Nikšićka Željezara počela je sa radom u decembru 1956. godine, a sa proizvodnjom prvih tona čelika formirano je i Radničko sportsko društvo „Čelik“ u okviru kojeg je djelovalo više klubova i sekcija.
Jedan od njih je i Streljački klub koji je prošle godine obilježio šest decenija postojanja. U početku se vježbalo na improvizovanom strelištu pod Trebjesom, da bi se brzo prešlo u podrum popularne „Desetke“, gdje su strijelci dobrovoljnim radom izgradili streljanu. Tu su i danas. U streljani kao da je vrijeme stalo. Sve podsjeća na šezdesete - sedamdesete godine prošlog vijeka: oprema i inventar, ali i entuzijazam strijelaca. Samo prepune police pehara, dnevnici gađanja, dokumenti, stare fotografije, opominju da vrijeme ne stoji i da je u podrumu stare zgrade pisana istorija nikšićkog, ali i crnogorskog i jugoslovenskog streljaštva.
“Jedan od najstarijih streljačkih klubova u Crnoj Gori osnovan je zahvaljujući entuzijazmu Ljuba Drinčića, Rada Bulajića i Miladina Madža Vujičića, koji je bio i prvi predsjednik. Klub nikako nije prekidao sa radom. Kroz njega je prošlo na hiljade članova i uspjeli smo da preživimo sve tranzicije“, priča Milica Popović, licencirani trener i mlađa „garda“ Čelikovih strijelaca. A od tranzicije koja je „jela“ sve pred sobom, „Čelik“ je uspio da pobjegne, ali ne i streljaštvo.
“U Nikšiću je do početka sankcija bilo 17 streljačkih klubova i imali smo i prvu gradsku ligu u Crnoj Gori. Nakon tranzicije u cijeloj Crnoj Gori ostala su samo dva streljačka kluba – mi i ‘Centar’ iz Podgorice. Sva sredstva su bila ukinuta i nastavili smo sa radom finansirajući se od članarina. Danas u Nikšiću, osim nas, postoje još dva kluba”.
Čovjek koji je uspio da održi i sačuva klub je Miličin otac, Dušan Popović - bio je član pištoljaške ekipe Čelika koja je klubu, kao i reprezentaciji, donijela brojne pehare. Kako od decembra Dušan zbog zdravstvenog stanja rijetko dolazi u streljanu, kćerka je preuzela kormilo, iako to ne želi da prizna: “Jer Čelik ne čine pojedinci, već kolektiv”.
“Klub je imao četiri reprezentativca u bivšoj Jugoslaviji u različitim disciplinama, naši takmičari su vlasnici nekoliko rekorda u SFRJ, a osam godina uzastopno članovi reprezentacije Crne Gore u disciplini vazdušni pištolj i puška bili su isključivo članovi ‘Čelika’. Bili smo među deset najboljih streljačkih klubova u Jugoslaviji, naše police krasi 126 pehara, a diplome i plakete smo odavno prestali da brojimo”, priča Milica. Iako je mnogo uspješnih “Čelikovih” takmičara, pominje samo one koji su ispisali istoriju jugoslovenskog i crnogorskog streljaštva.
Radomir Knežević je 99 puta nastupao za reprezentaciju SFRJ i najbolji je strijelac u istoriji crnogorskog streljaštva, dok je Slavko Drinčić 15 godina držao juniorski rekord Jugoslavije. Tu su i Dušan Popović, Branko Nikolić, Dragomir Raonić, ali i dame koje su sa istim uspjehom nosile slavu Čelika - Branka Đurković, Nataša Bulajić i Nevenka Milović. Klub danas broji 24 člana, a najmlađi su petogodišnja Nataša Blagojević i godinu stariji Radivoje Vučeljić. Takmičari ne izlaze na međunarodnu scenu jer Klub nema novca da kupi puške i pištolje.
“Klub se održava isključivo od članarina. Svake godine se, posebno u standardnom oružju, vrše izmjene koje mi ne možemo pratiti tako da ‘pucamo’ samo nacionalni program jer naši takmičari ne mogu izaći na međunarodno takmičenje, iako imamo potencijala. Puške i pištolj, jer imamo samo jedan, stari su po 40 i više godina i takmičari njih koriste. Da bismo izašli na međunarodnu scenu morali biismo da kupimo novo oružje. Najjeftinija puška je 1.300 eura, a pištolj oko 700. Bili bismo zadovoljni da imamo samo po tri puške i pištolja, da oformimo jednu ekipu, pa bismo se mijenjali. Imamo i ljevake koji nemaju adekvatno oružje i opremu, ali se nadamo da će doći bolja vremena”, kaže Milica.
Nije samo njoj i ocu u porodici oružje priraslo srcu. Priznaje da su od nje mnogo uspješniji bili i majka, brat i sestra, ali izgleda da je ona imala najviše volje da i dalje ostane vezana za streljaštvo.
“I pored svih teškoća odolijevamo zubu vremena. Sve je dotrajalo, ali sačuvano i u ovim prostorijama smješten je pravi muzej streljaštva, a materijala ima više nego dovoljno za jednu monografiju. Nadamo se da će se sponzori okrenuti i da ćemo nabaviti opremu, krenuti sa međunarodnim takmičenjima, vratiti se na stare staze. ‘Čelik’ je bio i biće tu. Ako su oni mogli da ga sačuvaju 61. godinu, možemo vala i mi“, poručila je Milica.
Nemaju novca, ali nadaju se boljem
Iako nemaju finansija, planovi su tu jer godinama traju zahvaljujući entuzijazmu.
Osim afirmacije streljaštva i omasovljavanja članstva, učešća na opštinskom i republičkom takmičenju, namjeravaju da obnove i memorijalni turnir “Ljubo Drinčić”.
Najpoznatiji član kluba - Radomir Lale Knežević
Najpoznatiji član kluba bio je Radomir Lale Knežević, zvanično najbolji strijelac Crne Gore svih vremena.
On je nedavno preminuo. Dvadeset puta bio je prvak Crne Gore u disciplinama vazdušni i malokalibarski pištolj, a šest puta prvak Jugoslavije u serijskom i slobodnom izboru. Kao reprezentativac Jugoslavije najbolji rezultat ostvario je na Prvenstvu Evrope u Parizu 1974. godine, kada se u disciplini vazdušni pištolj plasirao od 4. do 8. mjesta. Tada je postigao jugoslovenski rekord od 384 kruga i samo za jedan krug izgubio je bronzanu medalju i u pojedinačnoj i u ekipnoj konkurenciji. Jugoslovenski rekord obarao je tri puta, a dugo je na prostoru zemalja bivše Jugoslavije bio neprikosnoven njegov rekord od 391 kruga. Od 1966. do 1986. godine bio je standardni reprezentativac Jugoslavije, a 1979. u Zagrebu je osvojio zlatnu medalju na državnom prvenstvu. Za najboljeg sportistu Crne Gore izabran je 1971. godine, a dva puta je bio najbolji sportista grada pod Trebjesom (1971. i 1972.). Dobitnik je najveće nagrade Nikšića „18. septembar”, kao i Ordena zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.
Galerija
Bonus video:
