„Ako ugasimo stabilan izvor električne energije Termoelektrane i Rudnika uglja Pljevlja, ugasili smo Crnu Goru“, dramatična je poruka predstavnika rudarske kompanije o značaju pljevaljskog energetskog sektora za čitavu zemlju.
„Kada bi neko garantovao da će za mjesec dana u Pljevljima biti pet hiljada radnih mjesta, potpisao bih istog momenta – izgasiti Rudnik i Termoelektranu“, kaže prvi čovjek grada.
„Sve smo sunovratili i uništili. Teško je vratiti stvari na početak“, ocjenjuje hroničar društvenih zbivanja i borac za zdravu životnu sredinu, dok iz civilnog sektora ukazuju da je pravedna tranzicija neophodnost i da je treba pokrenuti što prije.
„Vratićemo Pljevljima uzeto kroz ekološku rekonstrukciju Termoelektrane i toplovod za grad“, po ko zna koji put obećavaju predstavnici energetske kompanije.
Pljevlja su sredina u kojoj u „dimu novca“ nestaje dah, gdje ljudi godinama odlaze, a oni što ostaju su između dvije vatre. Oni su ostali tamo gdje čovjek zapinje, gdje odapinje, tu gdje čovjek „crkava i gdje se navikava“. Zato se o budućnosti bez proizvodnje struje u Pljevljima za sada ne govori.
Koliko je realno očekivati da će pljevaljski kompleks biti zatvoren u narednih desetak godina? Kako je globalna energetska kriza, pokrenuta od svjetskih igrača, promiješala karte za malenu Crnu Goru? Kada je moguća pravedna tranzicija za grad, koji je ekonomski „na koljenima“?
Dokumentarni film „Pljevlja sad“ Akcije za socijalnu pravdu, koji je snimljen kroz grant norveške Minor fondacije za velike izazove, na linku:
