Karlovac je grad koji ima spomenik žabi. To je valjda i dovoljno za sliku o tome kako Karlovac izgleda. Taj grad od oko 55 hiljada stanovnika, od glavnog grada Hrvatske, Zagreba, udaljen je 54 kilometra. Miran je, zelen i čist. Na svakom koraku su kontejneri za selektivno odlaganje otpada, a svaki uredan, dok radnike neke karlovačke “čistoće” i ne vidite. Stanovnike i goste vidjećete u predvečerje kako džogiraju, mlade i one starije kako voze bicikla, šetaju, mnogi sa psima.
“Prošetajte gradom koji je izrastao u parku”, poručuju i iz Turističke organizacije Karlovca.
Karlovac je i grad na četiri rijeke: Korana, Mrežnica, Kupa i Dobra.
“Zapravo na tri, jedna je voda koja teče”, kaže razočarano Dario, jedan od domaćina “Žitne lađe”, dok tokom izleta rijekom Kupom goste upoznaje sa okolinom i pojašnjava da je na rijeci Dobra, hrvatskoj ponornici, sagrađena hidroelektrana (HE) Gojak.
Posjeta Karlovcu organizovana je u okviru regionalne inicijative “Zajedno za rijeke”. Inicijativa je okupljena sa ciljem očuvanja 13 rijeka jugoistočne Evrope: Bistrice, Ćehotine, Morače i Mrtvice u Crnoj Gori, Velikog Rzava u Srbiji, Vrbasa, Bune, Neretve i Trebižata u Bosni i Hercegovini, Vardara u Makedoniji, te Zrmanje i Mrežnice u Hrvatskoj, gdje je inicijativa i predstavljena novinarima iz regiona.
U inicijativi je, uz vodeću The Nature Conservancy (TNC), i šest partnerskih organizacija koje u svojim državama vode borbe za uspostavljanje novih zaštićenih područja uz rijeke.
U procesima koji će ishodovati zaštitu, prema onome što su novinari mogli čuti tokom boravka u Hrvatskoj, najdalje je otišla Crna Gora. Tu se vode dva odvojena postupka zaštite za gornji tok Ćehotine, na teritoriji opština Pljevlja i Bijelo Polje, Mrtvice i gornjeg toka Morače, na teritoriji kolašinske opštine, te zaštiti rijeke Bistrice u Đalovića klisuri u opštini Bijelo Polje.
“Svaka inicijativa prihvaćena je od nadležnih institucija, postupci se odvijaju u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode i svi su poodmakli u procesima. Za Ćehotinu čekamo da Odluka o proglašenju bude usvojena u lokalnom parlamentu, Bijelo Polje prikuplja mišljenje i saglasnosti od državnih institucija, a Studija zaštite za Mrtvicu i Moraču na javnoj je raspravi do 5. jula”, kazao je Milija Čabarkapa iz NVO “Eko-tim”.
Do konačne zaštite mogu proći godine, a to je tek početak
Zaštita nekog prostora proces je koji može da traje godinama. Primjer je Mrežnica, jedna od rijeka u Hrvatskoj čija je zaštita dio regionalne inicijative.
Aljoša Duplić, direktor hrvatskog Zavoda za zaštitu okoliša i prirode kaže da se cio njegov radni vijek, 18 godina, pokušava postići zaštita te rijeke. Mrežnica je dužine 64 kilometra, izvire kod Slunja, a lijeva je pritoka Korane.
“Mrežnica ima oko 100 sedrenih slapova, odnosno barijera, i one uveliko oblikuju tu rijeku i stvaraju njene specifičnosti. Da li je Mrežnica u izvornom obliku danas, nije. Zbog hidroenergetskih potreba Zagorska Mrežnica je u prošlosti preusmjerena na HE Gojak, i ona završava uglavnom u rijeci Dobri. Tako da smo ovdje smanjili određen pritok vode, što je sigurno imalo negativne konotacije na ekosistem. Međutim, i dalje je taj ekosistem vrijedan, i na međunarodnom nivou. Mrežnica je dio Natura 2000 mreže”, kazao je Duplić.
Očekuje da će dodatna zaštita u kategorijama na nacionalnom nivou, na kojoj rade, doprinijeti boljem upravljanju.
“To će biti i izazov, jer će dodatna zaštita značiti i dodatno regulisanje određenih aktivnosti”, kazao je Duplić.
On je dodao i da se nekad čini kako je izazov proglasiti neko područje zaštićenim, ali kaže da je to tek početak:
“Pravi posao je u upravljanju tim područjem, stalnom odnosu i komunikaciji sa korisnicima prostora, kako bi se sistem i biodiverzitet čuvali, a tamo gdje je potrebno popraviti stanje biodiverziteta, da se ono popravi”.
Kako su saopštili iz hrvatskog Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, za Mrežnicu će biti predložene dvije kategorije zaštite - značajni krajobraz i spomenik prirode, na području od nešto više od 2.000 hektara.
Važno je čuti korisnike prostora
Proces zaštite nekog područja mora da u obzir uzme i potrebe korisnika tog prostora, poruka je koja je više puta komunicirana tokom posjete Karlovcu i okolini grada. Time se vode i u TNC organizaciji, koja predvodi inicijativu “Zajedno za rijeke”.
“Naš pristup je da se uvijek obave rane konsultacije sa stanovništvom koje živi oko rijeka, nažalost, to su često i područja sa kojih ljudi odlaze, ali želimo da ovim djelujemo, ne samo na zaštitu prirode, nego i da ukažemo na potencijalne prilike za održivi turizam, prilike za neke druge vrste ekonomije, koje su u skladu sa prirodom, i da te ljude vratimo”, kazao je “Vijestima” Igor Vejnović iz TNC-a.
Razgovore sa lokalnom zajednicom i korisnicima prostora, kaže on, važno je obaviti u ranoj fazi.
“Ono što je najbitnije je da neko priča sa tim ljudima, da već u toj ranoj fazi iz njih izmami šta je to što je njima bitno, da se čuje koje su to vrijednosti koje su njima bitne na tim rijekama, zašto oni te rijeke vole, na koji ih način koriste”, rekao je on.
Potom se, dodaje, mora pričati o tome i šta su potencijalna ograničenja kada se uđe u zaštitu.
“Jer, to je realnost, da će biti neke vrste regulacije ekonomskih aktivnosti koje će biti uvedene poslije zaštite, a da to bude opet u skladu sa nečim što želi lokalna zajednica, tako da se zaštiti i interes prirode, a i da se na neki način prepozna interes lokalne zajednice za razvoj”, pojasnio je Vejnović.
Kao dobre, navodi primjere iz Crne Gore i kaže da je, kao priprema za Studiju zaštite, slična serija razgovora vođena sa stanovništvom koje živi na području Mrtvice i Morače.
“To je, naravno, malo broj stanovnika, broji se stotinama, ali se nadamo da će doći do prilika da se ljudi tamo vrate. Naišli smo na jako pozitivan odziv i pozitivne komentare ljudi za zaštitu Mrtvice i dijela Morače u tom dijelu”, kazao je on.
Kao drugi, navodi primjer Mrežnice, za koju je, takođe kao pripremu zaštite tog područja, u saradnji sa TNC, urađena serija intervjua, fokus grupa, razgovora sa građanima.
“Utvrđeno je da je to u velikoj mjeri na primjer rekreacija, koja nije samo u okviru Karlovačke županije, nego praktično i Zagreb i ostatak Hrvatske se ovdje okuplja…”, pojasnio je on i dodao i da će u narednim koracima slijediti opterećenje prostora na razne ekonomske aktivnosti, da bi se utvrdili maksimalni kapaciteti koje to područje može da nosi, a da se ne naruše vrijednosti koje se štite, i prirodne, kulturne i društvene.
“Generalni utisak je da lokalna zajednica ima pozitivan stav prema zaštiti, ali treba raditi na tome da se to prevede u određene mjere upravljanja ovim područjem, koje će biti i na korist lokalnoj zajednici i štititi te vrijednosti zbog kojih je čitavo područje zaštićeno”, rekao je Vejnović.
Na pitanje ko su najveći kočničari u tim procesima, kaže da nema jedinstven odgovor i da nije uvijek jedna kategorija protiv zaštite.
“Za sve mislim da postoji rješenje - kroz razgovor. Što je više strana uključeno, to na neki način možemo da dođemo do optimalnijeg rješenja kojim možda neće svi biti 100 odsto zadovoljni, ali ćemo negdje izvagati različite interese i doprinijeti tome da se ova riječna blaga koja imamo, ipak sačuvaju”, rekao je Vejnović.
Irma Popović Dujmović iz TNC dodaje i da je, osim saradnje sa nadležnima i komunikacije sa lokalnom zajednicom, važna i saradnja sa raznim udruženjima koja su korisnici prostora koji se štiti. Tako TNC ima potpisan ugovor o saradnji sa Gorskom službom spašavanja Hrvatske, ali i Udrugom za podvodne aktivnosti “Vodomar”.
“Najbitnije nam je da imamo sa kim da radimo na terenu, da imamo lokalnog čovjeka”, kaže ona.
Čistije rijeke i zbog sistema plaćanja otpadne ambalaže
Udruga “Vodomar”, kako je rekao Nikica Spudić, koji je i član hrvatske Gorske službe spašavanja, pojasnio je da se njihove aktivnosti mahom odnose na ono što se nalazi pod vodom.
“Naše rijeke su super, prelijepe iznad vode, ali niko ne zna šta se događa ispod”, rekao je on i dodao da u tom cilju organizuju akcije čišćenja, da je situacija daleko bolja nego prije 18 godina kada su počinjali, te da su vode čistije od kako je Hrvatska članica Evropske unije.
“Kad smo ušli u EU, situacija je mnogo bolja… svaka flašica košta nešto novaca, pa je više neće baciti u rijeku, nego će je založiti za pare, ili neku sekundarna sirovinu”, pojasnio je Spudić, ali i dodao da u Udruzi ne čiste samo takav otpad, već da saniraju nešto što se gomilalo sto godina unazad.
U okviru kampanje “Zajedno za rijeke” u Dugoj Resi će na Mrežnici 8. jula biti organizovana akcija “Misio nosstra, Aquae pro vitae - Secunda pars” (naša misija, voda za život - drugi dio), koja će okupiti ronioce iz regiona, koji će, kaže Spudić, ujedinjeni pomoći u uklanjanju podvodnih otpada iz te rijeke.
Civilni sektor kao važan partner
Duplić iz Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Hrvatske kaže da su inicijative koje pokreće civilni sektor, a kakva je i “Zajedno za rijeke”, od velikog značaja.
“Civilni sektor ima nezamjenjivu ulogu, pogotovo kada govorimo o temama i politikama životne sredine… Kad govorimo o zaštiti prirode, bez civilnog sektora sigurno ne bismo išli u ovom smjeru jačanja i društvene svijesti i odgovornosti i tranzicije cijelog društva u jedno puno održivije, jer još smo jako daleko od toga da budemo zaista održivi”, rekao je on “Vijestima”.
Kao neko ko dolazi iz države članice EU, kaže da EU, posebno kad je u pitanju životna sredina, “donosi cijeli niz prilika za zemlju koja je članica, a pogotovo za zemlju koja se prirema za članstvo”.
“Prilika da preispita svoj sistem, da ga bolje presloži i bolje reguliše, priliku da zapravo poboljša kvalit života svojih stanovnika. Zašto štitimo prirodu? Nažalost, a ja to moram reći kao školovani biolog, mi smo se odavno odmakli od one ideje i idemo okolo i zagovaramo samo zaštitu, jer tu je neki jedinstven leptirić ili neka jedinstvena riba. Danas imperativ mora biti borba za očuvanje prirode i poboljšanje njenog stanja, na tome treba puno raditi, kako bismo nas očuvali kao vrstu. Ako imate bolje stanje životne sredine, onda je i polazna osnova za kvalitetniji život u tom prostoru puno bolja”, kazao je Duplić.
Za zaštitu 400 kilometara rijeka
Rijeke obuhvaćene inicijativom, uz Bistricu, Ćehotinu, Mrtvicu i Moraču u Crnoj Gori, Zrmanju i Mrežnicu u Hrvatskoj, su Veliki Rzav u Srbiji, Vrbas, Trebižat, Buna i Neretva u BiH i Vardar u Sjevernoj Makedoniji.
Iz Centra za životnu sredinu iz Banjaluke kazali su da su pokrenuli inicijativu za zaštitu gornjeg toka Neretve, jer je taj dio rijeke ugrožen planovima za izgradnju sedam malih hidroelektrana. Za Vrbas je u toku inicijativa za zaštitu kanjona i klisure, a Centar je već dva puta spriječio izgradnju velike HE na toj rijeci.
“Novi val” iz Blagaja radi na projektu “invertarizacija mekounske pastrmke” u rijeci Buni, sa ciljem da vide kakvo je njeno stanje. Osim toga, cilj je, kaže Adnan Đuliman, da vrate ljude na rijeke. Zato rade sa osnovcima, stipendiraju nabavku opreme za njih, koordinator su i međunarodnog fly fishinga na Buni za djecu.
Svjetsko prvenstvo za mlade u fly fishingu, kao obliku ribolova koji je okrenut prirodi, biće održano od 16. do 23. jula, u Blagaju. I taj događaj, navode iz TNC, predstavlja poveznicu između zaštitara i fly fishing sekcija u ribolovačkim udruženjima.
“Dinarika” iz BiH, kako je rekao Edo Balalić, bavi se kreiranjem politika i zastupanjem, ali i zaštitom rijeka, konkretno Bune, Bunice i Neretve.
“A u Livanjskom polju imamo projekte identifikacije zastarjelih brana na vodotocima, nadamo se njihovom uklanjanju”, rekao je on.
“Eko svest” iz Sjeverne Makedonije zauzima se za zaštitu Vardara.
“Kroz inicijativu smo započeli nešto što niko do sada nije, zaštitu Vardara, nacionalnog ponosa. Vardar se uvijek pominje u superlativu kad se priča o Sjevernoj Makedoniji, a rijeka je izložena svim mogućim pritiscima”, rekao je Gjorgji Mitrevski iz te NVO.
Konkretno, u pitanju ja zaštita donjeg toka Vardara, uključujući cijelo slivno područje sa manjim rijekama. To područje je prepoznato kao područje od značaja za ptice (Important Bird Area, IBA), buduće Natura 2000 područje, a veći dio toka donjeg Vardara već je prepoznat kao Emerald stanište.
“Zbog geomorfologije Demirkapijske klisure ono je 60-tih godina u bivšoj Jugoslaviji prepoznato kao zaštićeno područje, koje sada kada smo transponovali evropske propise, nije reproglašeno i ne uživa takvu zaštitu, tako da smo pokrenuli ovu inicijativu… Na početku smo procesa i mislim da ćemo uspjeti”, kaže Mitrevski.
U Srbiji, inicijativom “Zajedno za rijeke” obuhvaćen je Veliki Rzav. Nataša Milivojević iz Ekološkog udruženja “Rzav”, iz Arilja pojasnila je da u Srbiji zakoni ne prepoznaju rijeke kao takve da su zaštićene, nego se one uglavnom nalaze u sklopu zaštićenih područja.
“Sa Zavodom za zaštitu prirode smo upravo inicirali da to bude tako, da se obuhvati uži potez uz rijeku, inicijativa obuhvata pet lokalnih samouprava, najveća je na teritoriji opštine Arilje. Zavod je nakon četiri godine istraživanja i našeg učešća i inicijative, predložio nas za buduće upravljače tog zaštićenog područja od nekih 5.000 hektara”, rekla je ona.
Veliki Rzav dugačak je 55 km, a Ekološko udruženje “Rzav”, kako je rekla Milivojević, uspjelo je da do sada spriječi prostorne planove i izgradnju 20 mHE, kako na toj rijeci, tako i na njenim pritokama. Dodaje da “stidljivo” rade na još dvije rijeke, Panjica u Arilju i Rzavu, koji se u Višegradu uliva u Drinu.
“Oko dvije godine radimo na tome i nadamo da će do kraja godine i to biti završeno”, rekla je ona.
Udruženje iz kojeg dolazi organizuje i rafting, a ove godine organizovali su jubilarnu, desetu regatu.
“Zbog te pozicije u svijetu raftinga, Nataša ima ulogu spajanja sa rafting klubovima i događajima na rijekama, jer su i to saveznici”, poručili su iz TNC.
Nataša dodaje i da “ko bolje od ribolovaca i ljudi koji se bave raftingom poznaje bilo koju vodu”...
Za početak regionalne inicijative za zaštitu 400 kilometara rijeka jugoistočne Evrope, odluka da Karlovac bude mjesto okupljanja ispala je najbolja moguća. Simbolično, “zelena” inicijativa za zaštitu 13 rijeka krenula je da raste iz “grada koji je izrastao u parku” i “miriše na modro i zeleno s daškom prošlosti”...
“Žitna lađa” priča o prošlosti i živom svijetu Kupe
Vožnja “Žitnom lađom”, osim što dočarava život u okolini Karlovca prije tri vijeka, posjetioce izbliza upoznaje sa živim svijetom na rijeci Kupi. Tokom vožnje, kao naručen, ekipu iz regiona, pozdravio je orao štekavac ili bjelorepan, koji se smatra najvećom pticom grabljivicom Panonske nizije. Kupa je i stanište barske kornjače, vidre, dabra…
“Žitna lađa” inače, izrađena je prije sedam godina i kopija je broda kakvi su prije 250, 300 godina plovili rijekom Kupom i prevozili žito. Zahvaljujući tim lađama, koje su prevozile robu i kojom se trgovalo, Karlovac je prerastao iz vojnog u trgovački grad i u 18. vijeku bio najbogatiji u Hrvatskoj.
Vodič Dario ispričao je i da je u vrijeme Austrougarske Kupa “uređena”, na način da su uklonjene vodenice, minirani slapovi, kako bi rijeka bila plovni put.
Natura 2000 štiti, ali djelimično
Natura 2000 mreža kao mehanizam zaštite obavezuje, ali je i tek djelimičan mehanizam i čine ga područja koja su dio mreže zbog ciljnih vrsta i staništa koja su na zaštiti u EU, kazala je “Vijestima” Irma Popović Dujmović iz TNC.
“Kad planirate neki projekat i taj projekat nema uticaja na te ciljne vrste i staništa, on praktično može da ide dalje. A to što uništava neke druge stvari, pejzaž, ljude, istoriju… to se u principu ne uzima u obzir. Dakle, to je djelimičan mehanizam zaštite područja koje je u suštini više štićeno, nego zaštićeno, dakle oni štite nešto, ali ne sve”, kazala je ona.
To, kako je dodala, predstavlja problem sa Natura 2000, jer znači da je procedura odobravanja projekata malo teža, da se moraju preduzeti neki dodatni koraci kako bi se utvrdio uticaj na vrste i staništa, eventualno propišu mjere ublažavanja uticaja.
“Ali, nažalost, sistem funkcioniše tako da se manje, više projekti odobravaju, da se uvijek napišu neke mjere ublažavanja koje kasnije niko i ne prati, ili prati, ali to niko ne čita. Ne postoji sistem praćenja i to je ono što najviše nedostaje u cijelom procesu”, rekla je ona i dodala da je praćenje uticaja važno, jer neke promjene nisu vidljivi odmah, već na duže staze.
“Zato Natura 2000 nije zaštićeno područje, ko god hoće da napravi neki projekat, on će ga napraviti… Ako neko želi, naći će se mehanizam, proglasiće se da je projekat od državnog interesa i tako izaći u susret”, rekla je ona.
Bonus video:
