Ova Vlada nema provladine medije, saopštio je nedavno pred poslanicima u Skupštini premijer Duško Marković, ali zvanični izvještaji pokazuju da sa tom ocjenom nijesu saglasne mnoge kredibilne međunarodne i domaće organizacije.
Tako Evropska komisija u svom Izvještaju o napretku za 2019. navodi da i dalje postoji “zabrinutost zbog transparentnosti i (ne)diskriminacije u državnom oglašavanju”.
I organizacija Fridom haus (Freedom house) u izvještaju za prethodnu godinu ističe da “Vlada često uskraćuje kritički orijentisane medije za ugovore o oglašavanju sa javnim preduzećima ili subjektima pod kontrolom države”.
Reporteri bez granica u osvrtu na prošlogodišnje stanje u oblasti medija upozoravaju na to da “ogromna većina državnih institucija podržava provladine medije oglašavanjem u njihovim publikacijama”.
I percepcija dijela javnosti je da su provladini mediji i te kako vidljivi, i da je praktično nezamislivo da objavljuju kritičke sadržaje o radu izvršne i vlasti u cjelini.
Na netransparentne i diskrecione forme finansiranja medija čija je uređivačka politika naklonjena vlasti na nacionalnom ili lokalnom nivou, godinama je ukazivao Centar za građansko obrazovanje (CGO) u svojim analizama.
“Ne znam što je htio reći premijer, ali njegova izjava je neutemeljena i lako je demantuju ‘brojke i slova’. Tokovi novca iz javnih fondova, kojima upravlja izvršna vlast, bjelodano ukazuju na to da je Vlada nekim medijima majka, a drugima maćeha, zavisno od načina izvještavanja o odlukama Vlade i njenih zvaničnika. Odavno se uspostavila praksa netransparentnog i diskrecionog finansiranja medija koji promovišu vlast, a tim medijima vlasti ekskluzivno daju informacije i nerijetko tolerišu kršenja zakonodavnog okvira i etičkih normi”, kazala je za “Vijesti” izvršna direktorka CGO Daliborka Uljarević.
Ona je ocijenila da takvi, nesporno provladini mediji, predstavljaju najvjernije kerbere vladajuće strukture, spremne da skoče na svakog ko vlast kritikuje, a što je ta kritika argumentovanija - to su prljavije i kampanje koje ti mediji vode.
“Nekim slobodnijim tumačenjem moglo bi se zaključiti da premijeru Markoviću nedostaje servilnost koju su Vladi demonstrirali Pink, Informer i razni uvozni medijski artikli i spin doktori, jer su ovdašnji vladini medijski vojnici već pohabani i funkcionalno bezvrijedni. Ali, to bi onda bio indikator jednog stepena autokratičnosti koji do sad nije bio imanentan ovom premijeru i zahtijeva analizu drugog karaktera. Erozija medijskih sloboda u Crnoj Gori se prepoznaje i kroz sve relevantne međunarodne izvještaje, a najilustrativniji je tu ‘Indeks medijskih sloboda’ Reportera bez granica na kojem je Crna Gora pala za 60 mjesta od obnove nezavisnosti do danas”, pojasnila je ona.
Izvršni direktor Medijske asocijacije Jugoistočne Evrope Vuk Maraš kazao je “Vijestima” da u Crnoj Gori postoji višegodišnja praksa brutalnog favorizovanja većeg broja medija čija je uređivačka politika na liniji onoga što propagira vladajuća partija. “Čime se oni nesporno svrstavaju u red izrazito provladinih. Takvi mediji najčešće služe samo kao protočni bojler za informacije koje plasira partija na vlasti i nemaju bilo kakav kritički osvrt prema dešavanjima u Crnoj Gori, ili filter za dostavljene informacije. Zauzvrat, finansijski benefiti za takve medije bili su izuzetno veliki”, ocijenio je Maraš.
Upozorava na to da, prema nalazima svih relevantnih međunarodnih i domaćih organizacija koje su istraživale oblast medija, provladini mediji su upravo ti koji su uzimali ubjedljivo najveći dio marketing tržišta u Crnoj Gori, iako se “ni u jednom trenutku nisu mogli pohvaliti velikom čitanošću ili gledanošću, a još manje kredibilitetom kod crnogorskih građana”.
“Ogromne dotacije, reklamiranje i sponzorstva od organa državne uprave, opština, javnih preduzeća i drugih javnih ustanova, ali i privatnih kompanija bliskim vlastima, slivali su se u provladine medije, čime su omogućili da takvi mediji rade van svake tržišne logike i čime je u velikoj mjeri samo medijsko tržište uništeno. Takvim dotacijama provladinim medijima ‘kupovale’ su se razne kampanje protiv svih onih koji su se u Crnoj Gori drznuli da kritički promišljaju - nezavisnih medija, aktivista civilnog društva i slobodnih intelektualaca”, poručuje Maraš.
Ističe da je Crna Gora otišla i korak dalje:
”U jednom trenutku smo počeli da uvozimo medije iz regiona koji su bili spremni da vode najprizemnije i najprimitivnije kampanje protiv bilo koga ko se drznuo da kritikuje vlast, a zauzvrat su dobijali veliki dio marketinškog prihoda”. Vjerovatno najdrastičniji primjer je kampanja crnogorskog izdanja “Informera” protiv direktorice Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanje Ćalović... Maraš navodi da, sa druge strane, mali broj nezavisnih i profesionalnih medija u Crnoj Gori, koji se mogu pohvaliti ubjedljivo najvećim brojem čitalaca, gledalaca i povjerenjem građana, bili su najveće žrtve ovakvog odnosa vlasti. “I dok bi po svakoj tržišnoj logici upravo ti mediji imali najveći dio marketing prihoda, u Crnoj Gori je situacija bila potpuno drugačija - ti mediji su mogli da dobiju samo mrvice sa tržišta oglašavanja, čime su konstantno bili dovođeni u situaciju da ne znaju da li će preživjeti do sljedećeg mjeseca. To je i razlog zbog kojeg sve relevantne organizacije insistiraju na neophodnosti izmjene postojećeg zakonskog okvira ali i praksi, kako bi se spriječilo brutalno miješanje vlasti u medijsko tržište”, kazao je Maraš.
Nada da će urediti tržište kao u demokratskim zemljama
Maraš poručuje i da dok se deklarativno premijer i drugi najviši državni fukcioneri zalažu za unapređenje medijske scene i sređivanje medijskog tržišta, u praksi se i dalje dokazuje suprotno.
“Postojeći predlozi zakona, u formi kako ih je sačinila Vlada, i dalje ne nude ozbiljan iskorak u pravcu profesionalizacije medijskog tržišta. Ipak, želimo da vjerujemo da će Vlada izvući pouku iz sve snažnijih kritika iz inostranstva i da će konačno učiniti prave poteze kako bi se medijsko tržište Crne Gore uredilo na način kako je to riješeno u demokratskim zemljama”.
Uljarević: RTCG je partijski pokoren za Markovićevog mandata
Uljarevićeva je ocijenila da ključni uzrok složenih problema u medijskom spektru predstavljaju uporni pokušaji vlasti da sve medije stave pod svoju kontrolu.
“To indukuje otvorenu cenzuru, odnosno napade na novinare i izostanak adekvatnog procesuiranja tih slučajeva, gdje Crna Gora takođe drži neslavan rekord u vrlo kompetitivnom regionu. Zatim, prikrivenu ili meku cenzuru koja se reflektuje kroz urušavanje medijskog tržišta i politiziranu raspodjelu javnih fondova, subvencija i pratećih olakšica medijima, a što prati zloupotreba javnih ovlašćenja, do političke kontrole nad regulatorom, forsiranje jednog fantomskog samoregulatornog tijela i sada već vidljive pokušaje da vlast preuzme i direktno samoregulaciju medije. Konačno, u mandatu Vlade premijera Marković izvršeno je brutalno partijsko ‘pokoravanje’ javnog medijskog servisa RTCG i to od strane partije čiji je on drugi čovjek. Baš me zanima kakav bi to bio javni servis po ukusu premijera ako mu ovaj, ovako zatvoren za sva pitanja, goste i teme koji bi mogli biti nezgodni za vlast, nije dovoljno provladin”.
Bonus video:
