Zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Armenko upozorila je Komisiju za povraćaj i obeštećenje Bijelo Polje da nastavljanje sa dosadašnjom praksom nedonošenje odluka u zakonskim rokovima, što rezultira nerazumno dugim trajanjem postupaka, može imati za posljedicu vođenje postupaka u kojima bi se razmatrala odgovornost države i naknade štete.
Prema njenom mišljenju, ne može biti prihvatljivo da postupak nije okončan ni nakon više od 16 godina i 10 mjeseci.
Ona ukazuje na to da nadležni državni organi očigledno i dalje nijesu svjesni potrebe i interesa građana da se o njihovim imovinskim zahtjevima odluči u razumnom roku.
”Na koji način bi se otklonile nedoumice u pogledu eventualnih smetnji i pravne nesigurnosti i nepredvidivosti njihovog položaja, kao i da usljed dugog trajanja postupka neminovno dolazi i do povrede prava na mirno uživanje imovine i rezultira vođenjem postupaka za naknadu štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada državnih organa”, navodi se u dokumentu.
Krajem decembra 2005. godine, Komisiji za povraćaj i obeštećenje Opštine Bijelo Polje podnio je zahtjev za povraćaj prava svojine i obeštećenje na određenim nepokretnostima.
Nepune dvije godine kasnije podnosilac zahtjeva je preminuo, pa su postupak nastavili njegovi zakonski nasljednici 2009. godine.
Prema stanju u spisima predmeta utvrđeno je da je održano šest rasprava (posljednja 2015) i da su spovedena tri vještačenja.
Komisija u svom izjašnjenju navodi da je predala spise predmeta vještaku geodetske struke 2016. godine, te da je predmet kod njega bio do februara ove godine. Nadalje se navodi, da je u prethodnom periodu došlo do promjene više predsjednika Komisije, a kako je u radu veliki broj predmeta i kako su u pitanju složeni predmeti, ona nije bila u mogućnosti da uzme u rad predmet jer je, ističu, duže vremena bio kod vještaka. Vještak građevinske struke je u međuvremenu odustao od daljeg vještačenja.
Zamjenica zaštitnika konstatuje da je vještaku trebalo pet godina da od dana dostavljanja spisa predmeta donese svoj dopunski nalaz i mišljenje, za šta se, ističe ona, nesumnjivo može zaključiti da nema mjerodavnog opravdanja za takvo postupanje.
Iako se Komisija izjasnila da je kako telefonskim putem tako i neposredno više puta urgirala kod vještaka da joj se predmet dostavi, u spisima predmeta nema dokaza da je ona preduzela proceduralne mjere koje bi doprinijele ubrzanju postupka.
”Kod ovakvog stanja stvari nesumnjivo proizilazi da je Komisija bila pasivna u odnosu na nedostavljanje nalaza i mišljenja od strane vještaka geodetske struke, budući da je istom trebalo pet godina da da svoj nalaz i mišljenje. Stoga, zaštitnik ne vidi nikakav razlog, da u okolnostima ovog predmeta odstupi od uobičajenog načela da primarna odgovornost za kašnjenja koja su posljedica davanja nalaza i mišljenja u konačnom leži na nadležni organ, tj Komisiju”, navodi Armenko.
Po pitanju složenosti predmeta, zamjenica zaštitnika ne smatra da je ovaj predmet kompleksan s aspekta činjeničnih i pravnih pitanja da bi opravdala ovoliko dugo trajanje postupka.
Armenko je na kraju donijela mišljenje da je podnosiocima pritužbe, neblagovremenim odlučivanjem u predmetu formiranom povodom povraćaja i obeštećenja oduzetih imovinskih prava, bjelopoljska Komisija je povrijedila pravo na suđenje u razumnom roku, kao jedno od segmenata prava na pravično suđenje, zajemčeno Ustavom Crne Gore i Evropskom konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama.
Bonus video:
