Ako planiraju da isele policiju iz kasarne zbog karantina za koronavirus sa vjekovnih ognjišta iseliće i nas, ne treba nam život sa virusima i bolestima, kaže Dano Perović (51) iz Zoganja kod Ulcinja, čiju kuću od ulaza u bivšu vojnu kasarnu dijeli samo davno asfaltirani put.
Kasarnu je decenijama koristila JNA-a, kako navodi Perović kasnije i Sedmi bataljon, a Vlada planira da je preuredi u karantin za eventualno oboljele od koronavirusa.
Ideji Ministarstva zdravlja usprotivili su se gotovo svi mještani, turistički poslenici i političke partije.
“Moja porodica najbliža je kasarni u cijelom selu, kao što vidite nema ni dvadeset metara“, kaže Perović pokazujući na kasarnu preko puta njegovog imanja.
Nikad, podsjeća, većinsko albansko stanovništvo nije imalo problema sa vojskom.
“Naprotiv, dok je tu bila JNA, kasarna nam je bila kao druga kuća. Bilo što da nam je bilo potrebno, posebno zdravstvene usluge, kapija za nas bila je otvorena u podne i ponoć. Kasnije, kada je tu bio Sedmi bataljon, mi smo ovdje preko puta imali prodavnicu i nijedan problem. Nas niko nije pitao ni kada je otimano zemljište za Ekonomiju, ni kada je preuređeno za kasarnu. Ovog puta, mi ćemo se pitati“, ističe Perović.
Priča da je Ulcinj, a posebno kasarna u Zoganju, posljednje mjesto u Crnoj Gori za bilo kakav karantin.
“Karantin treba sagraditi na nekom izolovanom mjestu, gdje nema naroda. Pobogu, pogledajte samo koliko kuća ima oko ove kasarne, te familije su tu vjekovima“.
Njegov komšija Enver Selmanović (64) kaže da se vara svako ko misli da je nekadašnja vojna kasarna u tom ulcinjskom mjestu rješenje za karantin od koronavirusa.
“Mi smo ovdje prije tačno 104 godine imali epidemiju kolere o čemu svjedoči groblje sa više od 100 grobova, u kojima su sahranjeni ljudi različitih vjeroispovijesti. Masovno se obolijevalo i umiralo, sahrane su bile gotovo svakodnevno. Iz jedne kuće bilo je nekoliko mrtvih, falilo je mjesta za grobove. Mi to ne zaboravljamo i nije naš problem ako neki ministri to ne znaju. Njihov problem je što ne znaju da mi to više nećemo dozvoliti u našem mjestu i poručujemo im da nas zaobiđu kada je u pitanju nova zarazna bolest“.
Selmanović ističe da u cijeloj stvari nema mjesta za politiku ili produkovanje neprijatelja države i podsjeća da je na mjestu današnje kasarne nekad bila Begova kuća, u kojoj su rođeni on, brat i dvije sestre.
“To je bila stara kuća sa bunarom, tu smo bili sve do 1958. godine, kada je država bacila oko na imanje. Otac nam je bio učitelj, morali smo da se selimo i nekoliko godina da živimo kao podstanari, pored naše kuće i u mjestu u kome su naši preci živjeli vjekovima ranije. Preživjeli smo i to“.
Priča Selmanović i kako je tada na državnoj farmi bilo oko 100 krava, 200 ovaca... Dvadeset godina kasnije, kada je bio zemljotres, ekonomija je preuređena u kasarnu JNA.
“Kasnije su tu bili stacionirani i pripadnici Sedmog bataljona i mi, Albanci, nikad nijesmo imali problem ni sa kim od njih. Sada vlast hoće da nam i bukvalno donese problem. Ovog puta - neće moći, dosta su nam otimali i donoslili“.
Perović, koji je i predsjednik Mjesne zajednice Zoganje, kaže da je nedavno održao sastanak sa mještanima na kome je zaključeno da se ni po koju cijenu ne dozvoli izgradnja karantina.
“Sve vrijeme od države očekujemo da nam sagradi hotele, bolnice, škole i da zaposli našu mladost koja odlazi. Umjesto toga, imamo kamenolome, a nedavno su htjeli ovdje i lokaciju za smeće, ali smo to spriječili. Svim dozvoljenim pravnim i demokratskim metodama, spriječićemo ih i u ovom naumu“.
Vojska preorala groblje
Selmanović i Perović tvrde da je kada je 1979. kada je građena današnja kasarne, stradalo seosko groblje.
“Nijesu vodili računa tada, bagerom su preorali oko 100 grobova pored puta“.
Navode da je to samo jedan primjer da je mjesto bilo u nemilosti vlasti.
“Zoganje je idealno za poljoprivredu, stočarstvo, plantaže. Sada je čisto, onako kako i zaslužuje da bude. Da ne bude zabune, Crna Gora je moja država koliko i njihova, ali sada bi opet neko da nam poremeti taj sjaj tako što će nam donijeti nekakav virus. Taj neko mora da zna da smo mi u bivšoj Jugoslaviji bili mapirani kao Zoganjsko blato i kneta, ali nijesmo imali krapova“, kaže Selmanović.
Bonus video:
