Mještanin zetskog sela Srpska Radoslav Terzić deset godina pokušava da dokaže nadležnim službama da je na njegovom imanju koje je udaljeno 50 metara od KAP-ovog bazena crvenog mulja nemoguće bavljenje poljoprivredom jer su sva dosadašnja istraživanja Centara za ekotoksikološka ispitivanja, pokazala da su vazduh, voda, zemljište i sve proizvedeno voće i povrće bogati kancerogenim materijama.
Nakon šestogodišnjeg spora sa KAP-om, krajem prošle godine u Osnovnom sudu mu je rečeno da se može baviti poljoprivrednom proizvodnjom i stočarstvo, a toj odluci prethodila je potvrda tadašnje direktorice CETI-ja i sudskog vještaka toksikološke struke Ana Mišurović da su uslovi zadovoljavajući.
Terziću je kako tvrdi, CETI opet uradio besplatne analize zemljišta, vode i kivija, a Mišurović je “promijenila mišljenje” i kazala mu da analize pokazuju suprotno od onoga što je prethodno rečeno.
"To je meni rekla u svojoj kancelariji, ali nije javno", tvrdi on.
Prethodnu deceniju Terzić je toksične poljoprivredne proizvode pr
Nakon okončanja sudskog spora 2010. godine, CETI je Terziću uradio besplatne analize vode, zemljišta i kivija i ponovo je potvrđeno prisustvo kancerogenog piralena u zemlji i vodi.
Desetogodišnja "borba sa vjetrenjačama"
Iz Sanitarne inspekcije su mu, kaže, prijetili krivičnom prijavom, jer takve proizvode iznosi na tržište, ali mu, ni na njegovo insistiranje, nijesu htjeli izdati potvrdu da na toj lokaciji ne može proizvoditi voće i povrće.
Terzićeva “borba s vjetrenjačama” počinje 2001. godine kada je Vlada donijela odluku o eksproprijaciji pomenute lokacije, koja podrazumijeva zabranu bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom i stambenom izgradnjom.
Zabrana se, podsjeća, Terzić, odnosila na 22 domaćinstva, ali ne i za njega i njegovo imanje, iako je bio bliži i ugroženiji od većine pomenutih familija.
"Moje imanje se nalazi na takozvanoj “ruži vjetrova” (sjever-sjeverozapad), tako da i najmanji vjetar nanosi prašinu sa bazena crvenog mulja", kazao je on.
U obrazloženju Vladine odluke, kaže, bilo je naglašeno da je donesena radi zaštite zdravlja ljudi i životne sredine.
Terzić se, misleći da je u pitanju greška što se to ne odnosi i na njegovo imanje, u februaru 2002. godine obratio Ministarstvu poljoprivrede, ali je opet doživio neprijatno iznenađenje.
"Tražili su mi da platim 3.000 maraka, makar za analizu zemljišta. Sa tadašnjom platom od sto maraka, morao sam da odbijem taj zahtjev", priča Terzić.
Kancerogene materije u svim namirnicama
Nakon toga, kaže, nastupa zatišje sve do 2004. godine. Tada CETI vrši istraživanje, u kojem je, kaže, Mišurović utvrdila da su vazduh, voda i zemljište na tom lokalitetu zagađeni opasnim materijama.
"U vazduhu je utvrđeno prisustvo povećanih koncentracija fluorida za oko 15 do 30 puta iznad dozvoljenih granica i povećano prisustvo policikličnih aromatičnih ugljovodonika za oko 250 puta od propisane norme", kazao je Terzić.
U uzorkovanim namirnicama, podsjeća on, pronađeni su gvožđe i mangan u količini 10 puta većoj od dozvoljenog, aluminijum 10 do 100 puta veći od dozvoljenog, piraleni u mlijeku i jajima, u uzorcima raštana i mlijeka utvrđen je pojačan sadržaj žive i kadmijuma od dva do 20 puta…
U uzorkovanim namirnicama, podsjeća on, pronađeni su gvožđe i mangan u količini 10 puta većoj od dozvoljenog, aluminijum 10 do 100 puta veći od dozvoljenog, piraleni u mlijeku i jajima, u uzorcima raštana i mlijeka utvrđen je pojačan sadržaj žive i kadmijuma od dva do 20 puta…
Posljednji nalaz kvaliteta zemljišta pokazao je, prema njegovim riječima, prisustvo visokih koncentracija aluminijuma, gvožđa, nikla, mineralnih ulja i cijanida, kao i policikličnih aromatičnih ugljovodonika u koncentraciji od čak 4, 769 miligrama po kilogramu, odnosno, oko devet puta više od maksimalno dozvoljene koncentracije.
Sve pronađene supstance, kako je navedeno u izvještaju, su toksične i opasne materije, koje mogu izazvati značajne promjene u ljudskom organizmu.
"U izvještaju iz 2004. Mišurović je konstatovala da je potpuno opravdan zahtjev porodica da napuste ugrožene lokacije, jer ne mogu koristiti svoje posjede na adekvatan način. Navela je da život na ovom lokalitetu nema nikakvu prespektivu", prisjeća se Terzić.
I dalje bez odgovora
On ističe da su sva četiri bunara, koja su mu preci ostavili na imanju, zatrovana, a situaciju mu je otežao i Vodovod, koji mu je 2010. godinu "čestitao računima za vodu, a na lokaciji Velji brijeg obustavio isporuku te dragocjene tečnosti".
Misleći da će sud “da radi svoj posao”, 2004. podnio je tužbu Osnovnom sudu protiv KAP-a zbog ugrožavanja posjeda. Međutim, tvrdi on, Mišurović i sud odugovlače sudski spor do 2010. godine.
Ohrabreni njegovom tužbom, još petnaestak porodica tuži KAP, ali su mnogi od njih odustali kada je tužilaštvo donijelo odluku da svaka osoba koja tuži državu plati 1.450 eura.
"Svi, osim mene, odustaju od tužbe. To su namjerno uradili da bi nas oslabili", tvrdi on.
Terzić naglašava da je CETI 2007. na Veljem brijegu ponovo ispitivao uzorke vode, zemljišta i jedne biološke materije -bijelog kupusa i nalazi su pokazali da ništa od toga ne odgovara Pravilniku.
"Kupus nije odgovarao zbog povećanog sadržaja žive, a u vodi je bio povećan sadržaj benzo a pirena", priča Terzić.
„Vijesti" su proslijedile pitanje Ani Mišurović, ali odgovore, zbog njenog službenog odsustva iz zemlje, još nijesmo dobili. Odgovori nijesu dostavljeni ni iz Ministarstva poljoprivrede.
Voda je zagađena
Terziću je krajem 2010. saopšteno da su se „stvorili uslovi da se nesmetano može baviti poljoprivrednom proizvodnjom”, te je nastavio da uzgaja voće i povrće.
"Kada je bila restrikcija vode, nalivao sam voće i povrće bunarskom vodom, da mi ne bi propalo. Ubrzo su se kruške, trešnje, raštan i sve ostalo što sam nalivao tom vodom osušili", priča Terzić.
Nakon okončanja sudskog spora 2010. godine, CETI je Terziću uradio besplatne analize vode, zemljišta i kivija i ponovo je potvrđeno prisustvo kancerogenog piralena u zemlji i vodi.
Nakon okončanja sudskog spora 2010. godine, CETI je Terziću uradio besplatne analize vode, zemljišta i kivija i ponovo je potvrđeno prisustvo kancerogenog piralena u zemlji i vodi.
"Bunar mi je na udaru alkalnih voda iz KAP-a, te biljke zbog takve vode ne mogu da iskoriste hranljive sastojke iz zemlje, što dovodi do njihovog sušenja", priča on.
Preporuka CETI-ja nakon analize zemljišta je da na toj lokaciji ne treba napasati stoku i živinu, jer se PCB (polihlorovani bifenili) nakon akumulacije izlučuju u mlijeku, talože u masnim tkivima i u jajima živine.
Bezuspješna obraćanja
Terzić je od 2002. godine obišao mnoge pragove, ali nije naišao na razumijevanje nadležnih. Najprije se 2002. obratio tadašnjem ministru poljoprivrede Milutinu Simoviću, ali nikada nije dobio odgovor. Pisao je i novom ministru Tarzanu Miloševiću i premijeru Igoru Lukšiću, ali i tu je izostala povratna informacija.
Početkom 2010. pisao je gradonačelniku Miomiru Mugoši, koji je njegov zahtjev proslijedio predsjedniku gradske opštine Golubovci Dušanu Radonjiću, koji ga je primio na razgovor, ali ni tada ništa nije postigao.
Terzić se Agenciji za zaštitu životne sredine obratio u septembru 2010, kada mu je tokom razgovora direktorica Daliborka Pejović kazala da Agencija nije nadležna za taj problem i preporučila mu da se obrati Ministarstvu poljoprivrede.
Rekao je da je Agencija njegov dopis proslijedila Fitosanitarnoj inspekciji, koja se takođe proglasila nenadležnom i dopis poslali Nacionalnom savjetu za kontrolu bezbjednosti hrane.
"Predsjednica Savjeta Ljiljana Žižić kazala mi je da se savjet sastaje jednom mjesečno, te da u januaru moj slučaj nije mogao doći na red, jer je bila aktuelna priča oko zaraženog mesa. Rečeno mi je da će u februaru biti riječi o mom problemu. Međutim, od tada nemam nikakvu povratnu informaciju", kazao je on. Terzić se bez uspjeha obraćao i ministarstvima zdravlja i ekologije.
Galerija
Bonus video:
