Napušteni štenci po plažama, u okolini crkava i manastira, mačići ostavljeni oko kanti za smeće, oni tek rođeni dobro svezani u kesama kako bi što prije uginuli- slike su koje su obilježile i prošlu zimu u metropoli crnogorskog turizma i koje će, ako se ne preduzmu mjere koje će to spriječiti, „krasiti“ Budvu i ove zime, u doba godine najkritičnije za odbačene životinje.
Njihovo porijeklo je različito. Neke su jednostavno oduvijek na ulici. Neke su izgubljeni, a neke, na žalost, odbačeni ljubimci.
U Budvi su, prema riječima arhitekte Svetlane Novaković, predsjednice Društva za zaštitu životinja “4 šape”, na ulicama najčešće rasni psi koji se teško snalaze. Ona kaže da ljudi često nabave životinju „djeci da se poigraju“, i kad shvate da je to obaveza, posebno ako su u pitanju štenad, koja se moraju šetati na svaka tri sata do navršenih šest mjeseci, dovezu ih članovima „4 šape“ i ostave.
- Imamo i veliki broj napuštenih lovačkih pasa, stare i bolesne, te mlade pse za koje u lovačkom društvu kažu da ih niko neće jer su loši tragači. Budva je turističko mjesto sa velikim brojem onih koji izdaju apartmane i ne žele da drže psa tokom glavne sezone, jer smatraju da će pas smetati njihovim gostima. Bezbroj puta smo se uvjerili da gosti naše opštine vole pse i mačke, i hrane ih sve vrijeme svog boravka kod nas. Ti ljudi nas najčešće kontaktiraju i pitaju da li mogu pomoći da se životinje sklone sa ulice – kazala je Novaković.
Društvo „4 šape“ je osnovano prije nešto više od godinu, ali su njegovi volonteri i ranije bili aktivni u spasavanju i zbrinjavanju napuštenih pasa i mačaka. Udomili su 46 pasa i 20 mačaka kod nas, i 79 pasa i 12 mačaka u inostranstvu, pretežno u Njemačkoj.
- Udomitelji se najčešće odlučuju za štenad i mušku mačad, do šest mjeseci starosti. Iako se mi kao organizacija ugovorom obavezujemo da životinju sterilišemo, odnosno kastriramo čim napuni sedam do osam mjeseci, vlasnici se radije opredijele za mužjaka – rekla je Novaković, dodajući da su udomitelji obično lica koja imaju uslova da životinju drže u dvorištu.
Društvo „4 šape“ životinje o kojima brine privremeno smješta kod volontera, ljudi dobre volje, koji brigu o životinji preuzimaju na sebe do njenog udomljavanja. Oni kojima se životinje daju na udomljavanje moraju zadovoljiti neke uslove, čiju procjenu rade volonteri Društva.
- Volonteri „4 šape“ procjenjuju da li je budući udomitelj prava osoba za odabranu životinju. Udomitelj se upozorava da mora poštovati odredbe u ugovoru, da životinji pruži veterinarsku pomoć u slučaju bolesti, da je vakciniše, ako je u pitanju pas da ga izvodi najmanje dva puta dnevno... Preduslovi o prostoru u kojem će životinje biti držane nisu određeni. Udomitelji mogu biti kako lica koja žive sama, tako i porodice – kaže Novaković, i dodaje da se za pse najčešće odlučuju porodice sa djecom ili penzioneri, dok žene češće za ljubimce biraju mačke.
Za neke se životinje ne nađu udomitelji.
- Do sada smo pse i mačke lutalice sterilisali, odnosno kastrirali, čipovali (ili označili ušnom markicom ) i, pošto još nemamo azil, vraćali ih na ulicu, odnosno u kraj opštine gdje smo ih pokupili. Neke od pasa smo uspjeli da pošaljemo za inostranstvo. Za mnoge ne znamo više jesu li u životu – kaže Novaković.
Ona objašnjava da je Društvo, u cilju kontrole populacije mačaka, onima koji ostavljaju mačiće po kantama za smeće nudilo besplatnu sterilizaciju ženki, no molbe nisu urodile plodom.
- Kažu da će se “priroda postarati za to” ili da im mi na taj način „uništavamo seksualni život“. To je apsurd! Sterilizacijom, odnosno kastracijom se ne gubi na lovnim kvalitetima životinja. Naprotiv, nakon tog procesa, životinja ima više vremena za lov, šetnju, zdravija je i duže živi. Što je najvažnije, nema više okupljanja mužjaka oko vaše kuće, niti agresivne borbe u čoporu za prevlast zbog ženke u parenju – objašnjava Novaković.
Ostale opštine, kako je rekla, najčešće kriju od javnosti načine uklanjanja pasa i mačaka lutalica.
- U Budvi je svakog ljeta bila hajka na lutalice i hoteli su masovno zvali podgoričku službu za zbrinjavanje životinja da ih odnose. Ove godine smo bili zapanjeni odlukom nekih ljudi iz hotela “Slovenska plaža” de se oni sami pobrinu za problem pasa, bez šintera. Ne znam na koji način su to uradili i nemam nikakve dokaze za ovu tvrdnju, ali pasa oko hotela nema više! I ne samo oko tog hotela, pasa ima veoma malo bilo gdje u opštini Budva – kaže Novaković.
- Azil u Budvi je u završnoj fazi i prvi stanari trebalo bi da se tamo nađu prije zime - kazala je predsjednica „4 šape“. Azil će imati i dio za smještaj napuštenih mačaka, što dosad nije imao niko u Crnoj Gori. Nalazi se u zaleđu Petrovca na putu Petrovac-Podgorica, preko Paštrovske gore. Projekat predviđa sklonište površine 1800m² sa 34 boksa, objektom za veterinarsku ambulantu i operativni dio od 60 metara, karantinom od 30m² i objekat za smještaj štenadi od 25m².
Prostor je podijeljen na tri cjeline, odnosno dvorišta kako bi psi veći dio vremena bili pušteni van bokseva. Mačke će biti smještene u posebnom dijelu, na oko 120m² sa drvenom kućicom, poklon Renate Hajman iz Njemačke, sa kojom „4 šape“ sarađuju i u procesu udomljavanja životinja.
Društvo „4 šape“ je u kontaktu sa udomiteljima životinja u zemlji, no brigu o držanju datih pasa u Njemačkoj, kako je rekla, vode njihovi saradnici koji tamo žive. Zbog malog broja volontera, provjere stanja udomljenih životinja, odnosno odnosa njihovih vlasnika prema njima nisu baš česte.
Bonus video:
