čega nijesu bili kažnjavani.
"Prijepodne su mogli da šetaju, poslije ručka su imali samo par sati napolju. Ovo nije bio radni logor, u njemu se dugo ostajalo i oko 50 zatvorenika je tražilo da ode u radne logore, a ostali su štedjeli njihovu hranu kako bi se spremili za bjekstvo"
Bjekstvo se, priča Nardeli, zbilo u noći između 21. i 22. septembra 1943.
"U dogovoru sa logorašima, stražari su tada pucali u vazduh. Pobjeglo je oko dvije trećine logoraša, mnogi su se vratili u Crnu Goru, a dio je ostao u partizanskim jedinicama u Umbriji", kaže Nardeli.
PG 77 poznat kao težak logor
Institut za savremenu istoriju pokrajine Umbrija (ISUC) organizovao je međunarodnu konferenciju na kojoj su govorili čelnici našeg SUBNOR-a i italijanski istoričari.
U maslinjacima Pizinjana kod Kampela, gradonačelnik Paolo Paćifići i potpredsjednik SUBNOR-a Crne Gore Ljubo Sekulić pred đacima lokalne osnovne škole otkrili su spomenik u čast 800 naših interniraca iz konclogora PG 77. Taj logor je bio poznat kao veoma težak za izdržati.
"Ovo mjesto je nekad bilo mučilište, a sada je svetilište za sve nas. Želio bih da se potre sve ružno što je fašizam počinio i u Crnoj Gori i u Italiji", kazao je Sekulić.
Član rukovodstva SUBNOR-a, prof. dr Radoje Pajović rekao je da „onaj ko je proučavao logore, a posebno događaje poslije bjekstva iz logora“, ne može zaboraviti veze i prijateljstvo naroda Umbrije i Crnogoraca.
U knjizi "Jugoslovenski partizani u italijanskom pokretu otpora" notirana je priča o crnogorskom slikaru Veliši Lekoviću koji je bio interniran, da bi upravo u Italiji upoznao svoju ženu Anđelu Traini.
Jedna od sekcija Italijanske partizanske asocijacije (ANPI) u Peruđi nosi ime revolucionara Milana Tomovića.
Italijanski istoričari koji su pisali o logorima u Umbriji, služili su se bogatom dokumentacijom predsjednika barskog SUBNOR-a Nikole Masoničića.
Gradonačelnik Folinja, trećeg po veličini grada u Umbriji, Nando Mismeti primio je delegaciju SUBNOR-a i barskog Izviđačkog odreda „24. novembar“. Na mjestu bivšeg logorskog kompleksa u Kolfioritu vlasti Komune Folinjo planiraju da otvore memorijalni muzej.
Bonus video:
