U Kontroli letjenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) vladaju nepotizam i negativna selekcija kadrova, gdje neposredni rukovodioci, bez konkursa, postavljaju na visoke pozicije svoje najbliže rođake, prijatelje i kumove, tvrdi u razgovoru za N1 beogradski kontrolor letjenja, koji je želio da ostane anoniman.
On objašnjava da šema funkcioniše tako što direktor sektora predloži generalnom direktoru sebi bliskog čovjeka kao najboljeg kandidata za određeno rukovodeće mjesto, što je već godinama jedini način da se dođe do funkcije.
”Nepotizam vlada firmom najmanje dvadeset godina, koliko sam ja tamo zaposlen. Ogleda se u uskoj grupi ljudi koja je zadužena za veoma bitnu stvar, a to je školovanje kontrolora. Jedan od primjera za to je bivši načelnik Službe za operativnu obuku Slavko Jovanović, koji je dvadeset godina bio zadužen za selekciju kontrolora. Zajedno sa grupom saradnika, koji su inače međusobno kumovi, odlučivao je o tome ko će od kontrolora nastaviti dalje školovanje, pa se jednom dogodilo da simulator prođe samo jedan od trideset kandidata. Nakon telefonskog poziva tadašnjeg generalnog direktora, ta grupa je počela da pušta sve kandidate, pa na ispitu više niko nije padao“, ispričao je kontrolor letjenja za N1.
Sagovornik N1 otkriva da je Jovanović bio akter i poništenog konkursa za školovanje instruktora i instruktora-procjenjivača, i to kao predsjednik konkursne komisije.
”Pošto se danima pričalo da se zna ko će proći na tom konkursu, nekoliko naših kolega je na to skrenulo pažnju tadašnjem direktoru Radojici Rovčaninu, koji je potom oborio konkurs. Ali čak i nakon što je konkurs poništen, Jovanović i ekipa su uspjeli da proguraju svoje ljude, a to su bili supruga potpredsjednika komisije Mutavdžića i dvojica kumova jednog člana komisije. Tada su za pojedine naše kolege rekli da su prekvalifikovani jer su završili državne fakultete, a neki od njih imali su i odbranjenu magistraturu, pa čak i doktorat“, navodi sagovornik N1.
Meteorski uspon sina direktora za bezbjednost
Kako kaže, najsvježiji primjer nepotizma u SMATSA predstavlja postavljanje sina direktora za bezbjednost i kvalitet na veoma visoku poziciju koordinatora operativnih poslova za terminalnu i aerodromsku kontrolu letjenja.
”Momak koji radarsku dozvolu ima tek pet godina postavljen je prošle godine na mjesto za koje je po prirodi posla potrebno znatno više iskustva. Pritom, on je u svom napredovanju preskočio mnogo ljudi, zbog čega smo ga prozvali Sotomajor. Njegov otac rukovodi veoma važnom jedinicom, čiji je posao da vrši analizu događaja i daje sigurnosne preporuke. Zamislite sad koliko je on objektivan kad treba da radi analizu nekog događaja u kojem je učestvovao njegov sin“, ističe kontrolor letjenja.
Prema njegovim riječima, u Kontroli letjenja Srbije i Crne Gore ne postoje nikakva pravila za napredovanje u službi, što je neposrednim rukovodiocima omogućilo da se godinama zadrže na visokim pozicijama na koje praktično postavljaju jedni druge. ”U razvijenim sistemima kontrole letjenja u Evropi pravila su jasno definisana, tako da se kontrolori po automatizmu šalju na školovanje za instruktore već poslije dvije godine. Kod nas je stručno usavršavanje uvijek bilo sredstvo manipulacije i prinude, jer na kurs možeš da ideš samo ako si po volji rukovodilaca i ako ćeš da radiš ono što ti kažu“, tvrdi sagovornik N1.
On otkriva da u posljednje vrijeme sve češće dolazi do bezbjednosnih propusta, navodeći da je odluka da se školuje i klasa samofinansirajućih studenata rezultirala ozbiljnim incidentima. Kako tvrdi, neki od momaka i djevojaka koji su radili na tornju na surčinskom aerodromu ne ispunjavaju čak ni psihofizički minimum koji je potreban za posao kontrolora letjenja, ali su potpisom tadašnjeg direktora, prema riječima sagovornika N1, jednostavno bili ugurani u sistem.
”Grubim previdom jednog od tih kontrolora došlo je do ugrožavanja bezbjednosti, kada se putnički vazduhoplov kompanije Montenegro erlajns u toku slijetanja na surčinski aerodrom ozbiljno približio malom avionu koji je bacao mamce za vakcinaciju lisica. Kontrolor nije bio svjestan pozicije tih vazduhoplova, pa im nije dao informacije o tome, a blizina u kojoj su se avioni našli bila je znatno manja od propisane. Kolege su mi rekle da pilot putničkog aviona nakon slijetanja bukvalno nije mogao da ustane iz stolice zbog stresa koji je doživio“, opisao je sagovornik N1 događaj koji je mogao da ima fatalne posljedice.
On podsjeća i na tragediju iz 2015. godine, kada se u širem rejonu aerodroma "Nikola Tesla" srušio vojni helikopter, na povratku iz Raške, odakle je prevozio životno ugroženu bebu iz Novog Pazara. Tom prilikom poginulo je sedmoro ljudi, a u takvim slučajevima praksa je da se kontrolori koji su na smjeni upućuju na razgovor sa psihologom ili psihijatrom zbog doživljenog stresa i da se na nekoliko dana upućuju na odmor. Sagovornik N1 kaže da su, mimo svih procedura i pravila, kontrolori letjenja već sjutradan ponovo radili, a razgovor sa stručnim licima obavili su tek četiri ili pet dana nakon nesreće.
Na rukovodećim pozicijama i po 16 godina
Odgovarajući na pitanje da li su kontrolori letjenja nekome prijavljivali slučajeve kršenja pravilnika i nezakonita postupanja neposrednih rukovodilaca, kontrolor kaže da oni koji o tome javno progovore rizikuju da ugroze svoju karijeru.
”Zvaničnim putem rijetko ko se usuđuje da prijavi neku nepravilnost, a čak i u takvim situacijama dešavalo se da dopisi nestanu na neki volšeban način. Usmeno prijavljivanje ne znači praktično ništa jer ne ostaje nikakav pisani trag. Zahvaljujući tome, menadžment i opstaje toliko dugo. Od kada je nastala SMATSA ne postoji princip smjenjivosti, pa su isti ljudi na rukovodećim pozicijama već šesnaest godina“, objašnjava ovaj kontrolor letjenja.
Kako tvrdi, manipuliše se i brojem zaposlenih u Kontroli letjenja Srbije i Crne Gore, jer je, kaže, čak i na zahtjev suda nemoguće doći u posjed akta o sistematizaciji radnih mesta.
”Strukovno udruženje procjenjuje da se broj kontrolora na operativnim radnim mjestima u cijelom sistemu kreće između 220 i 250, dok se nezvanično spominje da je ukupan broj stalno zaposlenih oko hiljadu. Na tu cifru treba dodati i veliki broj angažovanih po ugovoru o djelu, ali precizan broj mi kao kontrolori letjenja ne znamo“, zaključuje sagovornik N1, čije navode su potvrdila još dvojica kontrolora letjenja s kojima je N1 razgovarao.
Navode kontrolora letjenja s kojim su razgovarali, iz N1 su pokušali da provere i u Kontroli letjenja Srbije i Crne Gore, koja, kako navode, na upit od 24. decembra prošle godine nije odgovorila. U naknadnom telefonskom razgovoru sa službenicima SMATSA zaduženim za medije rečeno im je, dodaju iz N1, da ponovo pošalju i-mejl sa pitanjima, ali ističu da odgovor nisu dobili i nakon ponovljenog upita.
Bonus video:
