Na trošnoj spratnoj zgradi, kulja dim iz sulundara koji jedva viri iz zida. Prozori na spratu i prizemlju zamandaljeni su daskama, okolo su razbacani madraci, plastika i drugo smeće. Na dvoje ulaznih vrata - katanci. Do druge strane zgrade gotovo je nemoguće prići od blata. Preko puta, na uzvišici, na spratu druge spratne zgrade, vide sa zavjese. I ona je okružena smećem...
U nekadašnjim upravnim zgradama GP Primorje u Bijeloj Gori, u Ulcinju, danas, prema podacima policije, žive tri romske familije sa ukupno 28 članova. Većina njih su djeca...
“Jel će slika da mi izađe na taj papir“, pita novinara “Vijesti” djevojčica, kojoj do punoljetsva fali još toliko života, gledajući primjerak novina.
Iako tužnog osmijeha, Antoneta je radoznala i uplašena.
“Prosim, nemamo da jedemo“, tiho odgovara na pitanje šta radi, dok je mlađa sestra vuče za ruku.
Uz nju se guraju i njeni drugari - Ibrahim i Eljo.
“Nemamo ni struje ni vode, čim dođemo kući - moramo da spavamo”, kaže djevojčica.
Nije joj teško da prosi, ali kaže da najviše može da sakupi pet eura dnevno.
“Nekad ni jedan cent“, kaže živahno dok Ibrahim traži deset centi od novinara. Njegovi su otišli u grad, pazarni je dan. On će, kaže, kasnije.
Moram da spremim kuću dok se oni vrate“.
Osim djece, u dvorištu nekad uzornog kolektiva, opasanog zidovima, nema nikog. Odrasli iz kuće, odakle se vije dim, ne izlaze iako ih uporno doziva Eljova starija sestra.
“Ono je Viktor, on će da priča, on sa svima govori“, kaže djevojčica pokazujući na prozor na spratu, iza koga se krije muška osoba.
U sobi je makar još pet odraslih muškaraca i žena koji naizmenično bace pogled kroz truli prozor, gledajući sumnjičavo u došljaka...
Da problem sa izbjeglim i raseljenim licima u dotrajalim objektima postoji i da prijeti da eskalira, nedavno je u pismu komunalnim inspektorima i policiji upozorio stečajni upravnik GP Primorje Ognjen Jovović.
On je kazao da prema njegovim informacijama, u objektima GP Primorje boravi između 100 i 200 osoba.
“Izjavljujem da nijedno lice koje se nalazi u objektima nije tražilo niti dobilo dozvolu da može da ih koristi na bilo koji način i u bilo kom vremenskom periodu. Drugim riječima, oni su tu ilegalno, a ja kao stečajni upravnik ne znam o kojim licima se radi, da li su državljani Crne Gore i čime se bave“, napisao je Jovović u dopisu.
Konstatovao je da im prijeti opasnost od urušavanja zgrada.
“Osim toga, u saznanju sam da ta lica narušavaju ličnu bezbjednost i imovinu građana koji žive u okolini. Zbog toga cijenim da bi bilo potrebno da u granicama svojih ovlašćenja i nadležnosti, preduzmete potrebne radnje kako bi preduprijedili i spriječili moguće neželjene situacije“.
Naveo je da će sa situacijom upoznati Privredni sud i stečajnog sudiju, te da će oni uraditi sve što je u njihovoj moći da riješe problem, ali i da smatra da je neophodna koordinirana akcija.
Komunalni inspektor Nedžmedin Avdiu obavijestio je Jovovića da taj opštinski resor nema ingerencije na privatnoj svojini, te da se mora obratiti sudu. I u ulcinjskoj policiji kažu da tu nemaju nadležnost, osim ako lica čine prekršajna i krivična djela, ili na neki drugi način ugrožavaju sigurnost građana...
“Evo sad nas slikaj“, kaže Antoneta i odmah traži da vidi fotografiju. Oko njih na fotografiji vidi se samo smeće.
“Ajde još jednom, ali ovdje“, govori i krije se iza Ibrahima, koji je poput odraslih, prekrstio ruke, zagledan u daljinu.
“Imaš još deset centi“, šapatom pita Ibrahim dok svi zajedno gledaju fotografije na telefonu...
Bonus video:
