U Nikšiću, ispod Trebjese, postoji kuća na kojoj je istaknut neobičan naziv – „Kancelarija za liječenje ljudi“.
Iako vlasnik kancelarije tridesetšestogodišnji Egipćanin Beriša Hisan tvrdi da liječi ljude, ipak nije u pitanju ordinacija već kancelarija.
Vjerovatno iz razloga bi za ordinaciju bile potrebne reference mnogo veće od onih koje Beriša ima, a za kancelariju je dovoljno rješenje iz Privrednog suda u Podgorici od 1.jula prošle godine kojim se „Hisan Beriši, koji obavlja privrednu djelatnost“ odobrava otvaranje neobične kancelarije.
Beriša je derviš i kaže da od 15 godine liječi ljude.
Počeo sam da liječim sa 15 godina i od tada uspješno radim
„Ako se nikada nijesi bavio ovim poslom, onda ti treba najmanje 40 godina da bi postao derviš. Nekada se može desiti i da čovjek umre, a da to ne postane. Ko je rođen sa tim stvarima, kao ja, to je drugo. Tada se brzo postaje derviš.
Kada sam imao deset godina, otac me odveo kod jednog Halila u Dečane koji je isto radio sa ljudima. Čim me Halil vidio, odmah mi je kazao da ću sam da liječim ljude, da to imam u sebi.
Tako je i bilo. Počeo sam da liječim sa 15 godina i od tada uspješno radim. Niko mi se do sada nije žalio“, tvrdi Beriša koga je redakcija „Vijesti“ posjetila dok je jednoj ženi pokušavao da pomogne.
Krajem 90-ih dolazi u Nikšić
Do kraja 90-ih Beriša je radio na Kosovu, koje zbog rata napušta i dolazi u Nikšić, gdje je jedno vrijeme morao da zaboravi na „posao“ liječenja ljudi.
„Prvo sam radio u Dečanima, gdje sam i živio, a kada sam došao ovdje nijesam mogao legalno raditi jer nijesam imao papire.
Kada sam dobio legalne papire, otvorio sam kancelariju koja postoji 12 godina, a registrovana je prošle godine i jedini sam u svijetu koji ima jednu takvu kancelariju“, tvrdi Beriša.
Ako neko od derviša radi loše i dođu ljudi kod mene i žale se na njega odmah ću da ga razriješim dužnosti
U Crnoj Gori postoji, prema njegovim riječima, šest pravih derviša, dok onih lažnih, kako kaže, „koji su diplomu kupili“, ima mnogo više.
„Sudija sam za 26 derviša. Ako neko od derviša radi loše i dođu ljudi kod mene i žale se na njega odmah ću da ga razriješim dužnosti. Do sada sam bio uspješan i nikada nijesam imao loše iskustvo.
Ako vidim da ne mogu da pomognem, ne prihvatam slučaj. Što se cijene terapije tiče, ona ne postoji. Ljudi daju onoliko koliko mogu i žele“, kaže Beriša i pokazuje „ličnu kartu za derviša“.
Ono zbog čega najviše dolaze, i kada su Nikšićani i ostali u pitanju, je crna magija
Od zahvalnih pacijenata je, sa ponosom ističe, dobio i plazma televizor i novac za “golf trojku”.
„Dnevno imam od 10 do 15 ljudi. Radim od sedam ujutro do sedam uveče, a nekada i cijelu noć. Najmanje dolaze Nikšićani. Mnogo više je onih iz Podgorice, Kolašina, Bijelog Polja, Srbije, Makedonije, Njemačke. Ono zbog čega najviše dolaze, i kada su Nikšićani i ostali u pitanju, je crna magija“, tvrdi derviš.
Iako mu toliki broj ljudi dnevno dolazi, iako je uspješan u poslu, iako mu oni kojima je pomogao poklanjaju čak i televizor i automobil, Beriša tvrdi da ne zarađuje dovoljno da bi mogao sebi da uplaćuje osiguranje i na taj način stekne penziju. Čudno, ali on tvrdi istinito.
Žena je tek pola derviša
Na teritoriji bivše Jugoslavije ne postoji nijedna žena derviš. Bila je jedna u Makedoniji, koja je umrla.
Kako i kod derviša postoji rodna diskriminacija, žena nakon obuke je tek „pola derviša“
Međutim, Beriša u Podgorici obučava ženu koja bi trebalo za tri-četiri godine da postane derviš.
Kako i kod derviša postoji rodna diskriminacija, žena nakon obuke je tek „pola derviša“.
Beriša ima kćerkicu od sedam mjeseci i kaže da ukoliko bude zainteresovana za poziv kojim se on bavi da će se truditi da joj prenese sve svoje znanje i obuči što bolje.
I sve to biće joj dovoljno samo da postane „pola derviša“.
Galerija
Bonus video:
