Građani u Crnoj Gori nisu posebno zainteresovani da koriste alatke koje im omogućavaju da utiču na određene procese i kreiranje politika, pokazala su brojna dosadašnja istraživanja civilnog i javnog sektora.
Ali, praksa pokazuje da ni institucije ne čine posebne napore da te alatke približe i da objasne građanima koje mehanizme, kada i po kojim uslovima mogu da iskoriste kako bi doprinijeli promjenama u društvu ili svom najbližem okruženju.
Građani na donošenje i proces donošenja odluka, osim glasanjem na izborima, mogu da utiču učešćem na javnim raspravama, organizovanjem demonstracija, kroz referendum, ali i pisanjem peticija.
Upravo u slučaju peticija, mnogi nisu sigurni kada svoj zahtjev šalju Skupštini, kada Vladi, u kojem slučaju je neophodno da prikupe 6.000, a kada upola manje, odnosno 3.000 potpisa, te koliko bi trebalo da čekaju da od institucija dobiju neki odgovor.
Sagovornici “Vijesti” jednoglasno su za Vladine peticije, kada su u pitanju inicijative građana, ali poručuju i da ni jedna ni druga ne garantuju ništa - osim da će neka njihova inicijativa biti razmotrena.
Marko Sošić iz Instituta alternativa ukratko objašnjava da skupštinske inicijative nisu precizno definisane, kao i da u njihovom sprovođenju postoji niz problema, te građanima preporučuje da svoje zahtjeve u formi peticija ipak radije predaju kroz Vladin servis epeticije.gov.me.
Dodaje i da su u pitanju potpuno dvije različite stvari i da potpisi prikupljeni za peticije prema Vladi, odnosno Skupštini ne mogu da se prelivaju ili koriste i za jedno i za drugo.
Iz Ministarstva javne uprave podsjećaju da, prema Ustavu, pravo predlaganja zakona i drugih akata, imaju Vlada i poslanik, ali i 6.000 birača - ako predlog upute preko ovlaštenog poslanika. Otuda i zahtjev da za peticije koje su upućene Skupštini, da bi one uopšte bile razmatrane, mora biti prikupljeno najmanje 6.000 potpisa crnogorskih državljana.
“Birači imaju pravo da se obrate Skupštini u pogledu predlaganja zakona, što i jeste u nadležnosti Skupšine, kao zakonodavnog tijela”, objašnjavaju iz resora Suzane Pribilović i dodaju da se na proceduru gdje predlog zakona podnose građani, kao i način postupanja po tom zahtjevu, primjenjuje Poslovnik o radu Skupštine.
I za peticije koje se podnose Vladi do prije nekoliko mjeseci bilo je neophodno dobiti podršku najmanje 6.000 građana. Vlada je, međutim, taj broj nedavno prepolovila, pa je za inicijative u formi peticija koje se podnose putem Vladinog servisa epeticije.gov.me, dovoljna podrška 3.000 punoljetnih državljana ili stranaca sa stalnim boravkom u Crnoj Gori.
I u MJU upravo taj servis smatraju pogodnijim za građanske inicijative.
“E-peticija omogućava građanima mnogo više inicijative u odnosu na Ustavom propisano pravo birača da predlažu zakone, jer se e-peticija može podnijeti o svim pitanjima koja su u nadležnosti Vlade - osim onih za koja su pravilima Portala definisano da to ne mogu biti”, objašnjavaju iz tog resora.
Za Sošića iz IA, Vladin servis peticija je i preciznije definisan u odnosu na skupštinsku.
“Kod skupštinske peticije, postoji samo jedna rečenica u Ustavu i jedna u poslovniku, koje najšire moguće uređuju ovo pitanje i ostavljaju niz rupa - Skupština nema ograničen period u kojem se glasovi mogu skupljati - teoretski, ja mogu provesti 10 godina da sakupim 6.000 potpisa. Nema propisane procedure kako se skupljaju potpisi - pretpostavljam da se radi isto kao kada se skupljaju potpisi za kandidature izbornih lista (bez obaveze da se potpis da pred ovlašćenim licem). Ali nigdje ne piše da mora biti samo offline kampanja - nije zabranjeno ni da se za ovu peticiju potpisi skupljaju online - ili čak mješovito”, kazao je on.
Dodaje da za peticije koje se podnose Skupštini nisu utvrđene ni procedure na koji način se provjerava autentičnost potpisa, te da Skupština nema čak ni određeno vrijeme u kojem će se akt koji je dobio podršku, staviti na izjašnjavanje.
“Drugim riječima, zakonski predlog se može naći ‘u proceduri’, ali tamo može provesti vječnost - da bi došao na dnevni red potrebno je da ga ili kolegijum uvrsti ili da se naknadno glasa o predlogu poslanika da se predlog uvrsti”, dodaje Sošić.
Problematičnim smatra i nadležnost za izradu tog zakonskog predloga, jer poslanci koji predlažu, mogu da izmijene predlog koji su građani podnijeli.
“Niko ih ne ograničava da izglasaju amandman kojim će nešto ublažiti i/ili obesmisliti, a uloga poslanika koji je predstavnik građana nije definisana - šta on u ovom slučaju treba da radi, a da se razlikuje od inicijative koju je sam podnio”, ocijenio je on.
Kod Vladinog servisa e-peticije, 3.000 potpisa mora biti prikupljeno za 60 dana, nakon čega nadležno ministarstvo tekst peticije pretače u formalnu inicijativu i podnosi Vladi na razmatranje.
Sošić građane podsjeća da ni skupštinska, ali ni vladina peticija ne garantuju ništa - osim da će neka njihova inicijativa biti razmotrena.
“A i ovo je kod skupštinske inicijative upitno”, dodaje on.
Poručuje da bi bilo dobro da i Skupština, poput Vlade, ima svoj portal za slične stvari i da “za neka srećnija vremena i bolje sazive” detaljnije propiše proceduru u poslovniku.
“Jer, šta Skupština radi da ovaj svoj mehanizam uredi i približi građanima i uvede u 21. vijek? Ko njima brani da imaju platformu, da urede skupljanje potpisa i da se zna procedura”, poručio je on.
Na servisu e-peticije trenutno je aktivna peticija kojom se traži da Sinjajevina bude proglašena zaštićenim područjem i parkom prirode. Peticija ističe ze mjesec, a dosad je online prikupljeno oko 700 potpisa.
Skupštini je nedavno predat zahtjev za moratorijum na izgradnju malih hidroelektrana. Nije poznato kada će podnosioci i dobiti odgovor na inicijativu.
Put od inicijative do predloga zakona
Kao prednost Vladinog servisa e-peticije, Sošić navodi činjenicu da svaka od njih može da postane i predlog zakona.
“Pošto je Vlada po Ustavu nadležna da Skupštini predlaže zakone, to znači da neko može e-peticijom da predloži novi zakon ili izmjene zakona, i ako bude uspješna i prihvaćena od Vlade, Vlada zakon predloži Skupštini”, objašnjava on.
Dodatno, putem e-peticija je moguće inicirati i izmjene nekog zakona, što Vlada ponovo, ako se sa konkretnim predlogom saglasi, može da kao svoj predlog uputi Skupštini.
O finansiranju političkih partija samo uz podršku 6.000 potpisa
Sošić objašnjava da je jedina konkretna razlika u pogledu sadržaja između peticije i inicijative to što je Vlada zabranila neke stvari za svoju peticiju, koje inicijativa Skupštini može da tretira jer nema nikakvih ograničenja.
Tako su među pitanjima koja nisu u nadležnosti Vlade materijali koji se odnose na političke partije; komercijalna podrška, uključujući promovisanje bilo kog proizvoda, usluge ili publikacije; pitanja kojima se bave drugi organi; pitanja koja se odnose na privatni status pojedinaca, te zahtjevi za slobodan pristup informacijama.
Građani Vladi ne mogu podnijeti ni inicijative koje se odnose na počasti i imenovanja, kao što su kandidovanje za državna i javna priznanja i nagrade, kandidovanje za javne funkcije, kao ni predlog za razrješenje sa javne funkcije.
Građani ne bi mogli da putem e-peticija podnesu ni inicijativu za izmjene Zakona o finansiranju političkih partija, ali bi uz 6.000 potpisa, takav zahtjev mogli da upute - Skupštini.
Bonus video:
