Štićenici Dječjeg doma “Mladost” u Bijeloj najčešće završe u toj ustanovi jer njihovi roditelji nisu adekvatno ili uopšte nisu izvršavali roditeljske dužnosti, kažu nadležni te ustanove.
Skoro svim štićenicima je poznato ko su im roditelji.
Direktor Doma Vladimir Delić kaže da je broj štićenika u stalnom padu, ali da mnogo njih dolazi iz disfunkcionalnih porodica.
“Najčešći razlozi smještanja djece u dom su neizvršavanje ili neadekvatno vršenje roditeljskih dužnosti, bolest roditelja, nasilje nad djecom, porodično nasilje ili zlostavljanje”, rekao je “Vijestima” Delić.
Porodični zakon Crne Gore daje pravo svakom da slobodno odlučuje o rađanju, ali i obavezuje roditelje da stvaraju i obezbijede mogućnosti i uslove za zdrav psihofizički razvoj djece u porodici i društvu. Delić precizira da Dječji dom u Bijeloj, osim osnovne djelatnosti zbrinjavanja djece na rezidencijalnom smještaju (66 korisnika), pruža i druge usluge iz oblasti socijalne zaštite.
Tako u Domu u dnevnom boravku za djecu sa smetnjama i teškoćama u razvoju boravi 14 korisnika, petoro djece je u prihvatilištu za zaštitu djece od nasilja u porodici. Odlukom Vlade iz februara i Mala grupna kuća u Bijelom Polju dio je ustanove iz Bijele, i u njoj je smješteno petoro djece sa teškoćama u razvoju.
Direktor Doma naglašava da je broj štićenika, u odnosu na period od prije nekoliko godina, i više nego prepolovljen.
Za sociologe, ovi podaci su zabrinjavajući i ukazuju da je sve više disfunkcionalnih porodica čije probleme plaćaju - djeca.
Sociolog Andrija Đukanović ocjenjuje da je uzroka usljed kojih je u Crnoj Gori sve više disfunkcionalnih porodica mnogo, ali smatra da loša ekonomska situacija “sigurno nije odlučujući faktor među njima”.
“Ljudi su u velikoj mjeri razočarani, apatični, pa se to odražava na njihovo ponašanje”, kazao je on. Disfunkcionalne porodice su, prema riječima Đukanovića, najčešće opterećene problemom zavisnosti, alkoholizma i nasilja, što je u velikoj mjeri, ocjenjuje on, uzrokovano frustracijama i nezadovoljstvom životnim uslovima.
Uz razloge za napuštanje djece koje navode nadležni iz Doma u Bijeloj, Đukanović dodaje i poremećaje ličnosti.
Za takvu sliku, on prstom upire u državu i institucije, za koje ocjenjuje da ne rade najbolje svoj posao u dijelu zaštite porodice i djece.
“Krivim državu i njene institucije koje se bave porodicom i djecom. Izostaje preventiva ovakvim pojavama. Malo je brige o porodici, ali i o pojedincima koji će u budućnosti biti roditelji. Među onima koji su danas nasilnici mnogo je njih koji su takav problem imali u svojoj porodici i vjerovatno pokazivali znake nasilnog ponašanja. Ali, oni nisu nikad tretirani na pravi način u smislu podrške i rada sa njima, jer crnogorske institucije često ne žele da se bave pitanjima porodičnih odnosa, smatrajući da su to pitanja koja se tiču same porodice”, kaže Đukanović.
Takav pristup je, ocjenjuje on, potpuno neprihvatljiv.
“Tako će porodični problem sigurno biti pretvoren u društveni. I mi kao pojedinci nosimo odgovornost. Sjetimo se slučajeva nasilja nad djecom koji su završavali fatalno. Niko takve roditelje nije prijavljivao, iako je bilo očevidaca i svjedoka nasilja. I to bi moralo da se radi više, kako bi se smanjio broj pojava o kojima govorimo”, kaže on.
Da bi problemi bili riješeni, smatra Đukanović, neophodno je ispuniti mnogo preduslova.
“Počev od poboljšanja standarda stanovništva, unapređenje rada institucija, izdvajanje sredstava za podršku institucijama, senzibilisanost osoblja u institucijama, preventivni rad sa djecom i porodicama, striktnije sprovođenje sankcija prema nasilnicima i počionicima prekršaja”, kaže on i dodaje da kako sada stvari stoje, nije realno očekivati da se situacija može značajnije popraviti u bliskoj budućnosti...
Delić ističe da svi štićenici znaju ko su im roditelji.
“Svoj djeci su poznata oba roditelja. Međutim, ima djece kojima je jedan od roditelja preminuo, postoje i slučajevi kada se neko od roditelja ne interesuje ili ne obilazi dijete, kad boravište roditelja nije poznato ni centrima za socijalni rad, pa i ti roditelji nemaju kontakt sa djetetom”, kazali su iz Doma u Bijeloj, gdje je trenutno smješteno, po različitim osnovama, 90 djece.
Dječji Dom “Mladost” osnovan je 1946, odnosno nakon Drugog svjetskog rata.
Lani usvojeno jedno dijete
Iz Doma u Bijeloj lani je usvojeno jedno dijete, a Delić navodi da je nekad broj usvojene djece bio i do 15 za godinu.
Postupak usvajanja regulisan je Porodičnim zakonom, a za njegovu realizaciju zaduženi su centri za socijalni rad. Saglasnost za usvojenje, objašnjava Delić, daje Ministarstvo rada i socijalnog staranja.
“S obzirom na to da je značajan broj djece smješten u hraniteljskim porodicama, što je privremeni oblik zaštite, i ta djeca se, ukoliko Zakon dozvoljava, mogu usvojiti”, kaže Delić, napominjući da je usvojenje - trajni oblik zaštite.
Bonus video:
