Ni više od dvije godine od kako je kolašinska Skupština usvojila odluku o postavljanju pristupnih rampi i liftova za osobe sa invaliditetom (OSI) i dalje su nedostupne brojne institucije.
Bez tuđe pomoći, ljudi u kolicima ne mogu u Centar za socijalni rad, laboratoriju Doma zdravlja, Sud za prekršaje, policiju…
Iako je pristpna rampa izgrađena na ulazu u Zavod za zapošljavanje, nagib je gotovo nasavladiv za OSI.
Prilaz na ulazu u sud prilagođen je za OSI, ali ne i stepenicama do sudnica ili Osnovnog državnog tužilaštva.
Slično je i sa Centrom za socijalni rad, koji je na drugom spratu zgrade bivše “Veletrgvovine”, gdje je i arhiv, ali i kancelarija Fonda PIO.
U Opštini kažu da su, postupajući po odluci, učinili ono što je do njih.
Svi objekti u javnoj upotrebi su popisani. Svima je upućen i dopis u kojima je objašnjen postupak podnošnja zahtjeva i uslovi.
Međutim, na oko 30-ak dopisa dobili su samo pet-šest odgvora, kaže sekretarka za urbanizam Ivana Grujić.
“Nijesmo zadovoljni odzivom ni osjećajem tih subjekata za probleme koje imaju naši sugrađani koji se otežano kreću ili koriste invalidska kolica. U nekim odgvorima se navodi kako su urađene pristupne rampe, mada je jasno da one ne odgovoraju propisima. Neki su kazali da imaju pristup sa zadnje strane zgrade ili iz podruma, što može biti problematično. Opština se obavezala da će izgraditi pristupnu rampu Centru za kulturu i to ćemo završiti narednih mjeseci. Prilazi lokalnoj upravi su prilagođeni”.
Grujićeva ističe kako veliki broj objekata ne posjeduje tehničke mogućnosti za poštovanje odluke.
Moguće je prilagotiti prilaz, ali ne i omogućiti kretanje u kolicima kroz zgradu, pojasnila je ona.
NVO “Natura” je u okviru projekata koji realizuje za OSI nastojala da riješi i probleme oteženog pristupa.
Trenutno se radi pristupna rampa do ulaza u kancelarije te organizacije: “Sugrađani su često nesmotreni. Recimo, na gornjem trgu gdje je uređeno da ljudi u kolicima mogu izaći na ulicu, često su parkirani automobili i na to se niko ne osvrće”.
Baković: Rado pratim kulturu, ali ni u čitaonicu ne mogu sam
Boris Baković, jedan od mladih Kolašinaca koji koristi invaldiska kolica, kaže da svakodnevno ima problema zbog barijera na koje nailazi u svom gradu.
Priča da mu najviše smeta to što ne može bez tuđe pomoći u Centar za kulturu.
“Rado pratim kulturna dešavanja. Međutim, pri ulasku u tu ustanovu imam velike probleme, čak i kad je riječ o sali u prizemlju. Do čitaonice na spratu, naravno, ne mogu bez pomoći”.
Njegov sugrađanin Saša Peković skreće pažnju i da samo nekoliko trgovina ima prilaz prilagošen osobama sa invalidetom.
Bonus video:
