Iz državnog budžeta je u 2017. godini izdvojeno gotovo dva miliona eura za jednokratnu socijalnu pomoć. Od toga je samo 700.000 eura dodijeljeno najugroženijim slučajevima. Skoro dvostruko više je kroz netransparatne procedure otišlo zaposlenima u državnim institucijama i ministarstvima. Socijalni slučajevi, pri tom, mogu da računaju na jednokratnu pomoć preko centara za socijalni rad od pet, deset ili dvadeset eura, dok zaposleni u državnoj upravi dobijaju 500 ili čak nekoliko hiljada eura.
Još oko četiri miliona podijeljeno je za razne oblike pomoći odlukama Vladinog užeg kabineta i Komisije za raspodjelu sredstava rezervi, a dokumentacija o tome proglašena je tajnom.
I budžetom za 2018. godinu predviđena je slična suma za dodjelu jednokratnih pomoći zaposlenima u državnoj upravi.
Stručnjaci traže da se sa ovom praksom prekine.
Ministarstvo rada i socijalnog staranja je potvrdilo za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) da je prethodne godine predložilo 700.000 eura za isplatu jednokratnih novčanih pomoći za najugroženije kategorije stanovništva i da je to prihvaćeno.
Za preostalu sumu peru ruke.
“U nadležnosti Ministarstva rada i socijalnog staranja nije određivanje koji državni organi mogu isplaćivati jednokratne novčane pomoći, kao ni određivanje visine iznosa za jednokratne pomoći zaposlenima“, naveli su iz tog resora.
Više sagovornika CIN-CG ističe da su mogućnosti zloupotrebe ovog novca velike i da se dodjeljuje bez adekvatne kontrole i netransparentno.
Eksperti stoga kažu da bi fondovi ove vrste trebalo da se ukinu, sistem centralizuje, da se poštuje Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, a novac preusmjeri onima koji su zaista u teškoj situaciji.
Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisuje da se posredstvom centara za socijalni rad jednokratna socijalna pomoć dodjeljuje ugroženima zbog teškog materijalnog, stambenog ili zdravstvenog stanja.
Zakonom o budžetu, međutim, predviđa se i novac za ove vrste pomoći zaposlenima u državnim institucijama i ministarstvima.
U državnoj upravi i institucijama koje su na budžetu je 39.300 zaposlenih, sa prosječnom platom koja je u novembru iznosila 593 eura.
Granskim kolektivnim ugovorima je predviđeno da se novac jednokratno daje isključivo za smrt zaposlenog ili člana uže familije, za duže i teže bolesti, nabavke ljekova, zdravstvene rehabilitacije i otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda.
Svako ministarstvo i organ državne uprave bi trebalo da donesu podzakonske akte, pravilnike kojima regulišu ovu oblast, ali, prema nalazima CIN-CG, nerijetko rukovodioci sebi daju za pravo da odlučuju kome je od zaposlenih potreban novac.
Problem je i to što su ministarstva i institucije slobodni u procjeni o tome šta smatraju socijalnim davanjem, pa je za nekoga to i usavršavanje u inostranstvu, štampanje knjiga, zimnica...
Sporno je i što sve te institucije same kontrolišu kako troše ovaj novac: “Utvrđivanje prioriteta iz određenih oblasti, način i zakonitost trošenja budžetskih sredstava je isključivo u nadležnosti budžetskog korisnika”, saopšteno je za CIN-CG iz Ministarstva finansija.
Pregledom budžeta uočljivo je i da je Ministarstvo rada i socijalnog staranja koje bi trebalo da bude krovno za dodjelu ovih vrsta pomoći, prethodnih godina imalo u budžetu neuporedivo manje novca za te namjene od, recimo, Ministarstva prosvjete, Fonda PIO i MUP-a.
Tako je Ministarstvo prosvjete u 2015. i 2016. godini imalo na raspolaganju više od milion eura za te svrhe, dok je Ministarstvo rada u istom periodu raspolagalo sa 345.000 eura.
Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo rada nijesu dostavili podatke, prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, o tome kako su trošili ovaj novac.
Ova tajnovitost u suprotnosti je sa proklamovanim strateškim opredjeljenjem Vlade za veću transparentnost upravljanja javnim finansijama.
U takvim slučajevima, vjerovatno, leži i razlog što, prema istraživanju rađenom prošle godine za potrebe Instituta aleternativa, 57 odsto građana smatra da se javni novac uopšte ili uglavnom ne troši u prave svrhe.
Iz Akcije za ljudska prava (HRA), koja je doprinijela ovom istraživanju, ranije su apelovali da se pomogne djeci u socijalnoj potrebi, iznemoglim i bolesnim ljudima koji u Crnoj Gori žive na ulici ili u uslovima siromaštva nedostojnim čovjeka.
Prema UNICEF-u, više od 15.000 djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu. Po podacima MONSTAT-a, oko 60.000 ljudi u Crnoj Gori živi ispod linije siromaštva, koja iznosi 186 eura mjesečno po osobi. Fond PIO registruje da 29,5 hiljada penzionera prima ispod 180 eura, a više od 3.500 penzionera ni po 100 eura. Crna Gora ima oko 22 hiljade korisnika socijalne pomoći, kao i više od 50 hiljada nezaposlenih.
Podaci Poreske uprave govore o tome da je 12.000 zaposlenih osigurano na minimalnu zaradu od 193 eura.
Iz HRA podsjećaju da minimalni iznosi socijalne pomoći nisu dovoljni za preživljavanje: “Materijalno obezbjeđenje porodice - MOP, osnovno davanje iz socijalne pomoći za porodicu sa pet i više članova od 2010. godine do danas je poraslo samo za nepunih sedam eura i iznosi 120,7 eura, dok je, prema posljednjoj računici MONSTAT-a, minimalna potrošačka korpa prešla 800 eura još 2015. godine, od kada se više i ne računa”.
Martina Markolović, socijalna radnica iz HRA upozorava da time nije primijenjena preporuka UN Komiteta iz 2014. godine da se povećaju iznosi socijalnih davanja da bi se obezbijedio odgovarajući životni standard socijalno ugroženima i kaže da će se to sigurno konstatovati kada se taj komitet ponovo bude bavio Crnom Gorom ove godine.
Ivana Bogojević iz Instituta alternativa objašnjava da se u državnim organima jednokratna socijalna pomoć ne dodjeljuje iz sredstava socijalne zaštite, već iz novca namijenjenih pojedincima, u skladu sa pravilnikom o jedinstvenoj klasifikaciji računa za državni i opštinske budžete.
Ovakva budžetska klasifikacija, zaključuje ona, u koliziji je sa odredbama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji kao oblike materijalne pomoći definiše: materijalno obezbjeđenje, ličnu invalidninu, dodatak za njegu i pomoć, troškove sahrane, zdravstvenu zaštitu i jednokratnu novčanu pomoć.
Bogojević ističe da je i na lokalnom nivou situacija slična, pa dodjela pomoći podliježe slabijoj kontroli i volji pojedinaca.
“Svi opštinski pravilnici, kojima se uređuju dodjele jednokratnih socijalnih pomoći, u hitnim situacijama garantuju diskreciono pravo predsjednika opštine da dodjeljuje ova sredstva”, pojašnjava ona.
Ovakva evidencija i na nacionalnom i na lokalnim nivou, zaključuje Bogojević, za posljedicu ima neistinito finansijsko izvještavanje, skrivanje stvarne potrošnje za socijalnu pomoć i nerealno sagledavanje potreba za socijalno ugrožene kategorije stanovništva.
Nekadašnji ministar rada i socijalnog staranja u Vladi izbornog povjerenja Boris Marić, za CIN-CG ocijenio je da bi praksu dodjeljivanja jednokratne socijalne pomoći mogli okarakterisati kao zakonski problematičnu, neefektivnu i sa nepristojnim nivoom diskrecije, što stvara prostor za manipulacije.
Ističe da Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, predviđa centralizovanje ove pomoći u okviru državne uprave.
“To znači da bi opredjeljena sredstva za ovu namjenu trebalo da postoje samo u dijelu budžeta resornog ministarstva, koje bi donijelo podzakonski akt i bliže uredilo kriterijume dodjele jednokratne novčane pomoći. Kompletna raspodjela bi trebalo da ide preko jedino osposobljenih subjekata, a to su centri za socijalni rad”, pojašnjava Marić.
Tvrdi da je svojevremeno u Ministarstvu rada i socijalnog staranja zatekao prilično haotično stanje i pokušao da uradi sve što je bilo moguće da sistem jednokratne novčane pomoći ne bude prikriveni oblik finansiranja političkih partija.
“Postavlja se pitanje, da li je kolizija samo promakla neopreznim donosiocima odluka ili se radi o sistemski postavljenoj korisnoj nejasnoći u korist višedecenijskih vršilaca vlasti? Kako smo imali prilike da se upoznamo na koji način i za koje potrebe su dijeljena sredstva u formi jednokratne novčane pomoći, nemam dileme da se radi o mehanizmu kojim se hrani klijentelistička mreža i na taj način ubiraju politički poeni, pardon - glasovi”, rekao je bivši ministar rada.
I advokat Sergej Sekulović je za CIN-CG ocijenio da na centralizaciju sistema jednokratne pomoći upućuju rješenja iz Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti.
“Član 37 stav 2 jasno propisuje da se ovo pravo (na jednokratnu socijalnu pomoć) ostvaruje u skladu sa kriterijumima i po postupku koje propisuje nadležni organ državne uprave; dok se u trećem stavu kaže da visinu pomoći određuje centar za socijalni rad zavisno od potrebe pojedinca, odnosno porodice i materijalnih mogućnosti države”, pojašnjava advokat.
To bi trebalo da znači da Ministarstvo rada podzakonskim aktom (pravilnikom) utvrđuje kriterijume i postupak, a centri za socijalni rad utvrđuju činjenice, donose odluku i određuju visinu pomoći.
I iz HRA su ranije apelovali da se preispita javni interes za postojanje paralelnih fondova kojima se pojedinim građanima omogućava poboljšanje materijalne situacije, liječenje i štampanje knjiga.
Ta nevladina organizacija je u januaru prošle godine tražila od premijera Duška Markovića i vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića da ispitaju zakonitost trošenja 4,25 miliona eura na ime “jednokratnih socijalnih pomoći”, koje su Vlada i drugi budžetski korisnici isplatili kao pomoći za liječenje, školovanje ili poboljšanje materijalne situacije od januara 2014. godine do danas.
Nije im odgovoreno na te zahtjeve.
Tužilaštvo ispituje samo Ministarstvo prosvjete
Državno tužilaštvo zasada nema u fokusu način trošenja novca namijenjen jednokratnoj pomoći.
Osnovno tužilaštvo u Podgorici na pitanja CIN-CG potvrdilo je da se vodi samo jedan postupak i to u cilju utvrđivanja da li su u toku 2014. godine službenici Ministarstva prosvjete odobravali nezakonite isplate.
“U navedenom predmetu izviđaj je u toku i u ovom trenutku ne možemo dati više podataka”, rečeno je iz tužilaštva.
Nova srpska demokratija je u januaru prošle godine objavila dokumentaciju koja pokazuje da je Ministarstvo prosvjete na čelu sa Slavoljubom Stijepovićem u 2014. godini dodijelilo od 300 do 1.000 eura pojedincima, uz obrazloženje da je u pitanju jednokratna pomoć zbog teške materijalne situacije.
Tako je jednokratnu materijalnu pomoć, između ostalih, dobio i bivši glavni ekonomista Centralne banke Nikola Fabris, koji je saopštio da je novac bio namijenjen za štampanje knjige i da nije riječ o primanju socijale.
Stijepović je tada rekao da je u pitanju “tehnička greška, jer je bilo nekoliko rješenja u kojima obrazloženje nije usklađeno sa namjenom i primjenom pomoći, jer ih nijesu radili pravnici”. Nedavno su objavljeni i primjeri zloupotreba fondova lokalnih centara za socijalni rad.
Prema podacima koalicije „Zdravo Berane,“ Milijana Vučeljić, supruga bivšeg predsjednika opštine Berane Vuke Golubovića, dobila je 2012. godine od Centra za socijalni rad pomoć od 350 eura za hranu, iako je njena mjesečna zarada bila 1.071 euro.
Socijala za crkvu, putovanja, izložbe…
Dvije državne institucije - Fond za manjine i Narodni muzej Crne Gore, tokom 2015. i 2016. godine dale su zaposlenima više od 70.000 eura na ime jednokratnih socijalnih pomoći, za poboljšanje materijalne situacije, kupovinu u marketima, za 8. mart, Novu godinu, za prevoz, zimnicu, adaptaciju stambenog prostora...
To se može zaključiti iz podataka koje je CIN-CG u saradnji sa HRA dobio na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama.
Fond za manjine je, u 2015. i 2016. godini zaposlenima dijelio jednokratne socijalne pomoći na ime poboljšanja materijalne situacije, s tim da je u 2016. iz te odluke bio izuzet samo direktor Fonda Safet Kurtagić.
Za zimnice su dali jednokratnu pomoć od 1.500 eura za osmoro zaposlenih, dok je svega 3.000 eura, u dva slučaja, dato za liječenje članova uže porodice zaposlenih.
Narodni muzej je, osim zaposlenima za adaptaciju stambenog prostora, prevoz, zimnicu, trgovinu u marketima i praznike, novac na ime jednokratne socijalne pomoći davao i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, pojedincima za putovanja, troškove izložbi i slično.
Nijedna od ove dvije institucije, na zahtjev HRA nije dostavila interne akte na osnovu kojih dijele jednokratnu socijalnu pomoć, a obje se, u spornim odlukama pozivaju, između ostalog, na statute.
Iz odredbi njihovih statuta jedino je uočljivo diskreciono pravo direktora da dodjeljuje novac po sopstvenoj, ili procjeni Upravnog odbora (Savjeta) institucije.
Fond za manjine na zahtjev CIN-CG-a nije pojasnio na osnovu čega su svim zaposlenima davali jednokratne socijalne pomoći za poboljšanje materijalne situacije.
Direktor Narodnog muzeja Pavle Pejović tvrdi za CIN-CG da su sporne isplate za jednokratne socijalne pomoći obavljane iz sopstvenih sredstava Muzeja, a ne od novca iz budžeta.
“Tih 100.000 eura koje zaradimo preko onoga što je predviđeno budžetom, odlukama Savjeta raspoređujemo tako što nastojimo da pomognemo nekome iz kolektiva”, rekao je Pejović.
Uprkos ovakvoj logici, da se svi troškovi pokriju iz državne kase, a da je eventualna zarada čist višak koji se može trošiti kako kome padne na um, podaci do kojih je prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama došao CIN-CG, govore da Pejovićevo objašnjenje ne stoji. Novac koji je, recimo, dat crkvi, za prevoz, izložbe, Osmi mart, sportskim klubovima i slično, prema ovim odlukama, isplaćen je iz budžeta i to kao jednokratna socijalna pomoć.
Pejović je potvrdio za CIN-CG da nemaju poseban pravilnik, ali i da su tek od prošle godine obavezani kolektivnim ugovorom da novac isplaćuju samo zaposlenima, dok su ranije mogli da ih daju bilo kome za koga procijene da bi trebalo.
Budžetska rezerva pod velom tajne
Iz budžetskih rezervi, prema izvještaju DRI, za period od oktobra 2016. do oktobra 2017. odlukama užeg kabineta Vlade i Komisije za raspodjelu dijela sredstava rezervi isplaćeno je još oko četiri miolina eura pomoći za poboljšanje materijalne situacije, liječenje, školovanje i za ostale oblike pomoći.
Za poboljšanje materijalne situacije komisija je dodijelila 2.089.000 eura, a uži kabinet 621.850 eura. Odlukama užeg kabineta za pomoć fizičkim licima za liječenje isplaćeno je 463.817 eura, a Komisija za raspodjelu budžetske rezerve dodijelila je još 43.100 eura. Za pomoć za školovanje uži kabinet je odobrio 45.250 eura a Komisija 22.200 eura.
U kategoriji “ostali oblici pomoći” po odlukama užeg kabineta Vlade isplaćeno je 490.800 eura naknade štete od elementarnih nepogoda, a 212.692 eura građanima za rješavanje stambenih potreba, izdavanje knjiga i slično. Komisije za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve u ovoj kategoriji dodijelila je 19.800 eura.
U većini slučajeva, nije poznato kome i gdje je otišao novac. U odgovoru na zahtjev Instituta alternativa da dobije ovu dokumentaciju, Generalni sekretarijat Vlade navodi da ona “sadrže informacije koje se smatraju zaštićenim podacima koji se mogu objelodaniti samo za namjenu koja je zakonom propisana ili uz prethodnu saglasnost lica čiji se lični podatak traži”.
Uži kabinet Vlade, po pravilu, čine premijer, potredsjednici i po potrebi ministri iz resora o kojem se donosi neka odluka. I u sastavu Komisije za raspodjelu dijela sredstava budžetske rezerve nalaze se sva tri potpredsjednika Vlade Rafet Husović (predsjednik Komisije), Milutin Simović i Zoran Pažin, ministri unutrašnjih poslova i zdravlja Mevludin Nuhodžić i Kenan Hrapović, ministarka bez portfelja Marija Vučinović i zamjenik generalnog sekretara Vlade Nikola Dedeić.
Socijalni karton ne obuhvata jednokratnu pomoć
Socijalni karton je informacioni sistem socijalnog staranja, koji je umrežavanjem devet državnih registara sa centrima za socijalni rad, trebalo da rastereti građane obaveze prikupljanja hrpe potvrda za ostvarivanje socijalnih prava, ali i da osigura da pomoć dobiju oni kojima je zaista potrebna.
Međutim, Institut alternativa je na predstavljanju analize o socijalnom kartonu prošle godine upozorio da taj informacioni sistem nije obuhvatio dodjelu jednokratnih socijalnih pomoći. To znači, da ne postoji objedinjena evidencija primalaca ove pomoći ni u socijalnom kartonu, pa uvođenjem sistema nijesu spriječene zloupotrebe u najmanje transparentnoj oblasti socijalnih davanja, zaključuju u Institutu alternativa.
Na ovo je upozorio i bivši ministar rada i socijalnog staranja u Vladi izbornog povjerenja Boris Marić, zaključujući da kompletan sistem jednokratne pomoći mora da završi pod kišobranom informacionog sistema u Ministarstvu rada i socijalnog staranja.
Prema informacijama sa početka novembra, kroz socijalni karton izdato je oko 350.000 rješenja.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta “Civilno društvo za dobru upravu: Da služi i zasluži!”, koji sprovode Institut alternativa, Bonum, Natura, Novi horizont i Centar za istraživačko novinarstvo, a podržavaju Evropska unija i Balkanski fond za demokratiju (BTD), projekat Njemačkog Maršalovog fonda SAD (GMF). Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije i Balkanskog fonda za demokratiju (BTD).
Bonus video:
