Ulcinjanin Dželal Hodžić zatražio je od vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić da preispita njegovu odgovornost u postupku eksproprijacije maslinjaka u Valdanosu sedamdesetih godina prošlog vijeka i eventualno pokrene krivični postupak.
"Ja, Dželal Hodžić, rođen 06. 08. 1942. godine, priznajem da sam kriv jer sam djelimično doprinio da maslinada u Valdanosu doživi ovaj tužni ekološki trenutak i status biološkog siročeta.
Kriv sam jer sam kao odani član SKJ i vjerni rezervni oficir JNA tih godina lobirao i ubjeđivao prijatelje, komšije i ostale maslinare da bespogovorno daju, odnosno za takozvanu pravičnu naknadu prodaju svoje buljuke maslina radi izgradnje vojne baze u Valdanosu", kazao je Hodžić „Vijestima“.
Uz neskrivenu ironiju i sarkazam, ulcinjski ekolog i predsjednik NVO „Zeleni korak“ kazao je da Vlada sada želi „da to siroče uda za nekog bogataša ili siromaha, koji to isto siroče može dati nekom drugom na korišćenje zbog dugova ili ko zna čega“.
Ko prizna...
On se sjeća da je tada vojna baza u Valdanosu „bila neophodna radi odbrane SFRJ, kao nesvrstane zemlje kojoj je prijetila opasnost sa istoka i zapada, odnosno od NATO pakta i Varšavskog ugovora“.
"Istinski sam bio ubijeđen da je to tako i bio srećan što će nam vojna baza omogućiti da se odbranimo od agresora", kaže Hodžić, koji se drži stare narodne poslovice da se onome ko priznaje pola prašta.
On pojašnjava kako su na njegova nagovaranja da se tadašnjoj JNA daju parcele za oko 20 odsto stvarne vrijednosti reagovali pojedini stariji mještani.
"Momče, mi živimo od maslina, školujemo djecu, ženimo ih i udajemo. Maslina je naš život, to su nam ostavili očevi i djedovi, a što se tiče opasnosti, mi Ulcinjani smo miran narod.
Nikom nijesmo činili zlo i niko nas neće napasti. I u našoj zemlji, više smo napadali jedni druge, nego što je činio agresor", sjeća se Hodžić riječi starijih sugrađana.
On zbog svega toga traži da bude pozvan na odgovornost, kao i svi tadašnji njegovi istomišljenici i lobisti.
Mora se pitati familija donatora
"Onaj ko doprinese, direktno ili indirektno uništavanju prirode, svojim činjenjem ili nečinjenjem, mora da odgovara pred narodom, a nadam se i pred Bogom" kazao je.
Upoređujući Valdanos sa „kadaveričnim transplantacijama“, Hodžić objašnjava da je to “kada se od ljudskog mrtvog organizma, uzimaju zdravi organi za spas nečijeg drugog života”.
"No, tada se mora pitati familija donatora. A ko ovdje pita naše maslinare? Ali, para buši gdje burgija neće", ocijenio je Hodžić, dodavši „da se u ovom maglovitom poslu ne zna ko je strateški partner, ko starter, ko diler, a ko profiter i dobitnik“.
Znaju se, kaže, jedino gubitnici. To su imidž Crne Gore kao ekološke države, građani Ulcinja, maslinari, a najviše priroda.
Bonus video:
