Mulj koji je prošle godine izbagerovan sa dna ušća Port Milene vjerovatno je kontaminiran i nestručno rukovanje i odlaganje može imati dalekosežne posljedice po prirodu i dovesti do trovanja ljudi”, ocijenio je prof. dr Sava Petković iz Beograda.
Radovi na čišćenju i produbljivanju kanala radi izgradnje lučice za ribare izvedenu su krajem 2017. i početkom prošle godine. Novac za tu svrhu u iznosu od 15 hiljada eura, obezbijedilo je Ministastvo poljoprivrede, sektor ribarstvo, ali do danas nije postavljen nijedan vez. Novac je prvobitno bio planiran za nabavku ledomata za ribare, ali je kasnije preusmjeren na čišćenje ušća Port Milene i mandraća u Valdanosu.
Velike količine fekalnih nanosa, prema saznanjima “Vijesti”, upotrijebljene su tada za pokrivanje rupa u zaleđu Velike plaže, nastalih usljed višdecenijske divlje i nelegalne eksploatacije pijeska.
Petković, ekspert za regulacije rijeka i erozije morskih obala, je redovni profesor na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Beogradu i član tima za izradu izmjena i dopuna Studije lokacije Port Milene, kazao je da je za saniranje nastale štete u zaleđu plaže, trebalo koristiti pijesak koji se godinama bageruje iz korita Bojane. „Materijal izbagerovan sa dna kanala Port Milena nema nikakve veze sa prirodnim pijeskom, ni po mehaničkom sastavu, ni po granulaciji, ali ni po boji. Ako je taj materijal kontaminiran, onda to može imati veoma štetne posljedice na širu okolinu zaleđa plaže, naročito ako se taj pojas koristi za poljoprivrednu proizvodnju“, kazao je Petković “Vijestima”.
Uzorci tog materijala, dodao je, mogu se uzeti i sada kako bi neka relevantna institucija utvrdila da li je materijal koji je deponovan u rupe na plaži kontaminiran.
„Meni se čini da je cijeli taj poduhvat, od bagerovanja korita Port Milene do deponovanja izbagerovanog materijala u rupe u zaleđu plaže, rađen bez ikakve projektne dokumentacije i bez saglasnosti odgovarajućih institucija“, naveo je Petković.
On je kazao da je “to što je rađeno na kanalu Port Milena posljedica neznanja i neodgovornosti ljudi koji su donijeli odluku da se bageruju istaložene naslage sa dna kanala”.
“Svuda u svijetu se prvo uzimaju uzorci istaloženih naslaga da bi se utvrdilo da li su one kontaminirane i štetne po zdravlje ljudi. Ako je istaložen nanos kontaminiran, tada postoji veliki rizik da se ljudi otruju usljed udisanja isparenja iz izbagerovanog mulja“, kazao je Petković.
Ocijenio je da u slučaju istaloženog mulja sa dna kanala, vjerovatno dominiraju naslage fekalnog porijekla iz ogromnog broja ispusta otpadnih voda.
„Vrhunac neupućenosti u problematiku bagerovanja predstavlja sam poduhvat bez ikakvih snimanja poprečnih profila kanala za stanje prije bagerovanja. Prvo se moralo izvršiti snimanje korita kanala prije, a zatim i poslije bagerovanja. Na osnovu razlika se utvrđuje zapremina izbagerovanog materijala i na osnovu te količine se plaća izvođač radova. Ovako izgleda da su radovi obavljeni tek da bi se zadovoljili zahtjevi nekih mještana da im se omogući ulazak većih plovila u kanal. Naravno, bez ikakvog projekta i cilja šta se bagerovanjem želi postići“, kazao je Petković.
Petković je naglasio da nakon bagerovanja kontaminiranog nanosa treba riješiti jedan izuzetno složen problem - gdje deponovati izbagerovani materijal.
„Postoji više metoda za rješavanje tog problema i sve su po pravilu skupe. Najčešće se kao za klasičan otpad rade deponije u kojima se odlaže izbagerovani materijal. Dno deponije mora biti obloženo vodonepropusnim folijama da ne bi došlo do zagađenja podzemnih voda. Nakon završetka deponovanja se površina deponije pokriva debelim slojem zemlje da bi se spriječilo spiranje kontaminiranog nanosa pod uticajem padavina. Sumnjam da se tim problemom neko ozbiljnije pozabavio“, pojasnio je Petković.
Bonus video:
