Da je pitanje uskladištenih ubojnih sredstava u Opatovu i Boki problem oko koga je i pokrenut MONDEM projekat i potpisan tehnički sporazum o uništenju vojnih viškova sa SAD, potvrđuju i riječi načelnika Generalštaba VCG, Dragana Samardžića.
"Najbolje znaju građani Boke i Tivta koliki je to problem. Čitava Boka je bila bure baruta. Skladišta od Petrovića do Rosa u kojima su bile rakete, torpeda, ogromne količine morskih mina. Puno skladište Opatovo, u Lepetanima, Sasovićima, Morinju. Ne daj Bože da se nešto desilo u tom periodu, niko Boku više ne bi očistio. Zbog toga smo mi krenuli da to rješavamo. Uništili smo ogromne količine ubojnih sredstava, sve mine smo eliminisali".
"U narednom periodu je ostalo nešto raketnog i torpednog naoružanja. Velike količine iz Opatova ili su prodate ili uništene. Ja se iskreno nadam da ćemo u naredne dvije godine eliminisati taj problem i osloboditi destinacije u Boki za razvoj turizma i na taj način doprinijeti daljem razvoju", istakao je gostujući u Radio Tivtu 12. februara Samardžić, iako brojke pričaju drugu priču.
"Pogon Opatovo je do kraja osamdesetih bio pogon tivatskog Arsenala za proizvodnju protivgradnih raketa SAKO koje su prodavane na tržištu Istočne i Zapadne Evrope u četiri osnovna tipa, kao i osvjetljavajućih raketa. Pored proizvodnje raketa, u Opatovu je obavljana i delaboracija vojnih ubojnih sredstava na bazi TNT topljenjem na vodenoj pari. Dio smještajnih kapaciteta početkom 90-ih godina preuzima Vojska i od tada se ovaj prostor koristi isključivo za skladištenje ubojnih sredstava s obzirom na to da je stogodišnji Arsenal u međuvremenu likvidiran, a njegova imovina prodata kanadskom milijarderu Piteru Manku", kazao je penzionisani mornarički oficir upućen u funkcionisanje Opatova.
Municija-donacija
Od tada se, prema njegovim riječima, Ministarstvo odbrane i Vojska na razne načine dovijaju da riješe problem vojnih viškova iz ovog kompleksa. Pored uništenja, prodaje i delaboracije to pokušavaju i donacijama. Tako je dio municije iz Opatova završio prošle godine u Avganistanu, jer je prema izvorima iz Vojske oko 250.000 metaka za streljačko naoružanje Crna Gora donirala ovoj zemlji.
Prema podacima OEBS, koji je partner u programu MONDEM, 100.000 litara toksičnog materijala uklonjeno je iz skladišta u Boki i uništeno u Švedskoj.
Oksidator je rastvor azot dioksida u azotnoj kiselini i veoma je agresivna tečnost - gdje kapne, izgori sve, snažno isparava i isparenja su mu veoma otrovna. Raketno gorivo nije toliko agresivno, ali je i ono veoma otrovno, sa dugoročnim posljedicama.
Spajanjem i najmanje količine tih dviju tečnosti dolazi do veoma burnog samozapaljenja. Svaka bojeva raketa P-15 ima u sebi preko 100 litara goriva i preko 200 litara oksidatora, a bojeva glava rakete je teška oko 500 kilograma.
Prema podacima OEBS, koji je partner u programu MONDEM, 100.000 litara toksičnog materijala uklonjeno je iz skladišta u Boki i uništeno u Švedskoj. Takođe oko 13 tona hemijski opasnih materija, raznih jedinjena i kiselina korišćenih za proizvodnju raketa u Opatovu je preko barske firme „Hemosan“ izvezeno u Austriju, gdje će biti uništene. To je prema izvorima Vojske bila najznačajnija akcija u uništavanju vojnih viškova u Crnoj Gori.
Izvoz mnogo košta
"U Opatovu je ostalo dosta hemikalija koje je trebalo uništiti iz vremena dok je radio taj pogon. Ostalo je dosta opasnih materija koje je trebalo na propisan način uništiti. S obzirom na to da u Crnoj Gori ne postoji ta mogućnost, raspisan je tender i preko firme Hemosan, ta sredstva će biti izvezena za inostranstvo i na propisan način uništena", objasnio je u nedavnom obraćanju javnosti, viceadmiral Dragan Samardžić.
"Amerikanci su dali određenu svotu novca da se sve minsko oružje delaboriše, međutim, taj novac je potrošen, a posao nije priveden kraju. Sad više nema ko da daje novac, a ostalo je puno nedelaborisanih mina“, kaže jedan od njih.
Stručnjaci za vojne viškove i uništenje ubojnih sredstava ističu da su mine sa eksplozivnim mješavinama u Crnoj Gori onesposobljene na taj način što su im inicijalna sredstva uništena, a minske posude sa eksplozivnim punjenjem još uvijek leže u skladištima i na otvorenom prostoru jer nadležni ne znaju šta će sa njima.
"Amerikanci su dali određenu svotu novca da se sve minsko oružje delaboriše, međutim, taj novac je potrošen, a posao nije priveden kraju. Sad više nema ko da daje novac, a ostalo je puno nedelaborisanih mina“, kaže jedan od njih.
Ćorsokak
Veliko je pitanje šta će biti sa ostatkom nedelaborisanih ubojnih sredstava. Da je i projekat MONDEM zapao u ćorsokak svjedoči „Godišnji nacionalni program Crne Gore“ Ministarstva odbrane iz septembra 2010.
U odjeljku "Kontrola naoružanja i mehanizmi bezbjednosne saradnje period 2010/11" doslovno piše "Za nastavak neutralizacije viškova municije u okviru MONDEM programa nema novčanih sredstava, tako da je nastavak neutralizacije-uništavanja preko ovog programa neizvjestan. Sva planirana hemijska sredstva i naoružanje preko ovog programa su uništeni, tako da u narednom periodu uništavanje ovih sredstava nije predviđeno.“
Prema nezvaničnim informacijama, u vrijeme postreferendumskog investicionog buma interesovanje za kupovinu Opatova pokazao je i neimenovani ruski tajkun koji je želio da iskoristi tunele i potkope kompleksa za otvaranje ekskluzivne vinarije, ali je posao zapeo oko izgradnje manje marine za jahte na obali pogona.
Sadašnji vlasnik nekadašnjeg Arsenalovog pogona Opatova je država, međutim, u likvidacionom postupku tivatskog Remontnog zavoda dogovoreno je da u slučaju prodaje 70 odsto sredstava pripada bivšim radnicima i penzionerima Arsenala, a 30 odsto državi.
Na jednu od najatraktivnijh zemljišnih kompleksa u Boki pravo vlasništva polažu tako 472 bivša radnika, preko 1.200 penzionera kao i radnici koji su napustili Zavod prije njegovog gašenja.
U NVO „Arsenal“ koja je naslijedila nekadašnju sindikalnu organizaciju u zaštiti prava bivših radnika kažu da je prostor Opatova u urbanističkim planovima bio kategorisan kao „šume“, što znači da je tamo bila zabranjena gradnja, ali je kategorija ove lokacije na njihovu primjedbu preimenovana u „zelena površina“, što ostavlja mogućnost da se ovaj prostor privatizuje i turistički valorizuje.
Prema nezvaničnim informacijama, u vrijeme postreferendumskog investicionog buma interesovanje za kupovinu Opatova pokazao je i neimenovani ruski tajkun koji je želio da iskoristi tunele i potkope kompleksa za otvaranje ekskluzivne vinarije, ali je posao zapeo oko izgradnje manje marine za jahte na obali pogona.
Zanimljivo je da je i obližnja kasarna Lepetani prema ranijim najavama predviđena za izgradnju olimpijskog sela, ali je očigledno da će te transformacije gromoglasno najavljivane od predstavnika vlasti sačekati bolja vremena.
(Tekst je realizovan u saradnji sa Danskom organizacijom za podršku projektima istraživačkog novinarstva u Jugoistočnoj Evropi - SCOOP)
Bonus video:
