Poslije 43 godine, sajdžija i zlatar Nebojša Abramović vratio se rodnom Kolašinu. On je časovničarsko-zlatarsku radnju otvorio prije nekoliko dana u varoši iz koje su minulih decenija zanatlije uglavnom odlazile. Kolašin odavno nije grad trgovaca i zanatlija, kakvog ga pamti Abramović koji se kao jedanestogodišnjak preselio u Trstenik, majčin rodini grad. Jedini kolašinski časovničar ima radnju i u Beogradu, a radio je u još nekoliko gradova i u inostranstvu. “Davašnja želja mi je da se vratim Kolašin i tu zvršim svoju karijeru. Rodio sam se ovdje i proveo dio djetinjstva. Zatekao sam drugačiji grad, sa drugačijim navikama i ljudima, ali pun sam vjere da je i u sadašnjem Kolašinu moguće da zanatlija radi i zaradi. Računam da ću imati mušterija, da će me iskustvo i reputacija starovarošanina, koji dolazi iz zanatske porodice, preporučiti“.
Abramović kaže da je nekada bilo više para od popravke satova i nakita i da se tada za cijenu pitalo nakon obavljenog posla
Vezanost za nekadašnji Kolašin vidi se i po starim fotografijama koje krase zidove novootvorene radnje. Imao je, kaže, šansu da dobije bilo koji lokal i u glavnom gradu, jer ni u Podgorici nema mnogo sajdžija. Ukoliko njegova očekivanja budu opravdana, kaže da će zatvoriti radnju u Beogradu. Njegov djed bio je kolašinski obućar, otac kafedžija, a od zanata se, kakva god da su vremena, kaže Abramović, može živjeti. Gdje god da je živio, ostao je ostao je vjeran zanatu, nije se „tražio“, ali ni „pronalazio“ u drugim zanimanjima. Priča da je tri godine o satovima i nakitu učio u Trsteniku od starog majstora. “Prvo me taj čovjek oduševio kao ličnost, a onda sam se zainteresovao i za njegove vještine i naučio ih. Polagao sam pred velikim majstorima i tada se stvarno moralo mnogo znati. Sada je malo drugačije, ali vjerujem da se kvalitet i znanje cijene na bilo kojem mjestu“. Kaže da je nekada bilo više para od popravke satova i nakita i da se tada za cijenu pitalo na kraju. Sada je drugačije, mušteriju prvo zanima koliko nešto košta, pa tek onda odluči hoće li platiti uslugu, kaže Abramović. Objašnjava kako se popravka satova sada svodi na jednostavnu zamjenu baterija, ili nešto slično, i da je manje zahtjevnih otklanjanja mehaničkih kvarova. Rad na nakitu je mnogo zahtjevniji i pravo majstorsko zadovoljstvo, ističe Abramović.
I nekvalitetni satovi često su skupi Ručni satovi , kaže Abramović, ponovo su jako aktuelni. Međuti, objašnjava, na tržištu je mnogo nekvalitetnih satova po visokim cijenama. “Bude mi žao da nekom ko me pita kažem da sat koji je platio recimo, 200 eura nije vrijedan ni polovine tih para. Zbog toga izbjegavam to. Ipak, preporučujem, prije nego što se odlučite za kupovinu, da se posavjetujete sa časovničarom, koji će vam objasniti šta to karakteriše dobar proizvod”.
Bonus video:
