Mještani gornjomoračkih sela tvrde da nijesu uspjeli da zaštite njive, voćnjake i livade od divljih svinja, uprkos mnoštvu dopisa i urgencija Ministarstvu poljoprivrede i Upravi za inspekcijske poslove, apelima i zahtjevima za pomoć.
Ističu da je šteta ogromna, a da su nadležni i dalje bez predloga kako da se problem riješi.
Pričaju da su se obraćali i lovačkim društvima (LD), u čijim lovnim zabranima su se, kako kažu, prekomjerno namnožile divlje svinje.
Navodi Moračana o šteti koje prouzrokuju divlje svinje, tvrdi za “Vijesti” predsjednik LD “Manastir Morača” Petar Medenica, su nesonovani...
Predsjednik Mjesne zajednice (MZ) Sela Radoslav Rade Rakčević za “Vijesti” tvrdi da divljač uništava zasade krompira, kukuruza, ječma, ostalih žitarica, ali i voćnjake.
Iza divljih svinja ostaju i izrovane livade.
”Nemoguće je nabrojati pojedinačne slučajeve, jer nema domaćinstva koje nije pretrpjelo veću ili manju štetu. Teritorija MZ okužena je većim brojem lovnih zabrana, kojima gazduju tri lovačka društva. Broj divljih svinja je naglo uvećan posljednjih godina. Uvećana je i šteta na imanjima. To, vjerujte, dovodi do situacije da mnoga domaćinstva redukuju stočni fond jer su livade uništene i nema dovoljno sijena. Kupujemo sijeno iz Bjeoplavlića, Zete, Pljevalja… O ostaloj šteti da ne pričam. Divlje svinje su se toliko odomaćile, da bukvalno ulaze u dvorišta”, tvrdi Rakočević.
Komisija Ministarstva, kaže on, izlazila je na teren, ali nije bilo mnogo fajde od toga. Priča da je 4.000 eura sve što su dobili na ime odštete tokom deset godina.
Rakočević kaže i da su se mještani dogovorili da taj novac ulože u obnovu lokalne škole, s obzirom na to da je iznos bio mali da nadoknadi i dio štete za sva domaćinstva.
Komunikacija sa lovačkim društvima do sada, kaže Rakočević, “nije bila na zavidnom nivou”.
Svi zahtjevi koji se odnose na štete, koju pričini divljač, mještani upućuju lovačkom društvu koje gazduje lovišem, Lovačkom savezu i Ministarstvu poljoprivrede.
Prema članu 77 Zakona o divljači i lovstvu, za štetu koju pričini divljač, odgovoran je korisnik lovišta - (LD).
Međutim, na osnovu Pravilnika o mjerama za sprečavanje šteta i načinu i postupku za ostvarivanju štete od divljači, vlasnici zemljišta dužni su da svoje zasijane površine i stogove sijena ograđuju drvenom ili žičanom ogradom “na način koji onemogućava prolazak bilo kakve dlakave divljači”.
Pored toga, dužni su da premazivanjem mladih stabala voćaka “odbojnim sredstvima spriječe oštećenja na kori”.
”Vlasnici, odnosno korisnici stoke i zemljišta dužni su da redovno kontrolišu stanje svoje imovine, organizuju njeno čuvanje korišćenjem vezanih pasa, vidljivih plašila i zvučnih uređaja, kao i da sprovode ostale uobičajene mjere zaštite… U lovištima gdje ima medvjeda, vukova i šakala stoka se može puštati na ispašu samo u pratnji čobana”, piše, između ostalog, u Pravilniku.
Propisana je i obaveza da se “stoka noću zatvara u štale ili u ograđenim ograđenim prostorima uz nadzor i stalno prisustvo čobana i sa vezanim psom čuvarom”.
Prema Zakonu, tek kada mještani ispune sve te uslove, njihov zahtjev za naknadu štete je osnovan - tada se, prema pravilniku, formira komisija koja treba da utvrdi štetu.
U moračkim selima objašnjavaju kako je previsoka cijena ograđivanja, na primjer, livade od 80.000 metara kvadratnih, te da malo koje domaćinstvo to može da priušti.
Napominju i da do sada nije bilo adekvatnog monitoringa načina gazdovanja lovištem, što je, tvrde, bilo obavezno da sprovede resorno Ministarstvo.
Zbog takvog stanja, objašnjavaju, prema nezvaničnim procjenama, broj divljih svinja u tom dijelu kolašinske opštine narastao je na više od 1.500.
Navodi “neosnovani i aktivirani predizbornom kampanjom”
Petar Medenica ocijenio je da su navodi mještana neosnovani i “aktivirani aktuelnom predizbornom kampanjom”.
”Taj problem nije samo njihov, već on postoji svuda gdje su ozbiljna lovišta. Slovenija i sve ostale države u okruženju imaju taj problem. Pitanja o tome hoću li da nadoknadim štetu su smiješna, jer se mene ne tiču. Treba da znate da ja po zakonu moram na jednoj trećini lovišta uspostaviti zabran. Nijesam ja to propisao, to važi za svako lovište u Crnoj Gori. Divljač je državna svojina, a ne svojina LD. Mještani treba adekvatno da ograde i zaštite svoja imanja”, kaže on.
Priča da je nekim domaćinstvima do sada nadoknađivao štetu “iz svojeg džepa”, ali ne što je bio obavezan, već što je htio da održi dobre odnose.
Medenica tvrdi da mnogi u Selima ne održavaju svoja imanja kako treba.
”Pođite tamo i vidite ima li tri uređena imanja. Okomili su se na mene, ne zovu LD Rovca, čiji je lovni zabran mnogo veći od mog. Podgorički lovni zabran je takođe u blizini. Treba da znate da divlja svinja za noć pređe 40 kilometara. Sada zamislite koliko su te priče, koje su vam ispričali, osnovane”.
On podsjeća da mještani od LD ne mogu sada ništa tražiti, između ostalog jer je “istekla koncesija”, pa je loviše “Manastir Morača u vakuum prostoru i nema trenutno gazdu”.
Tako će biti, pojašnjava, dok Ministarstvo ne donese rješenje.
Bonus video:
