Da je predsjednik Upravnog odbora Instituta alternativa, Stevo Muk, makar površno pročitao tekst reagovanja članova Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, sigurno ne bi isto banalizovao i "prekrstio" u telegram podrške Đukanoviću, kazao je akademik Šerbo Rastoder.
"Vrativši se u Crnu Goru, nakon kraćeg boravka vani, zatekla me iznenađujuća informacija o reagovanju Steva Muka, povodom reagovanja članova Pokreta za nezavisnu Crnu Goru u vezi sa aktuelnim dešavanjima povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Da se ne radi o jednom od mojih ponajboljih studenata, istaknutom građanskom aktivisti kojeg znam još iz vremena saradnje sa "Fondom za otvoreno društvo "u kojem je sticao svoja prva znanja, ignorisao bih ovaj natpis, poput brojnih prijetnji smrću na dan "D" od strane "litijaša", o kojima su pisala glasila mojih nekadašnjih saboraca a sadašnjih istomišljenika Steva Muka, ili "kvazipatriotskih i demokratrski" orijentisanih natpjeva, poput "Srebrenice, mnogo si nam mila, dabogda se triput ponovila "koji dolaze sa strane koju priziva gospodin Stevo Muk. Međutim, radi se o fenomenologiji Crne Gore u kojoj posvećenost jednoj ideji, nužno moraš dokazati "mržnjom prema drugom i drugačijem". Da je gospodin Stevo Muk, makar površno pročitao tekst reagovanja članova Pokreta za nezavisnu Crnu Goru, sigurno ne bi isto banalizovao i "prekrstio u telegram podrške Đukanoviću." Sumnjam da bi mu se omakla tolika glupost jer bi za razliku od nekih drugih, mržnju prema Đukanoviću racionalizovao do nivoa elementarne zabrinutosti za stanje u društvu", naveo je Rastoder u objavi na Fejsbuku.
Podsjeća Muka da je "Pokret za nezavisnu Crnu Goru" u svojoj osnovnoj infrastrukturi vodilo "oko 600 najuglednijih i časnih pojedinaca, koji valjda imaju pravo da iskažu zabrinutost za državu u čije su temelje ugradili sebe".
"I niko nema pravo da vrijeđa ove časne i velike ljude i da ih svodi na bilo čije "pristalice i protivnike". Da gospodinu Muku bude lakše, podsjetio bih ga da je na čelu ovoga pokreta bio časni i mudri Branko Lukovac i da nam je tada sa moćnih adresa zamjereno na odbijanju da na čelu Pokreta dođe Milo Đukanović. Jednostavno, i tada i sada smo smatrali da je Crna Gora iznad svakog pojedinca, pa zvao se i Đukanović, koji je tada u svojstvu predsjednika Političkog savjeta Pokreta za nezavisnost, zajedno sa drugim predsjednicima suverenističkih partija odigrao istorijsku ulogu. Nažalost, Muk uz značajan dio demokratske, proevropske i suverenističke inteligencije, pravi nespojivu zamjenu teza u kojoj ne vidi sudar vrijednosnih svjetova, pod parolom gole borbe za vlast. Ovog puta se ona odvija pod parolom "raspodjele ratnog nasljeđa" nekadašnjih saveznika a sada ljutih protivnika. Dok jedni "brane svetinje" na tradiciji legalizacije ratnog plijena, drugi bi da "brane državu" polugama njene propasti u vrijeme uništenja. Floskula "a ko je bio tada na vlasti" ne služi svrsi preispitivanja ukupne politike već služi kao izgovor za reinkarnaciju iste. Zato, ako se neko prepoznaje u vrijednonosnom sistemu koji je bio i ostao ideal najvećeg dijela rukovodstva Pokreta za nezavisnost, onda je taj (pa bio to i Đukanović), sa nama a ne mi sa njim. Žao nam je što gospodin Muk, pa i oni koji mu danas aplaudiraju iz nekih medija koji su opstali zahvaljujući ovim vrijednostima, možda ne misle tako, ali i to je Crna Gora. Svako iole pismen bi jasno razlučio potrebu potpisnika da odbiju da se solidarišu sa pokretom koji politički i ideološki koketira sa nasljeđem koje je ovo društvo više puta dovodilo do ivice provalije. Gurnuti jedne u provaliju da bi preko njihovih leševa prešli na drugu stranu je jednostavno sunovrat svih", naveo je Rastoder.
Povezani članci
Kao ni što ni Đukanović i njegov režim, kako dodaje, teško mogu biti ponton most na putu ka demokratiji i istinskom građanskom društvu, sigurno je da do toga ne može dovesti ni "ideologija i politika litija", već naprotiv - ona vraća Crnu Goru decenije unazad.
"Dobitnici prošlosti zato vode borbu oko "imovine",dok je narodu kao gubitniku potrebno nešto sasvim treće. Oni koji su nešto naučili znaju koliko je pogubno ono "dovoljno je da samo Vi odete", da je toliko besmisleno tražiti da se vratimo u prošlost ne bi li dočekali bolju budućnost. Zato je neuputno nedostatak alternativne demokratske vizije napumpavati netrpeljivošću i mržnjom, pa makar se radilo i o Đukanoviću. Jer, jedno je biti kritičan prema njemu i kamarili trabanata oko njega a drugo je ne biti uvijek ličan, čak ni onda kada vas ostavi bez hljeba ili uruši ono za što ste se decenijama zalagali. Između ostalog i to, da se vlast ne osvaja na ulici, nego na izborima. Ako je to osnovni aksiom demokratije, onda je Đukanović, predsjednik ove države do 2023. Znači li to da je nužno paktirati sa onim vrijednostima koje koče razvoj, i po logici obavezno podržati onoga ko je "protiv". Analizirajmo površno samo pet temeljnijih vrijednosti: državu,toleranciju, mir, evroatlantsku perspektivu i pravnu državu?Šta uočavamo? Sudar vrijednosnih svjetonazora zaogrnutih deklarativnim floskulama. Podsjećanja radi, tzv. "krvave litije" iz 1937. koje je vodilo sveštenstvo SPC protiv ratifikacije već potpisanog konkordata dovele su do povlačenja istog iz skupštinske procedure. Rezultat: konkordat nikada nije potpisan, nacionalni i vjerski problem u državi nije riješen, odnosi između pravoslavnih i katolika su se zaoštrili i već u prvom sukobu eskalirali do istrebljenja. Recimo da je postojeći Zakon protivustavan kako neki tvrde i da odbijaš da to dokažeš na Ustavnom sudu s argumentacijom da je sudstvo pod dominacijom vlasti, sa čime bih mogao možda da se složim. Činjenica da se može ići do Strazbura u tom dokazivanju postaje besmislena u situaciji kada ista grupacija ne priznaje odluke Haškog suda, iako pouzdano znam da ga nije birao DPS. Dakle, podrška principu i vrijednostima nas čini kredibilnim kritičarima naše stvarnosti a ne lični odnos", kazao je Rastoder.
Ističe da je siguran da i Muk zna da među onima koji podržavaju temeljne demokratske principe ima i onih koje je Đukanovićev režim "ostavio bez posla i osnovnih uslova za život".
Onih koji su bili meta unajmljenih "pljuvača"na stranicama "Pobjede", kao i onih koji su bili meta režimskih trabanata iako su kroz podrume UN krišom provođeni od strane ambasadora prijateljskih zemalja, kako bi branili pravo Crne Gore na samostalan put. Jedan broj takvih, svoju političku frustraciju svodi na potrebu demonizacije Đukanovića i sve što nije u saglasju sa time, svodi na nivo "izdaje i "neprincijelnosti". Ne mali broj drugih, upravo u činjenici da nijesmo ostali kompaktni u odbrani temeljnih principa za koji su se borili, krivi i Đukanovića ali odbija da ne vidi da ono što im se nudi kao alternativa nije ništa drugo nego "Đukanović iz mladosti". Mi smo mislili da nam upravo takav ne treba a oni koji to vide kao eliksir za demokratiju ne treba da nam spočitavaju podršku bilo kome. Posebno, ako ne shvate da vlast treba da bude prolazna a država vječna. P.S. Molio bih gospodina Muka da se javno izvini potpisnicima, meni ne mora, jer sam sa punom sviješću i odgovornošću odabrao stranu kojoj mislim da pripadam", zaključio je Rastoder u odgovoru.
Bonus video:
