Na 12 kilometara od Nikšića nalazi se selo Lukovo, središte nekadašnje kapetanije i istoimene opštine. Diče se mještani bogatom istorijom i slavnim junacima, ali i dodaju da se od prošlosti ne može živjeti. Hvale se da su jedno od rijetkih sela gdje se stanovništvo ne raseljava, gdje niču nove kuće, ali i strahuju da će se ta situacija promijeniti jer i Lukovo boluje od bijele kuge.
Žale se da selo nema vrtić, prodavnicu, redovnu autobusku liniju, da je put u lošem stanju, a tu je i majdan - odavno napušten i zapušten, pretvoren u deponiju. Majdan, kažu mještani, je tu da im “ruži sliku” sela, ali i predstavlja opasnost jer je dio puta, koji je uz njega, već počeo da se urušava. Sami ne mogu da riješe problem zato pozivaju nadležne da im pomognu i umjesto dvije “velike nebezbjedne rupe” naprave prostor koji bi služio svima na ponos, ali i rekonstruišu put koji vodi do turističkog centra Vučje.
”Majdan su koristili Građevinsko preduzeće Crna Gora, privatnici iz Lukova, okoline Nikšića i ko je god stigao. Od ovog pijeska napravljeno je mnogo puteva po Nikšiću, u okolini Nikšića korišćen je kao tampon, a bogami seljaci su pravili bistijerne, kuće, sa ovog mjesta. Od ovog rugla napravljena je deponija smeća. To smeće ne bacaju samo ovdašnji stanovnici, nego i ljudi iz Nikšića i okoline koji smeće dovoze kamionima i ovdje istovare”, kaže Mišo Drašković.
On navodi da su dvije rupe koje zjape pored puta pretvorene u deponiju. Kaže da je bilo ideja da se rupe, iz kojih se nekada vadio pijesak, zatrpaju, ali da ih je “nadvladala lukovska nesloga”.
”Bila je čak i ideja da se zatrpa šljakom iz Željezare. Tu ideju mještani nijesu prihvatili i ovo je ostalo da zjapi ovako. Koliko je krivo Građevinsko, koliko je kriva država, mislim da je najkrivlja seoska nesloga. Bila je ideja da se ovdje prave sportski tereni, pa čak i da se napravi vještačko jezero. Postoji sad interesovanje NVO, ali ne znam koliko one mogu biti uspješne. Bilo kako bilo, ovo treba sakriti, jer je ovo ruglo slika sela Lukova, a Lukovo to ne zaslužuje”, ističe Drašković.
Put, koji je nekada bio regionalni a sada je opštinski, pun je rupa, dok se dio uz nekadašnji majdan, gdje su postavljene bankine, urušava.
”Put prolazi kroz središte sela i to je bila glavna veza Nikšića sa Šavnikom, Žabljakom, Pljevljima. Međutim, nije bezbjedan za saobraćaj, počeo je da se urušava. Izgleda treba neko da nastrada, pa da se onda uključe država i opština. A put ima veliki značaj - vodi prema jedinom nikšićkom zimskom turističkom centru, Vučju”, ističe Drašković.
Na mjestu gdje je bio majdan, sedamdesetogodišnji Dragoljub Đurđevac je kao dječak igrao lopte. Sada ga “bole oči od pogleda”, a srce od nemoći da se stanje promijeni.
”Mislim da je ovo jedan od najvećih problema koje naše selo trenutno ima, jer ono nam je ogledalo i nosi sliku našeg sela. Ma ko prošao ovuda zapamti ove dvije rupčage što su napravljene i možda se i oni čude što ovo ljudi ne zagrću, pa makar dogonili kamen iz ovih brda. Rođen sam ovdje i na ovom mjestu sam se igrao lopte, pa ću možda otići na taj svijet, a ovo će ruglo da ostane iza mene da moja đeca ili unučad ispravljaju ove greške koje smo trpjeli 30 godina i ‘igrali’ se sa ovom našom ljepotom sela”.
Ističe da selo nikada nije imalo koristi od majdana, da je van funkcije 20-30 godina, i da se nada da će nova lokalna vlast imati sluha za ovaj njihov dugogodišnji problem i od ekološke crne tačke napraviti makar livadu.
”Mislim da nema stvari koje se ne mogu završiti, pa tako i ove rupčage. Barem ekološki da su pristojne. Da se malo nešto poravna, da se stavi koja sadnica, da se nešto tako odradi. Ovo selo nema sredstava da bi moglo išta da uradi ovolikog kapaciteta. Uostalom, to treba da odrade ljudi iz struke, a ne sad da kažemo mi ćemo ovako, mi ćemo onako”, smatra Đurđevac.
Iz lokalne uprave objašnjavaju da je majdan u vlasništvu privatnih lica i Uprave za šume i da će Opština Nikšić, u skladu sa svojim nadležnostima, pokrenuti aktivnosti da se taj problem trajno riješi.
”Sekretarijat za komunalne poslove i saobraćaj će u narednom periodu dati nalog Komunalnom da postavi odgovarajuću saobraćajnu signalizaciju, kao poboljšanje bezbjednosti odvijanja saobraćaja na navedenom putu dok se trajno ne riješi problem majdana koji traje nekoliko desetina godina”, piše u odgovoru koji potpisuje sekretar Vidak Krtolica. Što se puta tiče, ističe da su 23. novembra dali nalog Komunalnom preduzeću za hitnu sanaciju udarnih rupa, ali da ona nije urađena zbog loših vremenskih uslova i da će biti izvršena čim se steknu uslovi. Podsjeća da su u aprilu, na tom putu, sanirane udarne rupe, ali da su se, zbog vremenskih prilika i stanja puta, pojavile nove.
Mladi se vraćaju, još kad bi imali bolje uslove za život
Đurđevac je, kako kaže, nikšićki asfalt, gdje je sa porodicom živio, zamijenio arijom rodnog sela i zbog toga se nije pokajao. Ali, pitanje je koliko će mladi bračni parovi odoljeti “čarima” grada ako nemaju vrtić, prodavnicu, sadržaje za djecu i mlade, ako nemaju prevoz.
”Mislim da je bogatstvo prostor. Ako te neko veže u zgradu koja ima sto stanova, a ja sam živio u njoj, to je kao kutija cipela u prodavnici obuće. Ulaziš, izlaziš, komšiju ne poznaješ. Živjeti u takvoj sredini, a negdje biti nepoznat je kao da si stranac. Ovdje sve znam. U mojoj okolini nema stare kuće a da u zadnjih 30-40 godina nije napravljena nova. Vidim, već se pojavljuju nove kuće. Mladi momci se vraćaju, jer sve mi se čini da svi mi polako tražimo prostor”, uvjeren je Đurđevac.
Radović: Dugogodišnja nebriga lokalne uprave
Miljan Radović je godinama bio predsjednik Mjesne zajednice (MZ) “Lukovo” i kako ističe, uzaludni su bili njegovi apeli tadašnjoj lokalnoj upravi, ali i nadležnim državnim organima, da se saniraju rupe iz kojih je nekada eksploatisan pijesak, kao i da se popravi put koji iz godine u godinu propada.
”Tražio sam od državnih organa i da se izvrši inspekcijski nadzor i zabrani upotreba puta dok se ne rekonstruiše i postane bezbjedan”.
U martu je, kako ističe, podnio ostavku zbog netransparentnog odnosa Opštine prema njihovoj mjesnoj zajednici.
”Urađene su vjetroelektrane na Krnovu i našoj Mjesnoj zajednici pripada oko 25 hiljada eura od koncesija, a nije nam prebačen ni euro. Šta se sve za taj novac moglo uraditi”, kaže Radović.
Ističe da nije asfaltirano tri kilometra puta od Lukova do Dragovoljića, da su putevi prema katunima u lošem stanju, da stari domovi i škole propadaju, da imaju problem i sa vodovodom koji je otvoren u decembru 2016. godine, a da je bijela kuga uveliko zakucala i na vrata te MZ.
”Na području Lukova je bilo oko 40 pucanja cijevi od kako je došla voda. Ono što je najgore, i ovu mjesnu zajednicu je zahvatila bijela kuga. Škola ima 18 đaka, a nekada je radila u dvije smjene, a u Dragovoljićima ih je svega nekoliko. Imamo i oko 120 neoženjenih momaka”.
Bonus video:
