U pljevaljskom vodovodu ima oko 25 kilometara azbestnih cijevi, koje se zbog štetnosti odavno ne koriste za vodosnabdijevanje u zemljama Evropske unije.
Najviše azbestno-cementnih cijevi ima od izvorišta u Odžaku do postrojenja za preradu vode, nepunih 19 kilometara. Od azbestno-cementnih cijevi izgrađen je i kompletan dovodni vodovod od izvorišta Jugoštica do bazena na Bogiševcu.
Brojni pojedinci i NVO upozoravaju da bi te cijevi trebalo hitno zamijeniti.
Predsjednik Ekološkog društva “Breznica” Milorad Mitrović pozvao je nadležne lokalne i državne institucije da utvrde u kojoj su mjeri azbestne cijevi u pljevaljskom vodovodu štetne po zdravlje građana, jer su, tvrdi, u svijetu izbačene iz upotrebe zbog opasnosti po zdravlje ljudi.
Azbestne cijevi u pljevaljski vodovod ugrađene su prije 40 godina i u to vrijeme predstavljale su dobar vodovodni materijal.
”U Pljevljima veliki broj ljudi obolijeva od kancera. Sumnjamo da, osim zagađene životne sredine, azbestne cijevi u gradskom vodovodu mogu biti jedan od uzroka”, ističe Mitrović.
U Crnoj Gori upotreba azbestnih vlakana zabranjena je 2016. godine, kada je usvojen Zakon o životnoj sredini
Vršilac dužnosti direktora pljevaljskog Vodovoda Mladen Dragašević nije mogao da precizira koliko bi novca trebalo izdvojiti za kompletnu zamjenu azbestnih cijevi, ali smatra da se radi o milionskom iznosu.
Kazao je da ne zna da li će se ove godine nešto raditi na tome, jer lokalna uprava, koja je isključivo nadležna za investicije u vodovodnu infrastrukturu, još nije usvojila budžet za 2023.
U Crnoj Gori vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno ne piju samo stanovnici Plužina i Petnjice, iako je zabrana stavljanja u promet i upotreba azbestnih vlakana uvedena Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine. Zbog mogućeg kancerogenog dejstva, taj materijal je u EU zabranjen još 2005. godine.
Upotreba proizvoda koji sadrže azbestna vlakna, a koji su instalirani ili bili u upotrebi prije 2005. godine, dopuštena je u EU do njihovog zbrinjavanja, odnosno kraja upotrebnog vijeka, pa se sa istim problemom još nose i mnogi evropski gradovi.
Azbest je imao široku upotrebu u građevinarstvu između pedesetih i sredine osamdesetih godina prošlog vijeka, kada su cijevi od tog materijala i cementa postavljene u vodovodne sisteme i u svim zemljama bivše Jugoslavije.
Mitrović kaže da su prije nekoliko godina u pljevaljskom rudarskom naselju Šula zamijenjene azbestne cijevi u tamošnjem vodovodu dužine oko 1,5 kilometara, a da se u gradu ništa ne preduzima po tom pitanju.
Smatra da se u rješavanje ovog problema, osim lokalne uprave, mora uključiti i Vlada Crne Gore, s obzirom na to da je riječ o investiciji koja bi iznosila nekoliko miliona eura.
”Pitanje vodosnabdijevanja grada je neophodno staviti na prvo mjesto svih radova u narednim godinama, a posebno što hitnije zamijeniti i azbestne cijevi, koje su veoma opasne po zdravlje stanovnika Pljevlja, koji osim što nemaju čist vazduh nemaju ni kvalitetnu vodu za piće”, naveo je Mitrović.
Pljevaljski ekolog kaže da je zbog svojih osobina, otpornosti, tokom prošlog vijeka azbest korišten za izradu vodovoda evropskih i svjetskih metropola.
Procjenjuje se da ih beogradskom vodovodu ima više od 400 kilometara…
Mitrović ističe da je naučno dokazano da čestice azbesta koji se udiše imaju kancerogeno dejstvo, ali da još nisu dovoljno razjašnjeni detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi.
Udruženje Vodovoda Crne Gore, koje okuplja sva crnogorska vodovodna preduzeća, u junu 2018. započelo je pripreme na projektu “Zamjena azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore”.
Zahvaljujući podršci Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), tokom 2019. godine izrađeni su projektni zadaci za 21 opštinu, za izradu glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi.
Zamjena cijevi radila bi se u tri faze, prva bi iznosila 20 odsto ukupne dužine, a još nije poznato kada će se krenuti u realizaciju tog posla.
Bonus video:
