"Da ne bi ovog koronavirusa, ne bismo znali ko sve ima para, a to uspješno krije. Ne osta džaka brašna poslije njega u prodavnici, a da ga je ko juče pitao da mu pozajmi pet eura - rekao bi da nema. Ne znam šta će mu ovoliko ulja i toalet papira, a u kući samo tri mačke i on".
Tim i sličnim komentarima pojedini Kolašinci su u srijedu ironično ispratili potrebu mnogih sugrađana da kupe velike zalihe osnovnih životnih namirnica. Od sredine sedmice, komentari zvaničnih informacija, ali i šale o koronavirusu, za kafanskim stolovima zamijenili su dotadašnje polemike o litijama i mršavom bilansu zimske turističke sezone.
Jedan od novopečenih turističkih radnika, koji je ove sezone prvi put pokušao da zaradi od izdavanja smještaja, šalio se na svoj račun.
“Ja pokrenuo biznis, kad ono snijeg ne pade, a svijet se zabavi o jadu od virusa. Koje sam sreće, ne bi čudilo ni da je apokalipsa bila ove sezone. Imao sam ne Bukingu nekoliko rezervacija za jul, i otkazaše ljudi. Otkazaše i ovi što su se najavili za naredni vikend“.
Njegovo društvo za kafanskim stolom podsjeća ga i na prethodne “poslovne promašaje“, a svaku put mu je, dodaju uz glasan smijeh, “na put stala viša sila“.
One koji su pokušali da kao istinu proture informacije “koje se od naroda kriju“ i lokalne teoretičare zavjera, u kafanama su glasno ismijavali. Ipak, nije izostalo “prebrojavanje“ aspiratora, specijalnih vozila za transport zaraženih i komentari na račun zdravstvenog sistema.
Kolašinci nijesu zazirali od malobrojnih stranih turista, među kojima su minulih pet dana bili i učesnici jednog naučnog skupa iz različitih evropskih država.
U hotelu u kojem su smješteni, osoblje je opušteno komentarisalo tu činjenicu.
“Da, među našim gostima su učesnici skupa iz još mnogo zemalja, a ima i Italijana. Vjerujte mi, ovi koje sam služila izgledaju vrlo zdravo, pravo i... zgodno. Bez šale, mi smo profesionalci i trudimo se da se svaki naš gost osjeća što bolje. Mislim da tako razmišljaju i sugrađani i ne čujem da je iko od stranaca doživio neku neprijatnost”, kazala je jedna od konobarica u hotelu.
Više opreza i ozbiljnosti, manje šale, ali ne i dominantan strah, donio je petak i mjere Vlade. U večernjim satima broj gostiju u kafićima i kafanama bio je uobičajen. Trgovci tvrde da je “glavni talas“ kupovine “svega što je za jelo, a može dugo da traje“, za sada, prošao. Ipak, kažu da je dnevni promet i dalje vidljivo veći nego minulih sedmica i mjeseci.
“Ne znam da li su ljudi potrošili pare, ili sa malo više povjerenja slušaju preporuke nadležnih, ali navalica od srijede nije se ponovila. Da je potrajalo, kolegice i ja bile bismo prve kolašinske indirektne žrtve pandemije. Moguće je da će oko 20. kad budu penizije, biti i veće kupovine, ali za sada je podnošljivo”, s olakšanjem objašnjava zaposlena u jednom od većih marketa u gradu.
Za lokalne hroničare opasnost od koronavirusa bila je prilika da se prisjete i nekih zaraznih bolesti iz prošlosti tog kraja.
“Od 1878. do 1918. zabilježeno je nekoliko slučajeva ‘stavljanja u karantin pojedinih kuća i zaseoka’, zbog pojave tifusa, krasti, velikog kašlja, lepre, a u nekoliko slučejava bilo je i obolijevanja od influence. Vrlo rijetko u karantin su stavljane i čitave seoske opštine“, priča Branislav Jeknić, autor još neobjavljene knjige o životu u Kolašinu od Brelinskog kongresa do dvadesetih godina prošlog vijeka.
Uvođenje karantina u lokalnim zajednicama, kaže on, regulisala je tadašnja crnogorska vlada nizom pravilnika. Sanitetsko odjeljenje je davalo upustva lokalnim kapetanima kako da postupaju u novonastalim situacijama.
“U slučajevima pojave zaraznih bolesti tražila se stručna medicinska pomoć i upustva sa Cetinja. Pojava ‘krasta’ u selima Plana i Gornje Lipovo bila je u junu 1898. Kada je o tome na Cetinje javio kapetan Malin Radović, već sjutra mu je stigao odgovor - ‘preduzmite najstrože mjere, to jest ograničite ugrožene kuće da se nipošto sa zdravijem ne miješaju.
Zaražene kuće te u karantin metnete, nemoj usljed toga ko da od gladi postrada. Kada dobijemo od vas koliko slučajeva ima i u koliko kuća sprema istoga, poslaćemo doktora’”, priča Jeknić da piše u arhivskoj građi do koje je došao.
Mirisne note asepsola i bijelog luka
Prema onome što se može čuti od apotekara, Kolašinci su na vrijeme kupili “više nego dovoljno“ sredstava za dezinfekciju. Na ulici i u kafanama primjetno je da se sredstva obilno koriste. Neki i u kombinaciji sa “narodnom medicinom“.
“Ovdje je danas bila dominanta kombinacija mirisnih nota bijelog luka i asepsola“, kaže zaposlena u jednoj od mnogobrojnih kolašinskih kladionica.
Na drugoj strani, odgovornost uprava kolašinskih škola i vrtića tokom cijele sedmice bila je vidljiva po intenzitetu mirisa sredstva za dezinfekciju u svakoj prostoriji. Formalnu obavezu ispunili su i u lokalnoj upravi, pa je održan sastanak Opštinskog tima za zaštitu i spasavanje i dogovorene preventivne mjere koje su u nadležnosti lokalne uprve.
Država pomagala i 1890.
Stavljanje pojedinih kuća i porodica u karantin i tifusa u kolašinskom kraju bilo je i 1890. godine, priča Jeknić.
“Familija iz poljske kapetanije (današnje mojkovačko selo Polja) bolovala je tifus... Kapetan je obavijestio vlast na Cetinju, da je poslije smrti... (bračnog para) u kući ostalo sedmoro čeljadi bez niđe ništa, a za najgore ostalo je dijete malo tek od mjesec dana. Napisao je i da traži pomoć jer će preživjeli pomrijeti od gladi“, kaže Jeknić. Nadležno ministarstvo je brzo odgvorilo: “Familiji... kupite na državni račun šest bagaša žita, novac će vam se poslati. Dijete... dajte čijoj ženi da ga drži, platiće se i njoj od strane države nešto”.
Bonus video:
