Vajar Nenad Šoškić, čiji rad je izabran kao drugoplasirani na konkursu Opštine Plužine za idejno rješenje spomenika Baju Pivljaninu, odbio je nagradu i uložio žalbu, jer smatra da je sve oko konkursa urađeno „neznaveno“, čime je njegova legitimnost dovedena u pitanje.
Nakon trećeg konkursa izabrano je idejno rješenje za spomenik pivskom junaku. Riječ je o radu grupe autora - Vladimir Parežanin, Peđa Parović, Đorđe Mandrapa, Sreten Milatović, Rada Masleša i Jovana Zorica, a radi se o centralnoj figuri sa slike Petra Lubarde “Bitka na Vučjem dolu”.
Dok čeka odgovor komisije, Šoškić je „Vijestima“ kazao da je prekršeno jedno od osnovnih pravila konkursa, tako što su narušili njegovu anonimnost i učesnike konkursa doveli u zabludu.
“Pobjedničko rješenje koje je članovima komisije dato na uvid, na prethodnom konkursu je odbačeno iz, kako kažu, formalnih razloga. S tim je javnost bila prethodno upoznata. Ovo su činjenice koje ukazuju na to da ovo rješenje nije moglo biti ponovo razmatrano, s obzirom na to da je konkurs raspisan kao anoniman”, kazao je Šoškić.
Kako je istakao, uvijek je učestvovao na anonimnim konkursima jer se upravo na taj način najbolje može ocijeniti da li je umjetnik odgovorio zadatoj temi i gdje je njegovo mjesto među ostalim kolegama.
Upravo na takav način je i pobijedio na konkursima kada su izabrana idejna rješenja za spomenik Petru I Petroviću u Podgorici i Spomenik učitelju u Danilovgradu.
“Narušavanjem anonimnosti konkursa doveli su me u zabludu. Da sam znao da je žiri imao svog favorita, ne bih ulagao napor, vrijeme i novac da osmislim i izvedem skulpturu i učestvujem na konkursu. Ovo je primjer kako ne treba realizovati konkurs”, kazao je Šoškić kome kao autoru drugoplasiranog rada pripada nagrada od tri hiljade eura, dok pobjednici konkursa dobijaju pet hiljada.
“Nagrada koje se odričem i nije nagrada kada je dodijeljena na ovakav način, jer ja se, prvenstveno, zbog profesije javljam na konkurse. Kada se ovakve stvari dešavaju moramo da reagujemo zbog struke, jer su profesionalnost i etički principi uvijek ispred novca i nagrada”, istakao je Šoškić.
Nagrađeni rad, prema ocjeni žirija kojim je predsjedavao Petar Ćuković, u skladu je sa “idejom jugoslovensko-crnogorsko-srpskog modernizma” i kao takvo “svjedočanstvo modernističkog jezika skulpture, a samim tim i vremena u kojem se spomenik postavlja”.
“Figura Baja Pivljanina predstavlja njegovu ličnost u dinamičnom pokretu, spremnu da svagda priskoči tamo gdje je potrebno u odbrani svete ideje slobode”, ocjena je žirija.
“Jedan od propusta organizatora konkursa je i to što niko iz stručne oblasti skulpture nije bio član žirija. Obrazloženje kojim brane odluku je užasno problematično. Uzet je pokret i lik sa slike Petra Lubarde. U istoriji skulpture ne postoji primjer da je sa nečijeg djela uzeta figura i prenešena u skulpturu (da je to tako trebalo, Petar Lubarda bi to sigurno i uradio). Pozivaju se na autentičnost, a Lubarda je tu sliku uradio 1950. godine. Ne treba zaboraviti i da se bitka na Vučjem Dolu dogodila 1876. godine, a Bajo Pivljanin je poginuo skoro dvije stotine godina ranije, tačnije 1685. godine na Vrtijeljci, tako da u pomenutom liku Lubarda sigurno nije predstavio čuvenog pivskog junaka”.
Šoškić ističe i da predloženo rješenje nikako ne može biti u duhu modernističke skulpture Jugoslavije, kako stoji u obrazloženju, već je riječ o postsocijalizmu.
“Pravi modernistiški radovi iz toga doba su radovi Olge Jevrić, Vojina Bakića, Koste Angeli Radovanija i mnogih drugih važnih jugoslovenskih skulptora na koje pobjedničko rješenje sigurno ne referiše. Hiljadu je tu problema oko konkursa i oko rješenja”, zaključio je Šoškić.
Na treći konkurs pristigla su samo pomenuta dva rada, dok je na prethodnom konkursu “AE Studio” iz Podgorice dobio treću nagradu.
Inicijativu za gradnju spomenika, na kome će stajati stihovi iz „Gorskog vijenca“: „Soko Bajo su trideset zmajevah mrijet neće dok svijeta traje“, pokrenulo je Udruženje Pivljana iz Podgorice, a finansiraće ga nekadašnji predsjednik Opštine Velimir Jovović.
Iz NVO “Ognjište Baja Pivljanina” su, nakon objavljenih rezultata trećeg konkursa, uputili otvoreno pismo Odboru za sprovođenje inicijative za podizanje spomenika i žiriju za izbog idejnog rješenja upozoravajući ih, kako navode, na nepravilnosti jer, kako su istakli, nije tražena ni studija portreta u istoj veličini kao na budućem spomeniku, a konkursi su trajali - prvi pola godine, nakon čega je poništen, na drugom je izabrana treća nagrada, dok je treći konkurs trajao nešto više od mjesec i bio pod, kako tvrde, “principom tajnosti”. Iz lokalne uprave su potvrdili da je Šoškić uložio žalbu, da je proslijeđena državnoj Komisiji za javne nabavke, kao i da će ispoštovati odluku koja bude donesena.
Bonus video:
