Regionalno udruživanje može biti snažan impuls mobilizaciji građanskih snaga u civilnom društvu i politici kako bi se oduprli talasu desnih strujanja koji postaje zajednički problem svih u regionu.
To je saopšteno na trećem panelu „Kako možemo biti glasniji?“, u okviru Podgoričkog plenuma – Quo Vadis Balkan?, koji su organizovali Centar za građansko obrazovanje (CGO), Regionalna akademija za razvoj demokratije (ADD) i fondacija Fridrih Ebert (FES).
Iz CGO-a saopšteno je da je pisac iz Crne Gore Andrej Nikolaidis, rekao da novinari ne treba da budu društveno-politički radnici, već autentičan glas koji će „ošamariti” ono što vapi za takvim tretmanom.
“Najveću pažnju u dekonstrukciji treba posvetiti pojmovima za koje smatramo da su apsolvirani. Kao što smo vidjeli – ništa se ne podrazumijeva, pa tako, na primjer, promjena vlasti koja pokaže da sve ono što smo mislili da se podrazumijeva a zapravo nije podrazumijevajuće”, kazao je Nikolaidis.
On je ocijenio da je situacija u regionu loša, navodeći da se ideja ljevice često doima kao iznimno slaba, "nešto što je gotovo na samrti".
"Ljevica je politika nada, dok je desnica politika straha koji je jača emocija od nade, a centar je razumna mjera između nade i straha. Bude trenutaka kada se čini da nema više nade i da se nema čemu nadati. Bilo je vremena kad je desnica bila jača, ali smo opstali", kazao je on.
Komentarišući poziciju Srpske pravoslavne crkve (SPC), Nikoladisi vidi problem u tome da se ona bavi politikom.
„U ovom trenutku ta crkva je osnovno prekogranično oruđe širenja uticaja Srbije koja i dalje ima svoj mali imperijalni projekat koji je donio toliko nesreće svima. Dokle god je tako, mi ćemo se sudarati sa tim problemom, a ljudi će ponekad odabrati da se pred tom silom povuku. SPC je previše srpska, premalo crkva”, istakao je Nikolaidis.
Direktorica Centra za postkonfliktna istraživanja iz Bosne i Hercegovine (BiH) Velma Šarić, komentarišući religijske lidere, istakla je da svjedočimo njihovom jakom uticaju a koji nije na liniji afirmacije mira.
Ona je posebno ukazala na kontekst u BiH, koja ima glomaznu administraciju i brojna ministarstva ali ne i ministarstvo za obrazovanje i obrazovne politike ističući “dvije škole pod istim krovom”, nedovršen proces suočavanja sa prošlošću, odliv mozgova, kao i značaj vladavine prava.
"Ovaj forum podvlači potrebu diskusije i regionalne saradnje, a posebno solidarnosti”, istakla je Šarić, ilustrujući to na primjeru procesuiranja ratnih zločina.
„Mi imamo ogroman problem, jer optuženi za ratne zločine nama prebjegnu u susjednu Hrvatsku ili Srbiju, jer imaju državljanstvo susjednih država i oni nijesu dostupni za procesuiranje", kazala je Šarić.
Ona smatra da to pokazuje da je regionalna saradnja i po pitanju ratnih zločina i po pitanju cijele post-konfliktne transformacije integralna baza za sve nas.
"Međunarodna zajednica i donatori moraju shvatiti da ovaj proces ne treba uzimati parcijalno, već uz plan koji obuhata cijeli zapadni Balkan”, naglasila je ona.
Novinarka iz Srbije Vesna Mališić ocijenila je da su mediji danas često saradnici vlasti, a ne saradnici istine.
Ona smatra da ih to na neki način izbacuje iz klasičnog pojma medija i svrstava u krug podupirača raznih garnitura vlasti i raznih drugih centara moći, što se primarno odnosi na televizije sa nacionalnom pokrivenošću.
"Suština priče jeste okruženje u kojem su dvije premise važne - da netolerancija i širenje mržnje spadaju u osnovne tehnologije vlasti koje prate mediji, kao i da se širenje mržnje i najgore riječi koje čujemo od njih predstavljaju kao sloboda govora i pravo na drugačije mišljenje”, pojasnila je ona.
Mališić je rekla da se u Srbiji osjeća radikalizacija društva po dubini, a što se vidi kroz medije gdje se radikalni glasovi pojavljuju kao pretežni glasovi.
Prema njenim riječima, ljudi koji gostuju na televizijama su ljudi sa radikalnim stavovima, skloni netoleranciji.
"Imamo čitavu jednu atmosferu koja, s jedne strane, instalira sliku neprijatelja onih koji su drugačiji od onog što vlast hoće, a sa druge strane osjećanje ugroženosti od nekih sa strane, iz okruženja… To je atmosfera u kojoj se lako probijaju desničarske ideje", kazala je Mališić.
Novinar iz BiH Dragan Bursać, smatra da smo svi na lijevoj opciji socijaldemokratije i proaktivnog djelovanja.
“Po mom mišljenju, proaktivno djelovanje je djelovanje na mlade ljude, na obrazovni sistem, koji nije samo ex cathedra i mislim da je to nešto na čemu trebamo poraditi svi”, kazao je Bursać.
Na pitanje koliko se u budućnost može ići bez suočavanja sa prošlošću, on je ocijenio da se „mladi srpski politički predstavnici koji kažu da je to „bilo davno” često ispostave četnicima.
Pisac iz Crne Gore Vladimir Vojinović,kao ključni problem te države vidi opasnost od vjeronauke.
"Mi najavu toga imamo u svakodnevici - kroz Nacrt Temeljnog ugovora koji nije u skladu sa Ustavom, kačimo slike svetaca u školama, zatim jedna škola je dobila zahtjev nepostojeće pravoslavne gimnazije da izvodi nastavu iako je to suprotno našem zakonu", rekao je Vojinović.
On je kazao da je ono što slijedi podjela djece u religijske torove.
"Ukoliko prođe naum da u Crnoj Gori bude uvedena vjeronauka, mi ne možemo pričati o ljevici”, istakao je Vojinović, uz napomenu da se mora djelovati kroz institucije.
„Podgorički plenum – Quo Vadis Balkan?“ ima za cilj osnaživanja progresivnih snaga u regionu kroz okupljanje i razgovore o modalitetima odgovora na rastući desni ekstremizam u regionu.
Plenum je okupio oko 50 učesnika iz političkih stranaka, nevladinih organizacija, medija, institucija, akademske zajednice i diplomatskog kora, uz poštovanje epidemioloških mjera.
Bonus video:
