Kakav je život u zemlji koja ima Ministarstvo sreće, i koja sebe mjeri indeksom Bruto nacionalne sreće (GNH)? Prije svega, zasnovan na balansu ljudi i prirode, sudeći po priči dvojice stanovnika te zemlje, Kraljevine Butan, koji su nedavno boravili u Baru na stručnom seminaru.
Dorji Turba, selektor streljačke reprezentacije, i Guamitšo, generalni sekretar Streljačkog saveza Butana, pohađali su međunarodni kurs Akademije Svjetske streljačke federacije u hotelu “Prinses”, o u pauzi između predavanja, “Vijestima” prenijeli svoje viđenje GNH i filozofije života u ovoj južnoazijskoj državi uopšte.
“Kada stranci prvi put čuju za GNH, obično su im prve asocijacije o razvijenoj privredi. Naravno da je ekonomija bitna, ali ona je samo jedna od četiri osnovne komponente bruto nacionalne sreće. To su dobro upravljanje, ravnopravan ekonomski razvoj, kulturna dimenzija i zaštita životne sredine. Za GNH se kao relevantni za sreću stanovnika istražuju zdravlje, dobro upravljanje, obrazovanje, psihološko blagostanje, upotreba vremena i sklad, kulturna raznolikost, život u zajednici, ekologija i životni standardi”, priča Turba.
On kaže da ne bi bilo korektno reći da su kod njih “svi ljudi stalno srećni”, ali to se zvanično utvrđuje stalnim anketama. Kako kaže, definitivno su većina njegovih reprezentivaca zadovoljni jer im je sve im je obezbijeđeno-besplatni su obrazovanje, zdravstvena zaštita, oprema za trening, municija, sale za trening…
Sagovornici “Vijesti” su rekli da ovo kraljevstvo na obroncima Himalaja nema more, korupciju, nijednu klanicu - „jedemo meso, ali ga samo uvozimo, ne ubijamo životinje“, a pravo na sreću im je uvedeno u Ustav. Nezaposlenost je izuzetno niska, baš kao i stopa kriminala. Ima, kažu, tu i tamo po neka krađa, ali, nema nasilja ni organizovanog kriminala, ubistva su izuzetno rijetka. Njihova industrija skoro da i ne proizvodi ugljen-dioksid, a butanske šume su izuzetno moćan generator kiseonika.
“Naša zemlja ima 720.000 stanovnika, živimo od turizma, proizvodnje električne energije i to isključivo u hidrocentralama, te od poljoprivrede, 53 posto stanovnika su farmeri. Vlada implementira indeks GNH preko ministarstva sreće koje se sada zvanično zove Komisija za GNH i koja kontroliše i mjeri sve aspekte indeksa”, ističe Guamitšo.
Prema zvaničnim podacima, bruto nacionalna sreća (GNH) je koncept u sklopu kojeg su stalna istraživanja putem upitnika. U popisu iz 2015. godine 35 odsto stanovnika Butana navelo je da su veoma srećni, 47,9 posto da su umjereno srećni, a samo 8,8 odsto je navelo da su nesrećni. Ovaj indikator blagostanja u zemlji je protivteža bruto domaćem proizvodu.
Guamitšo dodaje da se GNH “na neki način” već implementira u djelovima Kanade i Skandinavije, a da su i druge zemlje zainteresovane za ovaj koncept.
“Dok putujem, svuda vidim ljude koji su u svom svijetu, stalno zauzeti i u nekoj žurbi, ne gledaju jedne druge, vrlo teško komuniciraju. Tako nije kod nas, mi smo društvo koje izuzetno drži do bliskih veza i dijeljenja, takva nam je i tradicija, mnogo je interakcije i komunikacije, porodice se drže, provodimo mnogo vremena zajedno. Imamo i mi internet, ali, on nije razlog života. U stvari, kroz GNH mi tražimo realan razvoj, osnovna vrijednost GNH je balans, odnosno održivost. Dakle, ne treba uništavati svijet oko sebe u trci za novcem, treba poštovati i čuvati prirodu koja je kod nas vrlo važna. Da je novac iznad svega, naše bi šume odavno bile posječene”, dodaje Guamitšo.
Kako je naveo, održivi razvoj u Butanu znači da se ne zagađuje zemlja, da se čuvaju šume i planine i živi svijet u njima - skoro polovina od 38.000 kvadratnih kilometara teritorije su zaštićene zone-rezervati, sa koridorima za nesmetano kretanje tigrova, slonova, crvenih pandi…
Niko ne sječe šumu, stanovnici stalno sade nova stabla
Zvanična politika u Butanu je da su zelenilo i zdravi ekosistemi u neodvojivoj vezi sa ljudskim zdravljem, i kao takvi su vitalni dio GNH. Zato se u Butanu nema sječe šuma, stanovnici stalno sade stable. S obzirom da je glavna religija budizam, u skladu sa budističkom filozofijom zabranjen je lov skoro svih životinjskih vrsta. U ovoj dalekoj zemlji, glavni sport pored fudbala je tradicionalno streličarstvo u kojem se dvije ekipe takmiče pogađajući mete udaljene 140 metara. Streljaštvo je začeto tek 1988, ali, sada postoji plan da se uvede u hiljadu tamošnjih osnovnih škola.
Bonus video:
