Crna Gora je homofobna sredina, kaže Đorđina Gvozdenović iz Podgorice. Đorđina je jedna od dvije majke, koje su na prošlogodišnjem Prajdu javno podržale svoje kćerke, pripadnice LGBT populacije.
Zbog saznanja da je njena kćerka drugačije seksualne orijentacije najprije je bila u šoku. Ali, nakon toga, odlučila je da podrži svoje dijete i da bude pored nje.
„Bila je jako srećna što sam javno pokazala podršku. To je na neki način bila potvrda da sam stvarno tu za nju“, kazala je Gvozdenović „Vijestima“.
Nakon javnost istupa, uslijedila je i reakcija okoline – neki su je podržali, ali je zbog svog istupa dobijala i neprijatne pozive.
„Te negativne reakcije se nisu desile jer sam javno rekla da podržavam kćerku, već zbog toga što sam to uopšte uradila javno“.
Đorđina kaže da je ljudima vjerovatno lakše da se „u četiri zida“ nose sa činjenicom da je član njihove porodice drugačije seksualne orijentacije.
„Tada se nose samo sa svojim osjećanjima, a ne i sa tuđom osudom. Kod nas kad imaš dijete koje je LBGT, pa ga osuđuješ, tada si u očima većine pozitivan roditelj. Ako takvo dijete prihvatiš i odlučiš da staneš iza njega, tada si frik (engl. ludak, nenormalna osoba) kao tvoje dijete. I negativni komentari koje sam dobijala su bili u tom smislu – pitali su me je li ti to prihvataš, hoćeš li da je vodiš negdje da probate nešto da uradite...”.
Đorđina je u prvim danima po saznanju da je njena kćerka pripadnica LGBT populacije, preispitivala i sebe:
„Razmišljala sam cijelu noć o tome je li u pitanju moja greška, jesam li pogriješila u vaspitanju“.
Ali, shvatila je da mora da izabere da li je važnije šta će reći okolina ili da je u pitanju njeno dijete i da je njena uloga da je podrži i da bude pored nje.
I sama je, nakon saznanja da je njena kćerka drugačije seksualne orijentacije, proživjela različite emocije.
„Ne postoji jednolično osjećanje koje prati takvo saznanje. Prihvatite ga, pa počnete da se borite sa svojim demonima, pa ga ponovo prihvatite, pa se nadate da je to samo faza u životu. Do konačnog prihvatanja prođe dosta toga, nije jednostavno“.
Gvozdenović je dio grupe za podršku roditeljima LGBT djece. Uz stručnjake – psihologe i socijalnog radnika, ona i još jedna majka LGBT djevojke, su tu da pruže podršku drugim roditeljima.
„Nažalost, za sada smo dio vrlo malobrojne grupe. Poznajem nekoliko ljudi koji bi rado došli na savjetovanje, ali uvijek postoji ali. Ne žele da ih neko vidi tu, da javno govore na temu. Zapravo, oni se još nisu izborili sa svojim osjećanjima i strahovima. Jednostavno, još nisu spremni da se priključe grupi, što je šteta. Mnogo je lakše kad vidite da niste sami“.
Đorđina je dosad prisustvovala svakoj Paradi ponosa – ne zbog samog Prajda, koliko zbog želje da podrži svoje dijete.
„Tamo bude dosta djece koja se kriju, koja imaju naočare, kape. Meni je to tužno. I tužno je što roditelji koji deklarativno podržavaju svoju djecu, u stvari nisu tu sa njima, jer neće da ih vide komšije, rođaci“.
Zbog podrške LGBT populaciji, i njen sin je pretprpio fizičko nasilje na ulici. Đorđina Crnu Goru ne vidi kao sigurno okruženje:
„Postoji mali procenat onih koji nisu homofobični, ali je više onih koji kući nisu homofobični, ali da ne bi bili odbačeni od sredine, onda su napolju protiv LGBT populacije. I postoje oni ekstremni, koji će i da uvrijede i povrijede. Crna Gora je homofobna sredina“.
Peti Montenegro prajd biće održan 23. septembra u Podgorici. Iz LGBTIQ asocijacije Kvir Montenegro, koja je organizator, su najavili da će ovogodišnji Prajd biti događaj koji se neće baviti samo pravima LGBT populacije, već ljudskim pravima uopšte.
"Neki bi više voljeli da im je dijete ubica, nego da je gej"
U sredini kakva je Crna Gora, gdje „različitost ne može da se prihvati“, Gvozdenović je slušala i komentare roditelja koji su govorili kako bi se lakše nosili sa činjenicom da im je dijete narkoman ili ubica, nego da je gej. Zapaža i da se crnogorski mentalitet lakše nosi sa idejom da je žensko dijete pripadnik LGBT populacije, nego muško.
Gvozdenović je uvjerena da bi najefikasnija edukacija o pravima LGBT osoba bila kroz sistem obrazovanja.
„Djeci bi trebalo pokazati da postoji nešto što je drugačije“.
Bonus video:
