Dok sve više građana Crne Gore priželjkuje da ode za Njemačku, a mnogi su već to i uradili, Miodrag Zečević odlučio je da se nakon 25 godina gastarbajterskog života u toj državi, sa suprugom i četvorogodišnjom kćerkicom, vrati u rodni Nikšić.
“Kada sam prije dvije godine, za vrijeme njemačkih božićnih praznika, kazao ženi da bi trebalo da idemo za Crnu Goru, bila je gotovo u nevjerici jer, kako mi je rekla, predložio sam joj ono o čemu sanja. Tako smo prelomili i odlučili da se vratimo rodnoj grudi. Od marta smo krenuli da u Njemačku privodimo stvari kraju. Još se gore pomalo radi. Odem tamo 15-ak dana, a ovdje budem po mjesec-dva”, priča Zečević, porijeklom iz Banjana, za “Vijesti”.
Iako je građevinac, odlučio je da mu to ne bude jedini posao, već da se oproba i na, za njega, potpuno nepoznatom terenu - izradi rukotvorina laserskim sječenjem i graviranje.
“Čovjek koji u Njemačkoj ima ove mašine, preporučio mi je da počnem da se bavim laserskom izradom jer je bio uvjeren da bi to ovdje moglo da ide, a i da budem drugačiji od ostalih. Prihvatio sam predlog, kupio mašinu i za desetak dana uradio oko 300 suvenira, a ‘krštenje’ je bilo na Novogodišnjem sajmu lokalnih proizvoda u Nikšiću”, kaže Zečević dok pokazuje suvenire.
Prvi urađeni suvenir bio je avion koji je poklonio kćerkici i koga ona sebično čuva. Na avionu je, kako sa osmijehom kaže, ugravirao riječ “Banjani” čisto da se zna odakle su Zečevići.
“Za sada imam lasersku mašinu, a planiram da nabavim i 3D štampač i CNC mašine. Namjeravam da otvorim suvenirnicu i da na jednom mjestu izložim to što pravim. Neće to biti samo stvariti od drveta. Sada sam radio suvenire za Novu godinu i Božić, ali biće tu i suvenira za rođendane, slave, za uspomene, a suvenirima ću obilježiti i sve praznike”, kaže Zečević koji je trenutno na “slatkim” mukama kako da smisli naziv za buduću suvenirnicu.
Pored izrade suvenira i u Crnoj Gori će se baviti djelatnošću zahvaljujući kojoj je 25 godina zarađivao hljeb u Njemačku – građevinom.
Na pitanje kako to da je odlučio da napusti zemlju za koju mnogi iz regiona traže kartu u jednom povratku, Zečević odgovara da je za sve kriva nostalgija.
“Nostalgija je čudo, vuče te nazad. Više sam bio tamo nego ovamo i dosta mi je bilo. Imao sam tamo svoju firmu i može se lijepo zaraditi, ali potreban je veliki rad. Ujutro u šest izađem iz kuće, a uveče dođem u osam-devet sati. Dijete takoreći ne vidim kako odrasta. Nije ni Njemačka više kao što je nekada bila. Može se i ovdje raditi, ko hoće da radi”, kaže Zečević.
Bonus video:
