Sigurno je građanima u Crnoj Gori zanimljivo gledati kako “padaju” hrvatski ministri zbog nedosljednosti u prijavljenoj imovini i prihodima, ali je to zapravo samo privid funkcionalne demokratije, ocijenila je u razgovoru za “Vijesti” bivša predsjednica hrvatskog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i liderka političke partije Start Dalija Orešković.
Hrvatski mediji su objavili da je u prethodne tri godine hrvatsku Vladu napustilo 14 ministara zbog nedosljednosti u izvještajima o imovini i prihodima.
“Prema mom mišljenju, suština takvih izvještaja o imovini proizilazi iz sumnjivo stečene imovine, a taj dio neće niko istražiti. Ti ministri su se vratili u parlamentarne klupe i štiti ih imunitet od krivičnog gonjenja”, pojašnjava Oreškovićeva.
Povjerenstvo, sa Oreškovićevom na čelu je u pet godina njenog mandata izreklo više od 1,7 milijuna kuna sankcija (oko 230.000 eura), a naplaćeno je 1,4 miliona kuna.
Pokrenuto je oko 480 postupaka, okončano oko 460, dalo je oko 900 obrazloženih mišljenja i donijelo je i više od 300 odluka o nepokretanju postupaka.
Tužno u čemu se takmičimo, a Crna Gora najviše zaostaje
Oreškovićeva za “Vijesti” objašnjava da, kad se sagleda antikorupcijski zakonski okvir u regionu, čini se da Srbija ima najbolji sistem, ali je pitanje koliko je tamošnja agencija uspješna, s obzirom na političke prilike.
Što se tiče Bosne i Hercegovine i Crne Gore, ona tvrdi da ove dvije države nemaju sistem za borbu protiv korupcije.
Poručuje da je “tužno u čemu se zapravo takmičimo”.
“Moguće da Crna Gora trenutno najviše zaostaje. Ipak, činjenica je da je Crna Gora, kad govorimo o borbi protiv korupcije imala i druge probleme - vrh Agencije za sprečavanje korupcije je bio povezan sa vrhom vlasti. Od takve Agencije, ni ime ne drži vodu, a kamoli ono što bi trebalo da radi ili rade”, kazala je ona.
Komentarišući dodjelu povlašćenih stanova i stambenih kredita crnogorskim funkcionerima, ali i to što se neki od njih nijesu ni udostojili da ih prijave shodno zakonima, Oreškovićeva poručuje da je svaki oblik sticanja bilo kakvih povlastica ili privilegija, a pogotovo mogućnost dobijanja privilegovanog stana “zapravo legalno mito”.
“Često se događa da zakoni ili procedure daju alibi i opravdavaju dodjelu tako velike životne privilegije, a u suštini je osoba tako kupljena kako bi na toj funkciji radila ono što odgovara strukturama vlasti, a ne ono što bi zapravo štitilo javni interes”, poručila je ona.
Međunarodna podrška mora biti jača
Šteta je, kaže, što međunarodna zajednica, kad su BIH i Crna Gora u pitanju, ne insistira više na poštovanju standarda.
“Ne vidim ni međunarodnu podršku, kakvu je, recimo, imala Hrvatska u trenutku kada je pristupala Evropskoj uniji. Ne insistira se toliko na izgradnji demokratskih standarda koji bi zapravo pomogli, i to ne samo institucijama sistema, već i nevladinim organizacijama da dobro koriste one alate koje jedna dobro uređena demokratija nudi. A onda, kako je sa sistemom borbe protiv korupcije povezana i ekonomska slika države, jer niko neće ulagati i nema slobodnog tržišta gdje korupcija cvjeta, sve to jedno za drugim vuče jednu lošu sliku propadanja država i nacija”, kazala je Oreškovićeva.
Poručuje da su antikorupcijske agencije u državama slabih demokratija neuspješne, iako možda neka zakonska rješenja, kada bi se čitalo slovo na papiru i ne zvuče tako loše.
“Ne može se odustati. Ne radi se o tome treba li se boriti, a pitati se može li se u tome uspjeti. Stvar je u tome da sistemsku korupciju ne možete blago popraviti. Ili će se to riješiti u cjelosti ili se neće riješiti. Jedini način je da se cijeli sistem promijeni, a to se ne može uraditi ako se ne slomi kičma vlastima koje su korupcionaški sistem kreirali”, poručuje Orešković.
Sistem, za koji ocjenjuje da je vidljiv u svim zemljama bivše SFRJ, počiva na velikom broju ljudi koji zavise od radnog mjesta u državnoj upravi.
“Ima jedna uzrečica: ne mogu me malo platiti, koliko ja malo mogu raditi. Zaposleni u državnoj upravi štite pozicije, nijes skloni promjenama, a mladi i visokoobrazovani kadrovi, nažalost, odlaze u zemlje razvijene Evrope”, zaključila je Oreškovićeva.
Država nije “kasica prasica” vladajućih struktura
Crna Gora nije jedina u kojoj novinare, civilni sektor i sve koje imaju građansku svijest proglašavaju za neprijatelje države.
“Nedavno sam učestvovala na predsjedničkim izborima i bilo mi je jasno da nemam realne šanse da ostvarim značajniji rezultat, jer nijesam imala podršku na terenu, vojsku svojih članova, ali ni finansije. Moj program je bio zapravo strategija borbe protiv korupcije, i htjela sam promovisati tezu da je Hrvatska, zapravo, oteta država, jer nam služi kao kasica prasica za dva velika partijska kartela”, kaže Orešković.
Zbog toga su je protivnici etiketirali kao “jugonostalgičara, komunjaru...”.
“Nerijetko su kritičari režima i udbaši, četnici..., a izloženi su i raznim prijetnjama”, kazala je ona.
Povlastice dostupne uglavnom političarima
Kolike su mogućnosti sistemskih zloupotreba u korist vladajućih elita, Oreškovićeva je oslikala kroz primjer hrvatske Agencije za promet nekretninama.
“Koja bi trebalo da dodjeljuje povlašćene kredite za kupovinu i adaptaciju kuća u posebnim područjima - gdje se nekad vodio rat i gdje se nije obnovila populacija. U jednoj godini, koju sam obrađivala, za jednu mjeru su se prijavila tri čovjeka, a jedan od njih je u trenutku podnošenja zahtjeva bio potpredsjednik Vlade. Nedavno smo saznali i da je drugi čovjek te iste Agencije sam sebi dodijelio povlašćeni kredit. Dakle, stvar je u tome da takve agencije ni ne raklamiraju mogućnosti i činjenicu da je to dostupno svim građanima, već samo određenim politčkim strukturama, koje za takve specifičnosti znaju”, pojasnila je Oreškovićeva.
Bonus video:
