Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović poručio je da ta sindikalna organizacija ne postoji da bi molila nadležne resore da ih uvaže ili ministre da ih tapšu po ramenu.
”Sindikat prosvjete postoji da podigne glas i da svima bude jasno: prosvjetni radnici moraju biti uvaženi. Neće Sindikat sjedjeti skrštenih ruku - to je sigurno. Mi već imamo razrađene scenarije ako nas ne uvaže. Opcija štrajka i protesta nikad nije isključena. I mi smo ljudi, nismo beznačajni, hoćemo da doprinesemo svojim radom da država ide naprijed, ali sa druge strane hoćemo i da budemo uvaženi, nagrađeni, plaćeni za svoj rad”, poručio je Božović u razgovoru za “Vijesti”.
Prosvjetnim radnicima poručuje da će se Sindikat boriti za njihova prava.
”Borićemo se. Ne obećavaamo da ćemo svako pitanje riješiti na zadovoljstvo svih prosvjetnih radnika, ali se nećemo predavati i nadamo se da će to dati rezultate”.
Ekonomska situacija loša, prosvjetari urangu sa srednjim medicinskim kadrom
Božović je upozorio da ekonomska situacija prosvjetnih radnika “nije baš zavidna”.
”Prosječna plata u prosvjeti je oko 540 eura. Posljednji put smo imali povećanje 2020. devet odsto i početkom 2021. još tri odsto, što je po sporazumu iz 2019. Međutim, to je praktično devalvirano posljednjim poskupljenjima, iako smo se tim povećanjima bili primakli prosječnoj plati, možda u nekim slučajevima je i premašili poslije nekoliko decenija, ali bojim se da smo sad opet pali ispod državnog prosjeka”.
Prema njegovim riječima, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić najavio je povećanja “tako što bi se ukinuo doprinos za zdravstvo na teret zaposlenog i poslodvaca, pa nam je najavljeno povećanje od 17 odsto”.
”Međutim, nedavno smo dobili mejl, gdje nadležni računaju da će to povećanje biti od 24 do 26 odsto. Mi smo se obradovali, iako za sada nemamo prava objašnjenja. To nas sve raduje, ali to nije nešto što će trajno riješiti našu situaciju i naš ekonomski položaj. Radujemo se tom povećanju, ali ono u narednom periodu mora biti češće i veće”.
Smatra da i prosvjetari treba da se nađu u izmjenama Zakona o zaradama u javnom sektoru.
”Prema najavama o izmjenama Zakona o zaradama u javnom sektoru, ljekar početnik će imati koeficijent 16, a profesor trenutno 7,67. Dakle, to je više nego dvostruko. Nemamo ništa protiv da plate ljekarima i univerzitetskim profesorima budu veće, ali onako kako predlaže taj zakon, a kaže da će specijalista imati minimalnu platu 2.000 eura, univerzitetski profesor i do 3.000 eura sa prekovremenim radom. Tu se pravi ogroman jaz. Tražimo da se i to ‘ispegla’, jer ovo naše povećanje u iznosu od stotinjak eura, u odnosu na njihovo povećanje je ogromna razlika i jaz”.
Napominje da je jaz primjetan i sada.
”Trenutno imamo situaciju da je srednji medicinski kadar u zdravstvu otprilike u ravni sa prosvjetom, a više medicinske sestre primaju prosječnu platu između 650 i 700 eura. Mi smo na margini i u zapećku, a mi smo motor razvoja jedne države. Zato obrazovanje ne može da bude na margini”.
Prema njegovim riječima, “tu gdje jesmo kao država jer se u obrazovanje ne ulaže dovoljno, a zadovoljan prosvjetni radnik proizvodi bolje građane sjutra”.
”Ako prosvjetni radnik razvije talente kod djece, imaćemo bolje ljekare, inženjere... Postoji realna opasnost da nezadovoljni prosvjetni radnik neće davati maksimum u učionici i tako će proizvoditi samo prosječne kadrove, koji nijesu sposobni da stvaraju dodatnu vrijednost, a to je ono što treba našoj državi. Dugoročno, opet ćemo biti u problemima”.
Sud još ne reaguje na tužbu za prekovremeni rad
Upitan u kojoj je fazi sudski proces koji se vodi protiv Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS), a u vezi sa prekovremenim radom nastavnika u doba pandemije, Božović kaže da se čeka “da se sud oglasi”.
”Mi smo na vrijeme reagovali, imali razgovre sa resornim ministarstvom, oni su u početku bili zainteresovani da tražimo kompromisno rješenje. Mi smo rekli da nećemo gledati da naplatimo s kamatom svaki prekovremeni minut, imamo razumijevanja za situaciju, ali da naš prekovremni rad iz tog perioda mora da se vrednuje. Međutim, za to nije bilo volje”.
Objašnjava da je upravo njegova tužba trenutno pred Osnovnim sudom u Podgorici.
”Još prošlog ljeta je predata, ali sud i dalje ne reaguje. Sudovi i postoje da bi riješili situaciju u kojoj dvije strane ne mogu da postignu dogovor. Nismo se odlučili na masovne tužbe, imajući razumijevanja da je dovoljno da budu jedna ili dvije takve presude. Ako budemo u pravu, država će shvatiti da treba mirnim putem da nas isplati, što je bolje nego da idemo masovno na sud i izložimo ih dodatnim troškovima. Spremni smo bili na kompromis, nismo zatvorili ta vrata još, ali čekamo da se druga strana izjasni”.
Optimista da će se riješiti pitanje prosvjetara koji putuju
Božović kaže da su na dnevnom redu pregovora Sindikata i MPNKS i naknade za putne troškove za kolege koji putuju do ustanova u kojima rade.
”Prošlih godina uspijevali smo da izdejstvujemo određene jednokratne pomoći. Imamo ljudi koji u jednom pravcu prelaze 50-60 kilometara, imamo specifičnih slučajeva da iz Nikšića putuju u Virpazar ili do udaljenih sela u Zeti,... To je 70-80 kilometara u jednom pravcu. Sve mi to znamo i zalažemo se za te ljude. Ni Ministarstvo ne odbacuje to pitanje, mada ne mogu da kažem ni da su ga prihvatili u potpunosti, ali su nas uputili da, na sastanku sa ministrom finansija koji odobrava novac, to pitanje zajednički stavimo na dnevni red”.
Prema njegovim riječima, u školi u kojoj radi ima više kolega koji svakodnevno putuju iz Nikšića, o svom trošku.
”I takvih je u Podgorici na stotine, a i u Crnoj Gori. Prema našim saznanjima, takvih prosvjetara je oko 600 na nivou države. To pitanje je kod Sindikata na dnevnom redu stalno, ali tokom pregovora, nijesmo nailazili na razumijevanje. Jednostavno kažu: to je velika stavka za naš budžet, nemamo trenutno toliko, ali rekao bih da nova vlast ima više razumijevanja za te stvari, gledajući kroz neke amandmane koji se usvajuju u Skupštini. Optimista sam da ćemo u narednom periodu naići na razumijevanje makar da djelimično riješimo to pitanje, da država bar dio tih sredstava refundira, kao međukorak, a u narednom periodu da to preuzme na sebe u potpunosti”.
Osnovno i srednje obrazovanjeprevaziđeno, reforma neizbježna
Božović smatra i da Crna Gora ima prevaziđeni model douniverzitetskog obrazovanje (osnovno i srednje).
”Kao profesor matematike, koji radi više od dvije decenije u osnovnom obrazovanju, mislim da je naše douniverzitetsko školstvo prevaziđeno, da ga je vrijeme pregazilo, a mi to nekako ne uviđamo. Ne znam koliko su rezultata dale reforme koje smo radili u posljednjih 15-tak godina. To pokazuje, recimo, PISA testiranje petnaestogodišnjaka. Nešto nam treba, nešto nam nedostaje”.
Ističe da se nove generacije “praktično rađaju sa internetom, a razne mogućnosti na internetu, uključujući i društvene mreže, odvlače im pažnju”.
”Kad učeniku pomenete da treba da uči geografiju ili biologiju, on u roku o 15 minuta više puta sebi postavi pitanje: a, šta će meni ovo? Sve manje se uči, to je površno i učenje od ocjene do ocjene. Ono što se nauči brzo i za kratko vrijeme, još brže se i zaboravlja. Svjedok sam toga da učenik ćuti i spava mjesec, čekajući pismeni i kontrolni, a onda ga roditelji malo trgnu, možda pošalju na neke privatne časove, i on je tu nešto uradio, a nakon sedam dana, vratio se spavanju”.
Zato smatra da je reforma obrazovnog sistema neophodna.
”Moramo učenike da zainteresujemo, da više motivišemo... Pitanje je da li mi na PISA testiranju učestvujemo samo učešća radi ili su nam zaista potrebna primjenjiva znanja. Naši učenici jednostavno nijesu naviknuti na taj tip testiranja.
Zadaci iz naših udžbenika i zbirki počinju sa: napiši, izračunaj, odgovori... A na PISA testiranju sačeka ih 10 pitanja, 10 potpitanja i svako ima više odgovora, od kojih učenik treba da izabere. Naši đaci nijesu priviknuti na to”.
S druge strane, kaže on, “ima pomalo i toga da djecu forsiramo da uče iz udžbenika”.
”Pogledajte sedmi, osmi i deveti razred osnovne škole - po 14 predmeta imaju. To je previše, a svaki nastavnik, što je i prirodno, traži da djeca uče njegov predmet. Bilo bi neprirodno da je drugačije. Sad kad bi me neko vratio u te razrede, bio bih srećan jer bih bio 30-tak godina mlađi.
Ipak, ne bih se previše obradovao jer bi me dočekalo 14 predmeta, 14 knjižurina. Tu je dosta posla, dosta rada, dosta i bespotrebnih stvari... Moramo da nađemo način da zainteresujemo djecu da uče kvalitetnije i bolje. Reforma je neophodna, ali pojedinac ne može da sam iskreira, to mora raditi cijela ekipa iz prosvjetnih institucija, ali i prosvjetnih radnika koji najbolje poznaju učnionicu”, navodi Božović i dodaje da institucije moraju da pokrenu taj proces.
”Država mora nešto da uradi. Na zapadu imate modele da je nastava u nekim uzrastima po nivoima, pa ono dijete koje je talentovano za muziku, forsirate ga da se time bavi, a matematika će biti negdje kao opcija, ali da mu ne bude prioritet. Neke bazične nauke i predmeti postoje, a ostalo je u skladu sa afinitetima đaka. To je jedan od modela koji funkcioniše u visokorazvijenim zemljama. Ne treba da izmišljamo toplu vodu, nego da vidimo šta radi razvijeni svijet”.
Želimo i hoćemo da sarađujemo sa svim organizacijama koje doprinose boljem statusu prosvjetnih radnika
Ljekar početnik će imati koeficijent 16, a profesor trenutno 7,67. Dakle, to je više nego dvostruko. Nemamo ništa protiv da plate ljekarima i univerzitetskim profesorima budu veće, ali onako kako predlaže taj zakon, a kaže da će specijalista imati minimalnu platu 2.000 eura, univerzitetski profesor i do 3.000 eura sa prekovremenim radom. Tu se pravi ogroman jaz. Tražimo da se i to ‘ispegla’, jer ovo naše povećanje u iznosu od stotinjak eura, u odnosu na njihovo povećanje je ogromna razlika i jaz
Bonus video:
