Osim posljedica koncesionog sistema gazdovanja šumama, nepoznatog u Evropi, šume u Crnoj Gori nestaju i zbog toga što koncesionari, iako su obavezni, izbjegavaju sanitarnu sječu i ne pošumljavaju posječene i opožarene površine, iz prostog razloga što to ne donosi dobit.
Vlada već pravi plan ukidanja tog i prelazak na novi sistem državnog gazdovanja šumama. Prema podacima Vlade, od koncesija 2016. prihodovano je svega 4,7 miliona eura. Samo za poslovanje Uprave za šume (UzŠ) neophodno je izdvojiti 5,7 miliona, dok je dug koncesionara, prema podacima Poreske uprave, iznosio više od osam miliona eura.
Problem je kulminirao nakon što je Albanija, prije godinu dana, uvela desetogodišnju zabranu sječe šuma na svojoj teritoriji. Kolike su bile razmjere govore podaci iz izvještaja DRI da je izvoz neobrađenog drveta povećan u 2015. godini u odnosu na 2012. godinu oko 246 odsto.
“DRI je u postupku revizije uspjeha obračuna naplate koncesionih naknada za koorišćenje šuma, koja je u završnoj fazi i čije konačno objavljivanje očekujemo u februaru. U toku revizije posebnu pažnju obratićemo na realizaciju preporuka iz prethodnih izvještaja”, kazao ej član Senata DRI Branislav Radulović.
Između ostalog, u izvještaju DRI piše da UzŠ u konkursima za uslove podobnosti nije tražila kao dokaz potvrde od nadležnih državnih institucija, kako je propisano Zakonom, već je samo tražila izjave od ponuđača.
“U 2012. godini zaključeni su ugovori o davanju šuma na korišćenje sa firmama koje nijesu ispunjavale obaveze po prethodnim ugovorima i imaju nagomilane gubitke i dugove prema državi. Javnim pozivom je predviđeno da će se odbiti kao neprihvatljiva ponuda ponuđača koji ima neizmirene obaveze po osnovu isplate poreza i doprinosa ili po osnovu koncesionih i drugih naknada. Ugovori o koncesijama, koji su bili obuvaćeni kontrolisanim uzorkom, a koji su zaključeni u periodu od 2007. do 2012. godine i pored toga što sadrže odredbu o obavezi davanja garancije za izvršavanje koncesionog ugovora, nijesu bili obezbijeđeni garancijom banke”, piše u izvještaju.
Navodi se da je UzŠ više puta mijenjala već donijeta rješenja o akontativno obračunatoj koncesionoj naknadi i smanjivala iznos koncesione naknade koncesionarima na njihov zahtjev, kao i da prilikom rješavanja podnesenih zahtjeva koncesionara, UzŠ nije pozivala inspektora za šume da kontrolom ispita osnovanost zahtjeva koncesionara za umanjenje iznosa koncesione naknade.
Fetić: Preporuke DRI se realizuju
“Ono što sada možemo reći je da je nesavjesno postupanje prošlost. Preporuke te institucije se realizuju, stanje evidencija i praćenje koncesionih ugovora su znatno unaprijeđeni. Rezultati su znatno povećanje obima proizvodnje u šumarstvu, uz rast budžetskih prihoda od korišćenja šuma 13,7 odsto (prema posljednjem izvještaju Uprave za šume), a u drvnoj industriji za 3,3 odsto, rast izvoza rezane građe za 17 procenata, peleta za 225 odsto, uz zaustavljen izvoz trupaca (smanjenje 37 puta), rast proizvodnje u šumarstvu 25,4 odsto, kao i smanjen izvoz ogrijevnog drveta za 70 odsto, potvrđuju da su se stvari značajno promijenile i već konstatuju pozitivne trendove u ovim oblastima”, kazao je direktor Direktara za šumarstvo u Ministartvu poljoprivrede Adem Fetić.
Ključna stavka za realizaciju predloga reforme je da Vlada osnuje preduzeće za gazdovanje šumama u državnom vlasništvu. U Informaciji o reorganizaciji koncepta koncesionog korišćenja šuma, koja je usvojena na sjednici Vlade, predloženo je uvođenje prodaje drvnih sortimenata na šumskim stovarištima. Prethodno bi, kako piše u informaciji, bio angažovan privatni sektor na izvršavanju poslova na sječi stabala, izradi drvih sortimenata i njihovom izvozu na stovarišta u šumi, dok bi se vremenom taj posao organizovao u režiji države u određenom procentu. U novoj vladinoj strategiji predložene su mjere neraspisivanje novih koncesija, ali se navodi i da su pravno obavezujući i neupitni postojeći koncesioni ugovori.
Direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica Jovana Janjušević navodi da u izvještajima Ministarstva i UzŠ piše da se kroz koncesije izvuče znatno manje šume nego što je prirast, koji iznosi 3,8 miliona kubika godišnje, ali da to ne govori o pravom stanju.
“Ali, kakav je taj prirast? To je degradirana šuma, makija i šikara. To nisu stabla stara po 350 godina. Dok u EU ima zvanično 38 odsto teritorije pod šumama, Crna Gora ima više od 60 odsto i četvrta je po redu u Evropi koja ima takvo bogatstvo. Prva je Finska, pa Švedska i Slovenija. Od tih 60 odsto samo je 5,8 odsto zaštićeno, u nacionalnim parkovima, i to su šume koje ne mogu da se sijeku. Sve ostale, čak i one u Parku prirode “Piva” su otvorene za sječu”, kazala jeona.
Država je zažmurila i na obaveze koncesionara da obnavljaju posječene šume, iza kojih je na pojedinim lokalitetima, čak i na onima sa stoljetnim zaštićenim vrstama drveta, ostala pustoš.
“Otvaraju se jedinice čak i za one šume koje se mogu okarakterisati kao prašume. To su šume u koje čovjek nije zašao da izvlači drvo minimum 300 godina. Sijeku se i zaštićene vrste, poput munike i molike, koje su na tržištu ekstremno skupe. Uzalud se lokalno stanovništvo buni da su im uništili izvore pitke vode i pristupne putevi da će im krenuti erozije”, kazala je Janjušević.
Drveće nestaje i zbog toga što koncesionari, iako su obavezni, izbjegavaju sanitarnu sječu i ne pošumljavaju posječene i opožarene površine, iz prostog razloga što to ne donosi dobit.
U Izvještaju o zdravstvenom stanju šuma za 2015. godinu ustanovljena je pojava potkomjaka, odnosno sipca. Najveće “prenamnoženje” tih štetnih insekata registrovano je u šumama na području Pljevalja. Ono je posljedica požara iz 2007. i 2012. godine, velikih sniježnih padavina i olujnih vjetrova u 2010. godini, kao i ekstremne suše tokom 2012. godine. Pored toga, činjenica da sanitarne sječe u šumama jednim dijelom izostaju, predstavljaju dodatan razlog pojave potkomjaka.
U izvještaju o radu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja ocijenjeno je da je na Ljubišnji, koncesionom području kompanije "Vektra Jakić" osušeno 100.000 kubika, uglavnom smrče. Uz koncesiju na tri decenije i povlaštene cijene drveta, od oko 13 eura, kompanija je preuzela obavezu da obavlja pošumljavanje, izgradnju i održavanje šumskih puteva, kao i da štiti šumu od požara i šumskih bolesti.
Iz NVO "Breznica" više puta su upozoravali na pogubnost načina na koji "Vektra Jakić" gazduje pljevaljskim državnim šumama.
"Kada smo na poziv mještana prvi put izašli na teren 2012. godine da pregledamo šume Ljubišnje, tadašnja istraživanja su pokazala da ima oko deset hiljada kubika suvog drveta. Za četiri godine broj oboljelih stabala se za deset puta uvećao. Strašno je danas pogledati Ljubišnju, čija šumska bogatstva nestaju, gdje se najkvalitenija stabla suše i gdje se bolest bez ikakve kontrole širi. Sve to zbog koncesionara, koji ne izvršava svoje obaveze", kazao je predsjednik "Breznice" Milorad Mitrović.
Janjušević pojašnjava da i kada dođe do pošumljavanja, ono se radi veoma diletantski i to samo sa dvije vrste: smrčom kojom se pošumljava na sjeveru i alepskim borom na primorju.
“Požari su se mahom dešavali jer nije bilo prevencije, a ona se vrši prvenstveno kroz sadnju, a mi smo sadili alepski bor koji je izuzetno zapaljiv, i ima šišarke koje lete na sve strane. Smrča jako brzo raste i ekonomski je isplativa i za 30 godina imate stablo koje je pogodno za obradu i koristi se za sve živo”, kazala je Janjušević.
Vektra: Radimo po nepovoljnom ugovoru
Iz “Vektre Jakić” odbacuju optužbe i tvrde da rade po veoma nepovoljnom koncesionom ugovoru.
“'Vektra Jakić' je najveći drvoprerađivački kombinat u regionu u koji je investirano preko 100 miliona eura. Fabrika upošljava 250 ljudi, a dodatno još 50 radnika. Jakiću godišnje pripada 147 hiljada kubika bruto drvne mase, što je daleko od kapaciteta fabrike. Naime, pogoni pilane u mogućnosti su da u jednoj smjeni obrade 175 hiljada kubika, a iz postojeće odobrene koncesije za potrebe pilane moguće je obezbijediti jedva 60 hiljada kubika. Zato smo bili prinuđeni da u nekoliko navrata, putem medija, uputimo javni poziv za otkup oblovine”, saopšteno je “Vijestima” iz službe za informisanje “Vektre Jakić”.
Navodi se da “Vektra Jakić” gazduje koncesionim područjem Ljubišnje i da je Uprava za šume odobrila kompaniji eksploataciju 39 hiljada kubika oboljelih stabala.
“Ne raspolažemo podacima da je u Ljubišnji oboljelo preko 100 hiljada kubika smrče. Samo protekle godine izgradili smo preko 40 kilometara šumskih putea i vlaka, uložili znatna sredstva u održavanje postojeće infratsrukture, zaštitu od požara i pošumljavanje. Gazdovanje šumskim etatima, na način kako je to definisano koncesionim ugovorom dovodi nas u nepovoljniji položaj u odnosu na druge koncesionare, tim prije što je u tm etatima sveha 40 odsto tehničke sirovine naspram 60 odsto celuloznog drveta. Tako nepovoljna struktura drvne mase, u cjenovnom izrazu, pokazuje da kubik tehničkog trupca četinara “Vektru Jakić” košta preko 100 eura, a tvrdih lišćara i preko 1.000 eura.
Sanitarna sječa i eksploatacija opožarenih površina je u nadležnosti Uprave za šume, pa čak i u etatima i gazdinstvima kojima raspolaže 'Vektra Jakić'”, tvrde iz kompanije.
U izvještaju o radu Ministarstva iz 2016, međutim, navodi se da Ugovorom o koncesijama na period od 30 godina “'Vektra Jakić' ima obavezu organizovanja zaštite šuma od požara”.
“Međutim, dosadašnja iskustva pokazuju da koncesionar 'Vektra Jakić' nije ni kadrovski ni tehnički osposobljena da izvršava navedene poslove. Ovi problemi su posebno došli do izražaja nakon uvođenja stečaja i prisutni naročito u požarnoj sezoni kod ovog koncesionara”, piše u izvještaju.
Ministarstvo: Kamioni sa trupcima ne idu u inostranstvo
Iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja pojasnili su da Vlada nije ukinula Odluku o privremenom ograničenja izvoza, već je, kako su naveli, ostala dosljednja njenom poštovanju.
“Zvanični podaci pokazuju opravdanost uvođenja te odluke i pokazuju izuzetne pozitivne efekte u uvođenju reda u korišćenju crnogorskih šuma i pozitivne efekte na domaću drvnu industriju. Praktično smo zaustavili izvoz drvnih sortimenata, obezbijedili sirovinu za drvoprerađivače i stabilizovali domaće tržište ogrijevnog drveta”, piše u reagovanju Ministarstva na tekst “Privatnicima novac, a državi panjevi“. Navodi se da je izmjenom Odluke u septembru Vlada “uz strogo kontrolisan režim izdavanja dozvola, dozvolila izvoz samo TT stubova radi postupka impregnacije, što se ne može smatrati klasičnim izvozom, jer se ti proizvodi nakon hemijske dorade vraćaju u Crnu Goru za potrebe crnogorske elektroprivrede, kao i sitno cijepanog ogrijevnog drveta, paletiziranog, za koje smo imali informaciju da kao takvo nema tražnju na domaćem tržištu, a postojalo je na lageru domaćih prerađivača”.“Od te dvije kategorije drveta iz Crne Gore je, prema rješenjima o dozvoli, izašlo samo 126 metara kubnih TT stubova i 145 kubika cijepanog ogrijevnog drveta. To su egzaktni podaci, i nema govora o tome da opet postoji nekontrolisan i enormno visok izvoz drvnih sortimenata iz Crne Gore ka Kosovu i Albaniji”. Ta odluka i pojačane kontrole korišćenja i državnih i privatnih šuma, kako se navodi, rezultirale su i prepoznavanjem nepravilnosti i manjkavosti u ukupnom procesu. “Procesuirane su prijave za bespravne sječe i nelegalne radnje u prometu drvnih sorimenata, kako za počinioce, tako i protiv službenika za koje je utvrđeno da su zloupotrebljavali službeni položaj”, piše u reagovanju Ministarstva.
Bukove šume najviše pod udarom
U Nacionalnom parku “Biogradska gora” su stabla stara više od 300 godina posebno označena kao nešto najvrjednije što Crna Gora može da ponudi, a samo pet kilometara dalje ista takva stabla idu za ogrijev. Prirodna baština zemlje se tako degradira na nivo ogrijeva. Najveći problem je što se uništava kvalitetna šuma i što se uništava bez kontrole. Bukove šume su najviše pod udarom, ali one imaju izuzetnu regenerativnu mogućnost i same se podmlađuju. Međutim, dok ponovo izraste treba joj 300 godina. Bukova šuma jeste najrasprostranjenija, ali se iskorištava na potpuno pogrešan način. Najgore je i to što je iskorištavanje šuma potpuno neisplativo za državu. Cijena kubika drvne mase koju koncesionar plati državi je pet do sedam eura po kubiku, a on taj isti kubik prodaje u Srbiji po 70 eura, na Kosovu 140 i u Albaniji 120 eura”, kazala je Janjuševićeva.
Bonus video:
