Tridesetčetvorogodišnji Božidar Batrićević iz Nikšića, koji sa suprugom i dvojicom sinova živi u Igalu, mislio je, do prošle godine, da nema zdravijeg čovjeka od njega.
Odjednom njegov svijet se promijenio.
Od zdravog čovjeka, Božidar se pretvorio u osobu koja tri puta nedjeljno ide na dijalizu bubrega.
„Nikada nijesam bježao od posla i uvijek sam išao tamo gdje traže radnika. Radio sam u pilani, bio i pripadnik posebne jedinice u hercegnovskom MUP-u, radio na građevini. Iako stanujemo privatno solidno sam zarađivao i solidno se živjelo. Bio sam zdrav i mislio sam da mi težak rad ne može ništa", počinje priču Batrićević.
"Prošle godine me odjednom zagušilo, završio sam u hitnoj pomoći, a zatim u vojnoj bolnici u Meljinama. Tada su mi rekli da su mi bubrezi skoro blokirali a da je razlog tome najvjerovatnije preležane upale za koje nijesam ni znao".
Božidar priča da je bio snažan, pa nije ni osjećao da ima nekakvih ozbiljnih problema.
"Poslali su me za Podgoricu i nakon urađenih analiza poslali na kućno liječenje da vide da li može situacija da se popravi. Nažalost, ništa nije išlo nabolje tako da je jedino rješenje bila dijaliza bubrega“, priča Božidar sa kojim je ekipa „Vijesti“ razgovarala u selu Broćanac, četrdesetak kilometara od Nikšića, u kući njegove tazbine.
Božidar sa porodicom živi kao podstanar u stanu koji plaća 150 eura mjesečno. Žive od socijalne pomoći koja sa dječijim dodatkom i tuđom njegom iznosi 210 eura.
Od toga novca ne mogu podmiriti stan i sve komunalije, ali nekako „krpe kraj sa krajem“. Pomažu njegovi i porodica supruge Suzane, i nekako uspiju, kako reče, da „izguraju mjesec i da djeca ne osjete da sada zbog očeve bolesti ne mogu da žive normalno“.
„Kada dođem kući poslije dijalize bukvalno sam nizašta. Iscpljen sam, slomljen i samo ležim. Ne mogu da radim, a tako bih želio da ponovo mogu da zarađujem i porodici obezbijedim sigurnu egzistenciju“, kaže Božidar.
Njegova supruga Suzana kaže da situaciju koja ih je zadesila dobro podnosi, međutim njene suze i nemogućnost da priča govore drugo.
„ Za transplantaciju bubrega u Rusiji potrebno je 63.000 eura. Nemam taj novac i ne znam odakle da ga nabavim. Na nagovor prijatelja i jednog momka iz Podgorice koji je već otišao u Rusiju da mu urade transplantaciju bubrega otvorio sam žiro-račun. Nijesam navikao da mi neko pomaže, ali prinuđen sam to da uradim – i zbog sebe i zbog porodice“, kazao je Božidar.
Tokom razgovora, njegovi sinovi šestogodišnji Đorđe i četvorogodišnji Andrej došli su da zagrle oca.
„Ne znam kako ću Đorđa opremiti za školu, ali potrudiću se. Nadam se da će oni koji me poznaju, kao i oni koji koliko-toliko mogu da pomognu pomoći da sakupim taj novac. Znam da je to mnogo ali transplantacija bubrega bi i meni i porodici omogućila normalan život“, rekao je Božidar.
Iz hercegnovskog Doma zdravlja potvrdili su „Vijestima“ da je Batrićević već godinu na dijalizu bubrega i da zbog lošeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti da radi, ali da bi mu transplantacija bubrega omogućila određenu prekvalifikaciju i mogućnost zaposlenja.
Galerija
Bonus video:
