Penzionisani 68-godišnji Britanac Ijan Kouts prije desetak godina krenuo je na četvoromjesečni put, ali se od tada nije vraćao kući. Svoju suprugu je za svo to vrijeme vidio svega sedam puta.
Kouts je danas na listu zemalja koje je obišao, od kada je krenuo na put 1999. stavio i Crnu Goru. On je na nagovor grupe bajkera iz Kotora, koje je sreo u Makedoniji, krenuo da obiđe zemlju za koju, kako je kazao, nije ni znao da postoji.
U razgovoru za "Vijesti", ispričao je da putuje bez mape i GPS-a, bez ikakvog plana i rasporeda, ali sa željom da upozna različita mjesta i ljude.
"Kada sam kazao da sam došao u Crnu Goru svi su me pitali šta opet radim u Africi"
Crna Gora mu se, kako kaže, svidjela, pa naljepnica sa imenom naše zemlje već je našla mjesto na njegovom motoru. Kouts, pak, ističe da je zanimljivo da niko od ljudi koje svakodnevno obavještava o svojim putovanjima nije čuo za Crnu Goru, niti zna gdje se ona nalazi.
"Kada sam kazao da sam došao u Crnu Goru svi su me pitali šta opet radim u Africi. Kada sam objasnio da nisam na tom kontinentu, već u Evropi, mislili su da sam u Španiji ili Italiji. Začudili su se kada sam kazao da se radi o državi, a ne gradu”, objasnio je on.
Sretao samo fine ljude
Mnogi ljudi širom svijeta htjeli bi da rade isto što i Kouts, ali im najčešće nedostaje hrabrosti. Oni koji žude za putovanjem oko svijeta na internetu mogu pratiti putanju penzionera avanturiste.
Tehnički direktor "Vijesti" Blažo Milić u razgovoru sa Koutsom
Ipak, od loših stvari koji mu se mogu desiti na putu Ijan nema strah. Kako je kazao "do sada je sretao samo fine ljude".
Prema njegovim riječima najvoljniji da pomognu su upravo najsiromašniji stanovnici sela i zabačenih predjela.
"Kad izađete iz gradova, ljudi su svuda u svijetu isti. Nema razlike. Puno je dobrih ljudi u gradovima, ali tamo ima i onih loših. Međutim, kada uđete u unutrašnjost svi su otvoreni i žele pomoći", priča Kouts.
Kao mehaničar, i on je često od koristi onima na koje nailazi na svojim putovanjima. A do sada ga ni bolesti nijesu mogle spriječiti u tome da ne prekida više od deset godina dugo putovanje.
"Nakon operacije kičme koju sam imao na Novom Zelandu 2003. godine rekli su mi da moram ići kući i odmarati. Međutim, ja sam tada krenuo u Argentinu, pa u Aljasku", priča on.
10 godina van kuće
Za deset godina provedenih van kuće, Kouts je naučio da se sam snalazi, kuva, spava u šatoru, a dok je u pustinji od divljih životinja se čuva tako što ostaje “savršeno prirodan”.
"Kada 2013. napunim 70 godina krećem opet na put oko svijeta, ali ću možda ovog puta drugim redosledom obilaziti zemlje", kazao je on
Živahnom penzioneru iz Velike Britanije treba nešto više od dvadeset eura dnevno za gorivo i hranu, pa mu novac šalje porodica.
Iako svoju porodicu u poslednjih desetak godina nije gledao tako često, Kouts ima njihovu podršku. Kako kaže, obećao je da će se ove godine vratiti kući kako bi sa porodicom proslavio 69. rođendan. Ipak, Ijan ne planira da dugo ostane u Velikoj Britaniji.
"Kada 2013. napunim 70 godina krećem opet na put oko svijeta, ali ću možda ovog puta drugim redosledom obilaziti zemlje", kazao je on.
U pustinji predavao engleski
Tokom svog višegodišnjeg putovanja Ijan se pored mehanike bavio i predavanjem. Kouts se jednom izgubio u afričkoj pustinji, i bio sam dvije nedjelje.
Stanovnici su ga pronašli i spasili, a u tom selu je upoznao i učitelja koji ga je zamolio da njegovim đacima daje časove engleskog jezika.
On je kazao da se često se ne može ni sporazumijeti sa ljudima, “ipak uz određenu gestikulaciju svi razumiju šta želim da kažem”, objasnio je on kako se sporazumijeva sa ljudima iz cijelog svijeta.
Galerija
Bonus video:
