Državni sistem i društvena zajednica uradili su malo u proteklih godinu dana za veća prava žena s invaliditetom, a da bi se unaprijedilo njihovo poštovanje, potrebno im je pružiti servise podrške.
To je ocijenjeno na javnoj debati „8. mart u svjetlu prava žena s invaliditetom - godinu dana kasnije“, koju je organizovala Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke).
Osnivačica i članica Skupštine I MI Boke, Dunja Samardžić, smatra da su jako malo sistem, društvo i društvena zajednica preduzeli da se omogući ženama s invaliditetom da se uklope u sve uloge koje su prepuštene ženama.
„Upravo je to naš zadatak – da žene s invaliditetom, djevojke i djevojčice motivišemo ne samo riječima, već i servisima, raznoraznim oblicima podrške da im odmalena pomognemo da se pretvore u samosvjesne, odvažne, ambiciozne žene koje su sigurne u sebe i koje vole svoj invaliditet. To je ključ da žene s invaliditetom imaju ravnopravni položaj sa drugim ženama i ravnopravni položaj u cjelokupnom društvu“, poručila je Samardžić.
Ministar ljudskih i manjinskih prava, Fatmir Đeka, ocijenio je da se nacionalna dokumenta za sprovođenje strateške politike unaprjeđenja prava lica sa invaliditetom nisu u dovoljnoj mjeri bavila pitanjem višestruke diskriminacije žena s invaliditetom.
„Iz tog razloga, navedene oblasti su sastavni dio nove Strategija za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti za period 2022-2027 detaljno su tretirane kroz adekvatna rješenja i aktivnosti. Ovaj dokument postavio je primarno akcenat na efektivno suzbijanje svih oblika diskriminacije, kao i stvaranje uslova za uživanje jednakih prava u svim oblastima života lica s invaliditetom“, naveo je Đeka.
Prema njegovim riječima, Vlada Crne Gore ima nacionalne strateške politike za postizanje rodne ravnopravnosti i za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom, navodeći da s tim u vezi, nema i rezultate kojima može biti zadovoljna.
„Šta smo uradili za lica sa invaliditetom u prethodnih godinu dana osim što smo postavili osnove strateške politike? Iskreno i bez floskula, ne mnogo. Velika se polemika podigla oko ukidanja jedne organizacione jedinice, ali znamo da nijedna obaveza nije umanjena, da je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava preuzelo sve obaveze u oblasti zaštite i unapređenja prava lica sa invaliditetom i prema tome će se zaista odrediti u najskorije vrijeme“, rekao je Đeka.
Kazao je da, ukoliko stručna javnost dijeli mišljenje da je najvažnije vratiti Direktorat za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom, to će uraditi.
"Oformićemo Savjet za prava lica sa invaliditetom, što je još jedna naša obaveza, čim se stvore uslovi za njegovo nesmetano funkcionisanje. Nije nam namjera da se isti zove ispunjenom obavezom, već da bude efikasan i konstruktivan i opravda očekivanja koja u ovom momentu nisu mala“, naveo je Gjeka.
U okviru panela „Šta se uradilo na suzbijanju višestruke i intersekcijske diskriminacije žena s invaliditetom u Crnoj Gori u proteklih godinu dana?”, predsjednica Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore Božena Jelušić, kazala je da u vremenima političke polarizacije i društvenih političkih, vjerskih polarizacija prvo stradaju ljudska prava, a iz njih ženska prava, prava osoba s invaliditetom, kao i prava žena s invaliditetom.
"To je spirala u koju upadaju prava žena na četvorostruko snažan način“, dodala je Jelušić.
Ukazala je da dugo vremena na spiskovima nezaposlenih dominiraju žene s invaliditetom.
"Jasno je da domovi zdravlja nemaju pristupačna sredstva za adekvatan pristup zdravlju. Pitanje je do koje je mjere obrazovanje, naročito ono visoko, dostupno ženama s invaliditetom“, rekla je Jelušić.
Ocijenila je da je društvu potrebno jako mnogo u smislu pravovremene i dobre edukacije da stekne političku korektnost prema osobama s invaliditetom.
"Problem su i društveni stavovi koji podrazumijevaju da ženama s invaliditetom nije potrebno zaposlenje, da joj nije potrebno obrazovanje, a šta je sa zdravljem? Poseban problem predstavlja reproduktivno zdravlje“, navela je Jelušić.
Predstavnica Ministarstva rada i socijalnog staranja, Suada Musić kazala je da praksa pokazuje da i pored postojanja zakonskih normi institucije sistema nijesu još uvijek u stanju da pruže efikasnu i efektivnu zaštitu žena s invaliditetom od diskriminacije.
"Kao posljedica toga dio populacije ostaje van društvenih i privrednih tokova što usporava njen put ka demokratizaciji i šanse za postizanje održivog razvoja“, navela je Musić .
Istakla je da borba protiv rodno zasnovanog nasilja predstavlja jedan od ključnih preduslova za postizanje rodne ravnopravnosti.
„U narednom periodu radićemo na izmjenama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti i izmjenama podzakonskih akata kako bismo prepoznali rodno zasnovano nasilje, jer zakon poznaje samo porodično nasilje. Samim tim ćemo prepoznati žrtve seksualnog nasilja kao i nasilja nad LGBT osobama, Romkinjama i Egipćankama i ženama s invaliditetom“, rekla je Musić.
Glavna savjetnica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Dina Knežević, kazala je da prema informacijama sa kojima raspolažu u toj instituciji u Crnoj Gori postoje svega tri ginekološka stola za žene s invaliditetom.
„Istraživanja u smislu reproduktivnog zdravlja kažu da žene s invaliditetom ostaju češće van braka, a ukoliko uđu u brak, velika je vjerovatnoća da će se razvesti. Sama ta istraživanja napravila su razliku koliko često se razvode muškarci sa invaliditetom i žene s invaliditetom. Utvrđeno je da je mnogo veći procenat razvoda kod žena s invaliditetom u odnosu na muškarce“, navela je Knežević.
Smatra da ono što dodatno pogoršava stanje žena s invaliditetom je oduzimanje poslovne sposobnosti koje, kako je kazala, ove žene svrstava u još ranjiviju kategoriju i izlaže je dodatnom ekonomskom nasilju.
Izvršna direktorka I MI Boke, Miroslava Mima Ivanović, podsjetila je da je ta organizacija ranije sprovela istraživanje o tome koji su servisi podrške potrebni za djevojke, djevojčice i žene s invaliditetom, ali i za njihove porodice.
„Nažalost, zbog nedostatka podrške, djevojčice s invaliditetom imaju jako male šanse da odrastaju u samosvjesne ambicione žene s invaliditetom“, rekla je Ivanović.
Ukazala je na podatak iz istraživanja koje je sprovela ta organizacija da je 63 odsto ispitanih žena s invaliditetom reklo da su doživjele da im neko direktno ili indirektno kaže da nikad ne bi bio sa ženom s invaliditetom i da ne bi ostvario partnerski odnos sa njima.
„To potvrđuje činjenicu da žene s invaliditetom kreću „iz podruma“ i imaju dug put da se izjednače sa ženama bez invaliditeta koje su „na podu“. Da bi izašla „iz podruma“, žena s invaliditetom mora da se obrazuje, da se zaposli, da se kreće i da je viđena, što je rijetkost“, rekla je Ivanović.
Navela je da su pružili besplatnu pravnu pomoć za 11 žena s invaliditetom u 20 postupaka, pojašnjavajući da to znači da svaka korisnica besplatne pravne pomoći I MI Boke vodi makar dva postupka za zaštitu i ostvarivanje svojih prava.
"To je dokaz da žene s invaliditetom u prvom susretu sa institucijama vrlo rijetko mogu da ostvare svoja prava“, dodala je Ivanović.
Ocijenila je da nije adekvatan pristup države prema ženama s invaliditetom.
„Mi trebamo konkretne rezltate u praksi. Da bismo izašle iz nasilja, potrebni su nam servisi podrške. Da bismo dobili servise podrške, moramo da uđemo u centre za socijalni rad od kojih je i dalje samo jedan u Crnoj Gori pristupačan, gdje ćemo predati zahtjeve za ostvarenje ovih prava,“, kazala je Ivanović.
Događaj je organizovan u okviru projekta "Učinimo žene s invaliditetom vidljivim”, koji finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava.
Bonus video:
