Heklicu je prvi put u ruke uzela sa 26, tokom trudnoće, u želji da za svoje dijete napravi nešto posebno. Poslije toga, Ivana Perović iz Podgorice sa drugim članicama neformalne grupe “Hobotnice radosnice” izrađivala je hobotnice, kapice i prekrivače za inkubatore u kojima prerano rođene, bebe rođene sa malom kilažom… provode prve dane života. Hobotnice je u međuvremenu prepustila drugima, a ovih dana heklicom vješto izrađuje igračke i druge predmete po želji znanih i neznanih.
”Tako je, nije nam prvi razgovor na ovu temu. Prije nekoliko godina smo pričale o projektu ‘Hobotnice radosnice’, za prijevremeno rođene bebe. A evo danas pričamo malo o jednom drugom projektu koji sam nazvala ‘Heklanko’. Prethodnog mjeseca na heklicama je bilo baš mnogo novih igračkica, trenutno radim na jednom slatkom irvasu, na nekim privjescima koji će biti u ponudi za Dan zaljubljenih, u suštini uvijek radim na nečemu, heklica je stalno upošljena”, priča Ivana za “Vijesti”.
Iako je jedna njena baka heklala, Ivana je tu vještinu savladala sama.
”Ja sam samouka, moja baka koja je heklala je preminula kada sam imala 15 godina, do tada mi to nije bilo privlačno, tako da nažalost nisam naučila od nje. Počela sam da heklam sa 26 u trudnoći, imala sam neopisivu želju da napravim nešto za svoje dijete što će biti drugačije, i eto šest godina kasnije, uz puno ljubavi pravim neke specijalne posebne i divne stvari i za drugu djecu. U zadnje vrijeme često prokomentarišem kako bi baka da je živa sigurno bila glavni saveznik za izradu ovih ljepotana”, kaže ona.
Inspiracije ne fali i kaže da je nalazi svuda.
”Najčešće su to šeme i radovi raznih dizajnera heklanih igračaka, iako je to za naše podneblje malo neobično i neshvatljivo, postoje ljudi kojima je to, da kažem, struka i zanimanje, posao sa punim radnim vremenom. Internet je prepun ideja samo treba da tražite, i da pustite malo maštio na volju. Suprug često naiđe na razne zanimljive stvari koje odmah proslijedi, mogu slobodno reći da su on i Despot izvor ideja”, priča ona i dodaje da sin Despot uvijek ima predloge za igračke koje ne mogu da nađu nigdje, a koje bi on volio da ima:
”Često su to likovi iz nekog crtaća, ali najčešće su to ideje o morskim stvorenjima ili astronautima svemiru...”.
Za Ivanu, heklanje je vid umjetnosti i onom ko hekla, kaže, daje svu slobodu izražavanja u formi boja i oblika:
”I kao i svaki vid umjetnosti mogućnost da iskoračite van okvira”.
Heklicom Ivana najčešće izrađuje igračkice za djecu, ali i igračke koje neko poželi kao poklon za voljenu osobu, prijatelje...
”Zanimljivo je bilo kada sam uporno odbijala ženu za izradu igračkice, jer je u međuvremenu za njenog sinčića naručena igračka”, priča ona.
Bilo je, kaže, i drugih zabavnih situacija, posebno u vrijeme kada je lutkice izrađivala samo za uži krug ljudi, a njihove želje bile su uvijek vezane za neku posebnu priliku.
”Na primjer, mojoj bliskoj prijateljici sam pravila rakuna i lisicu za sinove, a za nju bebu Jodu koju je nosila sa sobom u porodilište”, priča Ivana.
Dodaje i da njen sin ne želi da igračke koje mama izrađuje budu prodate, već predlaže da original zadrže za njega, a da mama za one koji naručuju, izradi kopiju.
Ivana se inače bavi računovostvom i konsaltingom, a heklanje je njen hobi.
”Koji mnogo volim, generalno hobi su mi ručni radovi, pored heklanja pomalo i vez i šivenje”, kaže.
Na pitanje da li je heklanje teško, nema jednostavan odgovor, ali kaže da je važno da vas privlači i da zanima.
”Heklanje je vještina koja se stiče, potrebno je određeno vrijeme da se usavršite, ali onda je svaka nadogradnja znanja laka i zanimljiva. Ne mogu reći da je teško, niti da je lako, kao i za sve - nekako mora da vas privuče i da vas zanima. Ovdje se heklanje obično veže za miljee i stolnjake naših baka, ali ono pruža zaista mnogo više od toga, iako moram da naglasim da je ta izrada koju su radile naše bake i prabake zaista umjetnost i vrijedna svake pažnje i poštovanja”.
Onima koji razmišljaju o heklanju, a ne znaju odakle da krenu, poručuje da je internet pun tutorijala.
”Uvijek treba krenuti od osnova, mi smo skloni da pomislimo da su stvari mnogo jednostavnije nego što su one u suštini. Heklanje zaista djeluje jednostavno, ali vam je za izradu lutkica potrebno umijeće i vještina mnogo više od šeme i uputstva”, kaže Ivana i dodaje da jednom planira da organizuje i obuku za heklanje igračkica.
Sve igračke, kaže, izrađene su od 100 odsto pamučnog konca, za svaku lutkicu posebno šije i vrećicu za pakovanje i pranje, a uvijek, dodaje ona, bira pakovanja od lako razgradivih materijala.
”I sve su unikati, jer su uvijek u skladu sa željama nekoga, i nikada nisu iste, čak i kad izrađujem na osnovu iste šeme, uvijek nešto izmijenim, neki detalj bude drugačiji”.
Poručuje i da su i “Hobotnice radosnice” i dalje aktivne i da se, iako je organizaciju prepustila drugima, i danas, kad ima vremena, odazove roditeljima koji žele hobotnicu za svoje bebice koje su sada kući.
Bonus video:
