Ne mogu reći da slavim Međunarodni dan ljudskih prava, ali se nadam da će Crna Gora zaista biti sigurno mjesto za svoje građane, da se ne osjećaju kao građani drugog reda. Nadam se da će se svi zapitati u kom pravcu idemo? Zar zaista ne možemo riješiti probleme koji itekako utiču na život jedne zajednice? Zar ne možemo biti država u kojoj se poštuju ljudska prava, Konvencija o dječijim pravima i Ustav Crne Gore?
Moramo li svi da budemo političari? Moramo li svi da ustanemo i protestujemo ispred Vlade? Ako baš moramo, onda dajte mladim Romima priliku da im se čuje glas! Da oni budu pokretači promjena.
Ako zaista želimo da imamo mlade Rome i Egipćane koji će se zalagati za bolji položaj svoje zajednice i cjelokupnog društva, moramo im dati priliku da se obrazuju, usavrše, jer ipak obrazovanje je put uspjeha, put kojim treba da težimo. Samo tako ćemo znati kako svoja prava, tako i svoje obaveze.
Ja na primjer nijesam mogao da upišem da studiram ono što sam želio, jer se neko 2017. godine sjetio da bi trebalo ukinuti afirmativnu akciju koja je važila za RE zajednicu. Moja želja je oduvijek bila da upišem Fakultet političkih nauka, smjer socijalni rad i politika. Nažalost, to nijesam mogao da ostvarim uprkos mojoj želji. Sa FPN-a, gdje sam naišao na zaista dobru komunikaciju, objasnili su mi da je afirmativna akcija ukinuta i time ne postoji zakonski okvir koji bi mi pomogao da upišem željeni smjer, da bi željeli da mi pomognu ali da su im, bez te afirmativne akcije, ruke “vezane”. Nijesam htio da izgubim priliku da studiram, pa sam upisao Filološki fakultet u Nikšiću, smjer italijanski jezik i književnost. Ostao je žal što nijesam upisao ono što sam želio, ali se iskreno nadam da će sljedeće godine biti opet na snazi ta ista afirmativna akcija, jer njenim gubitkom dolazimo do toga da mladi iz RE zajednice neće biti motivisani da se školuju.
A da bi položaj RE zajednice bio bolji u društvu, da bi bili ravnopravni građani, potrebno nam je da imamo što više obrazovanih Roma i Egipćana. Potrebno je da stipendije srednjoškolcima koje iznose 50 eura budu redovne, jer znamo da su po svim istraživanjima članovi RE zajednice najsiromašniji.
Ako imamo obrazovane Rome, ako u školama učimo o svom jeziku, identitetu, ako imamo riješen pravni status, ako imamo krov nad glavom, ako djeca ne moraju da prose kako bi pomogla porodici da imaju šta za večeru, ako imamo svog političkog predstavnika u parlamentu, onda ćemo moći da budemo vidljivi i društvu i sistemu. Tada više neće biti prosječni vijek kod Roma 45 godina, tada neće Rome kriviti za sva nedjela koja se dese, tada vjerski predstavnici neće političare zvati “Ciganima”, a političari u lokalnim parlamentima pričati o “bahatim smećarima Romima”. Tada će nevladine organizacije učiti o romskoj zajednici i kulturi prije nego što nam dodijele odjeću komunalnog preduzeća za narodnu nošnju.
Tada će ljudi više obraćati pažnju na ono što rade i pričaju, da li nekog ponižavaju, diskriminišu, isključuju, vrijeđaju, braneći se da nijesu imali namjeru sve ovo da urade. Tada će i institucije sistema pravovremeno reagovati, a ja ću tada slaviti Međunarodni dan ljudskih prava.
Autor je direktor NVO Centar za afirmaciju RE populacije
Bonus video:
