Javni izvršitelj, uz asistenciju policije, pečatirao je ulaz i zamijenio brave na poslovnim prostorima najstarijeg budvanskog privatnog hotela “Pod lozom” u centru grada, a vlasnik Ljubo Brajić i njegova porodica, drugi put u proteklih 20 godina našli su se na ulici.
To je učinjeno zbog duga po nalogu podgoričke kompanije “Holdco east”. “Vijesti” nijesu uspjele da stupe u konstakt sa predstavnicima te firme - brojevi telefona dostupni redakciji nisu u funkciji, a mail adrese nema ni na sajtu Centralnog registra privrednog suda.
Iz kotorskog Osnovnog suda, “Vijestima” je potvrđeno da je u toku sudski postupak po tužbi Brajića...
“Više se ne bojim, slobodno neka me ubiju, samo neka mojoj porodici dozvole da radi. Ušao sam u osmu deceniju i neću više da ćutim. Cijela Crna Gora znala je svih ovih godina, počev od Mila Đukanovića i Sveta Marovića, da mi je mafija uzela hotel, ali svi su okretali glave. Iako sam još 2006. sa svojom braćom podnio krivičnu prijavu da sam pod prijetnjom pištolja, koji mi je bio uperen u čelo, morao da potpišem zelenašu zbog stotinu hiljada eura, koje nisam ni dobio, da mi uzmu hotel, a poslije i pokrenuo sudski proces, niko nije reagovao”, počinje priču za “Vijesti” Brajić.
Rekao je da je uvjeren da će se Specijalno državno tužilaštvo, ali i ostale državne institucije, konačno probuditi nakon što pročitaju njegovu priču...
Pojasnio je da je hotel “Pod lozom” otvoren 1992. i bio je prvi privatni objekat te vrste u tadašnjoj državi.
“Moja braća i ja radili smo u Njemačkoj, tamo sam stekao vizije za privatni biznis i mislio sam da prenesem u Budvu. Ali to nije bilo ni slično. Ulagao sam ovdje, prvo sam otvorio restoran, a potom proširio i napravio hotel. Kada je bilo otvaranje, ekipa RTCG dva sata je prenosila događaj... Nastavio sam sa ulaganjima, izgradio Zamak Pobori u Poborima iznad Budve, takođe veliki turistički objekat. Radio sam sa nekim partnerima iz Budve, jer su to bila velika ulaganja. Izdao sam im ‘Pod lozom’, gdje su oni držali i noćni klub. E tu su oni napravili poslovne veze sa tim Podgoričaninom iz Zete, njegovo ime znaju i u tužilaštvu i u sudu”, priča Brajić.
Kako ističe tada je sve počelo po zlu.
“Taj kamataš je navodno njima dao stotinu hiljada eura, kao ulaganje. Ja taj novac nisam ni vidio, a kamoli dobio na ruke. Međutim, onda je počeo da me kamata i na kraju te 2006. godine, kada me je istjerao iz hotela, tražio je da mu dam 350 hiljada eura. Te pare nijesam imao, jer sam sav novac ulagao u gradnju. Došao je u hotel ‘Pod lozom’ i pištolj mi je držao na čelu. Tu je bilo i pet pripadnika državne bezbjednosti, to su neki ljudi koji su tada bili oko Sveta Marovića. Bilo je još svjedoka i ti moji partneri su bili u restoranu. Navodno se sa tim partnerima posvađao, da li je to bio njihov dogovor, ne znam, ali on je tražio da mu odmah isplatim novac. Uperio je pištolj i tražio da mu potpišem da mu dajem hotel, jer nemam novac. Ja sam to učinio, morao sam jer je prijetio da će mi pobiti đecu i cijelu porodicu. Poslije je pretukao i moga rođenog brata, jer njegova mu je kuća, pošto je na istom placu gdje je i hotel ‘Pod lozom’, smetala da hotel proda. Brat je dobio moždani udar, a prijetio je i drugom bratu, išao mu u stan u ponoć i prijetio da i on potpiše”, nastavalja priču Brajić.
Morali su, kako dodaje, svi da potpišu, uz obećanje da će dati 500.000 eura kada proda hotel.
“Izbačeni smo na ulicu, pretrpjeli smo veliki muku. Svi su znali za moj slučaj, ali nijesu reagovali. Odlazio sam kod mnogih advokata, čim vide o čemu se radi, ni jedan me nije htio zastupati. Niko nije htio da mi pomogne. Tada sam sa braćom otišao kod tadašnjeg državnog tužioca u Kotoru Borisa Savića, napisao tužbu, sve smo tada ispričali, da nam je prijećeno pištoljem, da je zelenašenje u pitanje… za sve što pričam imam dokumenta i dokaze. Savić nam je tada rekao, neko za ovo mora da ide u zatvor. Na to sam mu rekao da smo zato i došli. Međutim, poslije izvjesnog vremena nam je odgovoreno da se naša prijava odbacuje”, ističe Brajić.
Kako naglašava, kamataši nijesu mogli “Lozu” da prodaju.
“’Lozu’ nikada nije mogao da proda, niti bi ‘Lozu’ ikada iko kupio. Jer, sva država - od Mila Đukanovića, Sveta Marovića do Momira Bulatovića, sve sam njihove promocije ja ispratio i organizovao. Niko ništa nije plaćao, to je bilo onda kada su počinjali, kada su dolazili na vlast. I svi su kod mene bili i svi me dobro znaju… Svetova žena je radila kod mene. Svi su znali za ovu moju muku i situaciju, ali svi su glavu obrćali. Čak me je i ovaj predsjednik Milo Đukanović jednom pitao: Ljubo, odakle ti te pare. Ja sam mu tada rekao: Odakle mi,Milo, pare, iz Crne Gore sigurno nijesu, jer ih u Crnoj Gori nema. Rekao sam iz Beograda iz Platnog prometa, i rekao sam mu da baš sjutra treba da dobijem milion maraka kredita, jer su mi već poslali prije toga dva miliona maraka, pošto sam ja dosta novca ulagao, ali i vraćao. Meni je trebalo sjutra da stigne milion, ja zovem Beograd, a oni mi kažu: Nema ti od toga ništa, Milo je zvao i njemu su pare poslate. Meni je bilo milo, jer mi je kazao da mu treba to za penzije, jer ajde da i ja na neki način pomognem državi tada”, prisjeća se Brajić.
A mahinacije, kako dodaje, tek počinju nakon što je istjeran iz hotela.
“Hotel je tada bio pod hipotekom Invest banke od koje sam uzeo kredit. Inače, ja sam u toj banci imao 500 marka u osnivačkom fondu i oni su me kreditno podržavali. Međutim, ekipa koja mi je uzela hotel, bila je organizovana. Tada se pojavljuje Milov kum Duško B. koji je uspio da skine hipoteku, tako što je isplatio, što je protivzakonito, trećinu moje hipoteke od nekih 120 hiljada eura. Preko budvanskog katastra, izbrisali su hipoteku Invest banke i uknjižili kamataša. Potplaćivali su ljude, to se išlo po sudu, bila je to najveća prevara. Kako su mogli da se uknjiže bez saglasnosti moje supruge, koja je bila kao bračni drug vlasnik polovine. Putem fiktivnih ugovora, koje su na njima znan način zaključivali u sudu, naveli su da je meni isplaćeno 980 hiljada eura, što nije tačno. Taj njihov ugovor nigdje nije ovjeren u sudu”, ispričao je Brajić.
Poslije su, naglašava, iskoristili uknjižbu i založili “Pod lozom” kod Hipo lizinga i uzeli kredit od 1,8 miliona eura.
“To je bilo 2008. godine, a mi kao porodica smo godinama i dalje bili na ulici, niko od 30 članova nije radio. Novac su međusobom raspodijelili. A kredit sa kamatama trebalo je da se vrati u iznosu od 2,8 miliona eura. Izlaza nisam imao, bili smo na ulici, prihvatio sam da preuzmem da vraćam kredit samo da bih se vratio u hotel koji sam gradio. Oni su naravno uzeli sav novac. Cijela Crna Gora je brujala da mi je mafija odnijela hotel, kao što i sada pričaju. Znate kakvi su ljudi, više se raduju ovome mome zlu, nego nekoj svojoj sreći. Kada sam se vratio u hotel, nije bilo ničega, praktično smo morali da kupimo sve od viljušaka do ostalog. Koštalo nas je pola miliona eura. U to vrijeme prodao sam Zamak Pobore i krenuo sa porodicom ponovo da radim ‘Pod lozom’. Tada sam mogao i vratiti kredit, ali nisu nam dali, jer smo morali dvije godine da vraćamo. Dogradio sam i hotel ‘Pod lozom’, izgradio dio od 2.200 kvadrata sa sobama i poslovnim prostorima, i sa postojećih 1.600 kvadrata, hotel je imao gotovo 4.000 kvadrata”, kazaoa je Brajić.
Godinama nakon toga su radili, i kako kaže, uredno vraćali kredit, sve dok 2016. godine, nakon hapšenja Marovića, nijesu odlučili da pokrenu sudski spor u Kotoru.
“Mislio sam da su došla neka druga vremena i da je pravda konačno došla, podnio sam 2016. tužbu kotorskom Osnovnom sudu i tražio da se ugovor, koji sam prisilno potpisao, poništi. Sudski proces traje punih pet godina i nije okončan. I pred sudom smo iznijeli sve dokaze, ispričali sve kako su nam zelenaši uzeli hotel, ali niko se nije zainteresovao. Međutim, poslije pet godina došla je ‘nova ekipa’, koja je potraživala vraćanje kredita. Mi smo uspjeli da vratimo veći dio i ostalo je još milion od ukupno 2,8 miliona. Umjesto Hipo lizinga, pa potom ‘Adika’, i ‘Hete’, na kraju je došao ‘Holdco east’. Tokom prošle godine dolazila su nam pisma. Otišli smo u Podgoricu, tražili smo da se dogovorimo oko isplate. Jada sam došao gore, pitao sam kome sada ja dugujem pare da bih znao. Kažu da dugujem nekom Popoviću, ja ih pitam da li je to onaj šura Blaža Đukanovića, pošto su novine pisale o tome. Oni su slegli ramenima, a onda nam kažu da dugujemo nekome u Beogradu. Tražili smo da taj milion vratimo za pet godina i da nam dozvole da radimo”, ispričao je Brajić.
Prema njegovim riječima, to su isti ljudi “kao oni koji su mi držali pištolj na čelu”.
“Nema ništa pismeno koliko nam iznosi dug, samo usmeno govore. Kažu, čak i da se dogovorimo, moramo prvo da odustanemo od tužbe u kotorskom sudu. To nijesmo htjeli. Zatražili su prinudnu naplatu preko Privrednog suda, koji ekspresno odlučuje, presudu donosi sutkinja Nataša Sekulić, a potpisao je predsjednik suda Blažo Jovanića. Iako je moj advokata upozorio da se pred osnovnim sudom vodi spor i da do okončanja ne mogu da donesu presudu, oni to nijesu usvojili. I onda 14. aprila dovode policiju da nas isele. Rekao sam im da im policija ništa ne treba i da ćemo mi izaći. Oni su zamijenili brave, blokirali ulaz. Ja ne mogu da dođem do mojeg dijela, onog što sam dogradio, koji nije predmet spora, ali oni sada hoće i to da mi oduzmu”, kazao je Brajić.
On je rekao da je napokon odlučio da sa slučajem upozna cijelu javnost, jer dva puta je sa porodicom izbačen na ulicu.
“Pitam da li imam pravo da živim u Crnoj Gori i radim. Da li je moguće da mi se sve ovo dešava u mojoj zemlji. Više ne želim da ćutim. Neka vidi sada šef, kako smo ga svi zvali, zašto je izgubio glasove i zašto gubi. Ne kažem da to on lično, znam Mila Đukanovića i lično mislim da on nije nepošten čovjek, ali neka vidi šta mu njegovi rade iza leđa i kakve stvari čine sa nama ljudima i kako nam otimaju imovinu“, zaključio je Brajić.
U sport sam uložio milione, ali su me otjerali
Brajić je ispričao da je bio jedan od najvećih dobrotovora za budvanski sport i da je uložio više od milion tadašnjih maraka u tu svrhu.
“Donirao sam svima, posebno odbojci, ali i fudbalu i mnogim drugim sportskim klubovima. U izgradnju sportske dvorane za odbojkaše uložio sam tada 300.000 maraka i još mi je Sveto Marović rekao - ko bude uložio u ovu halu, biće predsjednik Opštine Budva. Ja sam mu rekao, ne treba mi to Sveto ništa, ja nisam školovan za te stvari. Pomogao sam svima, u hotelu su se hranile, spavale kompletne sportske ekipe. Naprave račune, ja sve to kažem da im je besplatno. Bio sam u to vrijeme i zakupac dva hotela u Petrovcu, koji su bili vlasništvo tadašnje HTP ‘Budvanska rivijera’, međutim, pošto nijesam htio da dajem pare, zna se za koja dva čovjeka u Budvi, istjerali su me”, kazao je Brajić.
Ročište zakazano za 19. maj
Iz kotorskog Osnovnog suda “Vijestima” je potvrđeno da je u toku sudski postupak i da je ročište zakazano za 19. maj.
“Obavještavam Vas da je kod ovog suda u toku postupak tužioca Brajić Ljuba i drugih, protiv tuženih ‘Hypo Alpe Adria Leazing DOO Podgorica’ i drugih, radi poništaja ugovora. Dana 27.04.2021. godine, održano je ročište glavne rasprave na kojem je sproveden dokazni postupak. Naredno ročište je zakazano za dan, 19.05.2021. godine, a strankama naloženo da dokaze koji su u spisima predmeta u kopijama, dostave u originalu, kako bi se i oni proveli”, saopštio je “Vijestima” portparol suda, sudija Špiro Pavićević.
Bonus video:
