Ministar ekologije Stefan Peković odlučio je da prvog radnog dana na posao dođe biciklom. Tako će biti i ubuduće, a kaže da će se potruditi da njegov primjer slijede i ostali zaposleni. Nada se da će to biti praksa i drugih ministara, ali i svih građana Crne Gore.
”Prvu veću akciju koju bih uradio je pošumljavanje Dajbabske gore. O tome razmišljam ovih dana. To je najveće brdo u Podgorici, a nije pošumljeno”, kaže za “Vijesti” Peković.
Nijeste čuli za ministra Pekovića? Riječ je o četrnaestogodišnjem dječaku iz Podgorice koji je podržao nedavno realizovanu akciju Agencije za zaštitu životne sredine “Plastikom po začinsko ili ukrasno bilje”, kada su građani bili u prilici da za deset plastičnih flaša (PET ambalaža) dobiju sadnicu.
Stefan, koji se godinama bavi uljepšavanjem dvorišta zgrade u kojoj živi, u podgoričkom naselju Stari aerodrom, sakupio je više od 70 flaša, zamijenio ih za sadnice i nastavio da oplemenjuje prostor oko zgrade. U zamjenu za plastične flaše dobio je sadnice petunije, vinke, kadifica, tamnog bosioka i jednu lavandu.
”Učenik sam osmog razreda OŠ ‘Pavle Rovinski’. Odličan sam učenik i najviše volim biologiju, istoriju i geografiju. Maštam da jednoga dana budem ministar ekologije kako bih promijenio svijest građana i uticao da imamo zdraviju životnu sredinu. Mislim da se to može lako postići donošenjem novih zakona. Nijesmo mnogo daleko od ekološke države, samo da građani postanu svjesni toga i da cijene to što imamo. Vidimo često da im je draže da bace smeće ispred zgrade nego da odnesu do kontejnera. To je samo prikaz naše ljenosti”, priča Stefan koji je svojim aktivizmom pridobio simpatije zaposlenih u Agenciji, ali i šire javnosti.
Sve je, kaže budući ministar, počelo 2018. godine.
”Gledajući na internetu kako mogu posaditi sjemenku limuna i da će odatle izrasti stabljika, kupio sam saksiju i posadio nekoliko sjemenki. Vidio sam da to uspijeva i da još nešto mogu posaditi uz to. Onda sam kupio avokado, zatim sam počeo da sadim sobne i vanjske biljke. Ispred i iza zgrade u kojoj živim imamo dvorište i odlučio sam da oplemenim dio ispred jer tu postoji živa ograda, pa je zaklonjeno od ljudi.”
Teško je pobrojati šta je sve Stefan posadio, u stanu i u dvorištu. Tu su begonije, palme, difenbahije, muškatle, surfinije, kadifice, petunije, dalije, ruže... ali i trešnje, višnje. Stizao je i do Krnje Jele, sela u blizini Boana koje je na njegovoj listi prioriteta.
Stefan je jedan od onih koji pokazuju da “mali” mogu da mijenjaju svijet.
”Više od dvije trećine dana sam u prirodi. Okolinu Podgorice dobro poznajem, a često idem oko Skadarskog jezera, i u Kuče. Što se tiče omiljenog mjesta, to je moje selo Krnja Jela.Tamo idem stalno. U Krnjoj Jeli je zastupljena planinska klima, ljeti je temperatura mnogo prijatnija nego u Podgorici. Tu su i velike šume - bukve, jele, javora, topole, lijeske. Ima dosta rijeka. Baš volim da sam tamo. Sa stricem i sestrom sam posadio više od 300 sadnica smrče u selu. Učestvovao sam i na akcijama sadnje koje je organizovao KOD”, ne bez ponosa kaže Stefan.
On je dobar poznavalac biljnog svijeta. Ne samo da odlično razlikuje biljne vrste, nego može i da drži čas o njihovom značaju. Priča o tome koliko je drveće značajno za čovjeka, ne samo zbog toga što proizvodi kiseonik, već je i odličan “prečistač” vazduha, koliko pčelama znače cvjetne vrste, a koliko su pčele bitne nama...
Najmilija biljka mu je hibiskus jer, kako objašnjava, “ima izgled drveta, a u stvari je cvijet i svake godine se obnavlja”.
Što se cvijeća tiče, iako sve voli, ako već mora da bira, kaže da bi izabrao petuniju - dobro podnosi vrućinu, “brzorastuće” je i lijepo izgleda.
Stefan ima tri starije sestre, i one i majka su mu najveća podrška. Ponosne one na njega, ali i on na njih.
”Zadovoljne su što volim cvijeće i prirodu jer tako uljepšavam i naš životni prostor. I finansijski mi pomažu oko biljaka. Može se reći da sam kao jedinac malo razmažen”, s osmjehom kaže tinejdžer koji je zbog, kako reče, “sakupljenih boca i sadnje biljaka” postao popularan.
”Mislim da je moja popularnost dobra, ne da bih sebe promovisao već da moj primjer i briga o ekologiji podstaknu mlade da i oni to urade. Danas je mnogo bitna ta popularnost. Ne znam samo da li oni žele ovu vrstu ‘popularnosti’, ili onu koju nudi Youtube. Iskreno se nadam da će ove akcije podstaći i moje drugare da i oni krenu time da se bave.”
Kaže da još nije dobio poziv od djevojčica da zajedno sade cvijeće, ali se nada da hoće.
Priznaje da često razmišlja da organizuje akciju pošumljavanja kojom bi pokazao da njegovi vršnjaci i on mogu da daju doprinos u očuvanju životne sredine. Do njene realizacije još nije došlo jer ne zna da li su drugari za to zainteresovani.
Pored škole i želje da promijeni životnu sredinu, pored “priprema” za ministarsko mjesto, u slobodno vrijeme se bavi i akvaristikom. Ima četiri akvarijuma.
”Bio sam u prilici da starije sugrađane opomenem da nije lijepo da bacaju smeće. Opominjao sam mnogo ljudi i govorili su mi da ništa neće biti ako bace sitni otpad. Oni i ne znaju koliko štete životnoj sredini. Pozvao bih sve sugrađanke i sugrađane da učestvuju u ekološkim akcijama jer tako pomažu prirodi, ali i sebi, jer što je zdravija životna sredina u kojoj živimo, bićemo zdraviji i mi”, poručuje Stefan.
Ne treba ništa dodati, samo treba primijeniti.
Bicikl nije očekivao, za brigu o dvorištu ne treba nagrada
Agencija za zaštitu životne sredine odlučila je da Stefana nagradi za njegov ekološki aktivizam - poklonili su mu bicikl i knjigu “Crna Gora između planina i mora”.
”Nijesam očekivao bicikl, to je bilo veliko iznenađenje za mene. Smatrao sam da za ovaj trud koji ulažem oko sređivanja dvorišta ne treba nikakva nagrada jer bi to trebalo da radi svaki građanin”, skromno kaže Stefan kome su uređeno dvorište i čista životna sredina najveća nagrada.
Ekologija je stil života a ne naučena definicija
O ljepotama i prirodnim bogatstvima Crne Gore izlišno je govoriti. Imamo toliko lijepu prirodu, ali priroda nema toliko savjesne građane, pa to što imamo “trudimo” se da uništimo, a ona sama ne može da se izbori protiv svih nas. Zato, ističe Stefan, s ekološkim obrazovanjem treba krenuti od malih nogu, kako zdrava životna sredina ne bi postala “naučena definicija”, već stil života.
”Mislim da se u školama treba malo više pažnje posvetiti ekologiji, ali ne samo učenju definicija i učenju lekcija napamet. Ne treba djecu tjerati da uče napamet šta je to ekologija. Treba im pomoći da razviju svijest o tome, da nauče da kod kuć recikliraju otpad, sade biljke na svojoj terasi, da posade koju sadnicu voća. Bilo bi dobro da u školama uvedu i neki sistem podsticaja za učenike koji urade dobre stvari iz ekologije.”
Bonus video:
