Susret sa samim sobom i planinom, nalaženje mira u haosu svakodnevice i neizrecivi osjećaj slobode - samo su neki od načina na koji trail trkači opisuju taj sport.
Riječ je o trčanju na “divljim” stazama, a u kolašinskom slučaju, objašnjavaju poklonici u tom gradu, znači i trčati kroz jednu od posljednjih prašuma u Evropi, baciti pogled s najlješih bjelasičkih vidikovaca, proći kroz vjekovima stare katune, osvježiti se šakom vode s izvora Biogradske rijeke…
Na sjeveru Crne Gore kažu da nije bilo potrebno da im “zapad” pokaže prednosti traila, već da je to “stil života njihovih predaka”.
Sve popularniji sport u svijetu, koji, prema nekim procjenama ima oko 1,5 miliona poklonika, od avgusta, kroz maraton “Bjelasica ultra trail”, postaće i zvaničan dio kolašinske turističke ponude.
No, mnogo prije, Nebojša Ćetković, jedan od organizatora tog događaja i učesnik velikih evropskih maratona na asfaltiranim stazama, otkrio je čari trčanja “uz korišćenje varijacija terena”.
“To znači pripremiti se na puno izazovniji teren. Tu je puno uzbrdica, kamenitih, staza pokrivenih travom, zemljom, šljunkom... Osjećaj pod nogom je poseban. Treba mnogo više i truda i vremena. Treba pustiti mišiće da se naviknu. Priznajem, bolovi u mišićima, čak iako slovite za iskusnog atletičara, ne mogu vas u početku zaobići”.
Nebojša i još nekoliko ljubitelja planinskog trčanja u Kolašinu ne mogu precizno objasniti zbog čega trail zovu - “šinganje”.
Tek, taj se naziv odomaćio, pa smatraju da njime objašnjavaju višestruke prednosti i zadovoljstva koje im donosi napuštanje zvanične staze za trčanje.
“Šinganje još pokušavam da objasnim i svakim danom imam i dodatno značenje. Vjerujem da su, na sličan način, pjesnici vjekovima nastojali da objasne trenutak kad su jedno sa prirodom. To, između ostalog, znači i slobodu, ljubav, zdravlje i stvaranje osjećaja ushićenosti. Da li je to malo u današnje vrijeme? Ne pretjerujem, probajte”, kaže Nebojša koji je prije nekoliko godina odlučio da se vrati sportu na velika vrata.
Njemu je povratak značio mnogo više nego drugima koji odluče da žive zdravo. Pružio mu je priliku i za ispravljanje grešaka, ali i za edukaciju drugih.
Svoj lični “novi početak” ozvaničio je osnivanjem NVO “A New Beginning“.
Sada kroz tu organizaciju, raznim aktivnostima, uči druge o važnosti napuštanja komfora soba i kafića.
“Bjelasica ultra trail” je prvi veliki projekat te NVO.
“Vezao sam se za taj vid trčanja još kao momak, dok sam se sa Bobanom Džimom Brkovićem kretao po svim šumskim stazama oko Kolašina. Nesvakidašnja ljepota okoline moga grada i emocije koje su ih pratile, pretvarale su i mene u neku novu ličnost i pomogle mi kasnije u iskušenjima svakodnevnog života”.
On poetski objašnjava da se trčanjem kroz divljinu može naučiti, između ostalog, i “kako se pred prirodom zaćuti, kako se putevi razuma i mašte mogu ukrstiti i kako se dosežu vrhovi o kojima djeca maštaju...”.
Bjelasica atraktivna mimo svijeta
Nebojša sa saradnicima planira i da planinskim maratonom pokaže učesnicima turističke potencijale Bjelasice.
“Atraktivno mimo svijet” je moto manifestacije, a on tvrdi da će se u opravdanost atraktivnosti u sebi i oko sebe pronaći svi koji od 16. do 18. avgusta, kada se odžava “Bjelasica ultra trail”, krenu na jednu od tri trke.
Na prve dvije, profesionalni trail trkači moći će da zarade tri, odnosno dva International Trail Running Association (ITRA) poena.
Staza za prvu trku “Veliki Medvjed” duga je 58 kilometara i vodi od centra grada do Biogradskog jezera, preko katuna Vranjak, pored Šiškog jezera i nazad do grada.
Druga - “Mali Medvjed” od 37 kilometara, počeće na donjem trgu, pa preko Melaje, katuna Vranjak, Bikovače i nazad do Kolašina.
“Femili trail” je najmanje zahtjevna, a učesnici će krenuti od grada preko Dulovina i Šljivovice.
Neophodna posebna oprema
Za svakog ko se upusti u trail avanturizam neophodno je da, s obzirom na zahtjevnost sporta i terena, bude i dobro opremljen.
Na sajtovima namijenjenim poklonicima tog sporta preporučuju da “imate što manje garderobe na sebi, ali da bude funkcionalna”.
Savjetuju dry fit majicu i šorts/helanke i kompresione čarape. Ranac i u njemu šuškavac su takođe neophodni.
Obavezno je da zaštitite glavu – kapom, maramom, vizirom, trakom ili kačketom, a treba nositi i naočare za sunce. Trail trkači nose i štapove. S obziom da planina ponekad može biti surova, poželjno je trčati u društvu.
Najvažniji je, naravno, izbor obuće. Za trail se koriste posebne patike, prilagođene okolini. Treba da budu dublje i čvršće, da imaju deblji đon i krampone, da nijesu teške, da budu vodootporne...
Bonus video:
