Obraćamo Vam se ovim putem čisto da vidimo i uvjerimo se da li se šta promijenilo u Nikšiću? Kod nas u našoj zajedničkoj kući jeste. Roda nas je posjetila još tri puta i donijela nam Dariju, Anđelu i Jakova... a dječjeg igrališta ni na vidiku. Ponavljamo zahtjev od prije (skoro) dvije godine uz jednu informaciju za vas: ako u Nikšiću nađete i jednu stambenu zgradu (sa 35 i više stanova) s više djece uzrasta do sedam godina po broju stanara, slobodno njima gradite dječje igralište. Odgovorno tvrdimo da smo najbogatija stambena zgrada sa djecom u Nikšiću i da to zaslužuje svu pažnju i sve pohvale od menadžmenta našeg grada.
To stoji u dopisu koji su stanari tri zgrade u nikšićkom Rudom polju uputili lokalnoj upravi.
Dopis su poslali nakon što prethodna vlast nije uslišila njihovu molbu i što djeca umjesto neuređene livade, koja često ima izgled deponije, nijesu dobila igralište.
Iz sadašnje lokalne uprave su im odgovorili da će ih, nakon dobijene informacije od nadležnih o prethodnim aktivnostima, ukoliko ih je uopšte i bilo, obavijestiti o daljim koracima, kao i da će izgradnja igrališta, zbog velikog broja mališana, biti u fokusu njihovog rada. Od tada su prošle dvije godine, igrališta i dalje nema, a rode i dalje “obilaze” pomenuti kvart, pa je tako najnoviji stanar rođen prije nekoliko dana.
“Puno je zgrada, a nemamo nijedno igralište, nijedan poligon za djecu. Ranije je tu bila deponija koja je očišćena, ali je ružna navika ostala i stanovnici okolnih kuća izbacuju ovdje šut. Od 2019. se obraćamo nadležnima da stvore skromne uslove za igru naše djece i do dana današnjeg nemamo nikakav konkretan odgovor za igralište. Par puta su dolazili, navodno očistili prostor, ali ništa”, priča Sanja Manojlović dok budnim okom prati igru kćerkice i njenih drugara.
Njihova zgrada je, kaže ona, sigurno jedna od najbogatijih zgrada u gradu - imaju oko 40 djece, a broj se, iz godine u godinu, povećava. Srećni su što nemaju problem s natalitetom i raduju se svakom novom članu zajedničke kuće.
Zahvaljujući djeci, kaže Sanja, njihov komšiluk je za primjer jer se i roditelji lijepo druže, a mališani odrasle “stalno inspirišu” da smišljaju nove ideje, pa su tako ulaz oplemenili cvijećem, ali i fotografijama i likovnim radovima svoje djece.
“U ulazu je njihova mala izložba koja se svake godine dopunjuje. Tu su i njihove fotografije jer bilježi se, svake godine, polazak u školu”, ne bez ponosa priča Sanja.
Njen komšija Zoran Đukić pamti kada je Rudo polje bilo pravo izletište, kada su umjesto zgrada bili poligoni.
“Tu sam kao dječak dolazio na izlete i fudbalske utakmice. Decenijskom izgradnjom napravljene su 24 zgrade, a nijedan sportski poligon ili dječje igralište. Neko bi trebalo to da uzme u obzir i da pokrene proceduru da nam se izađe u susret. Kada su pravljene te 24 zgrade, ovdje su bila dva poligona”, priča Zoran.
Drago mu je što su pojedini kvartovi dobili dobre poligone i igrališta i nada se da će se ta praksa nastaviti, ali smatra da i djeca iz Rudog polja zaslužuju bolje uslove - igralište umjesto zapuštene livade.
“Cijelo naselje ima oko 5.000-6.000 ljudi i to je preko hiljadu djece koja bi bila na poligonu. Tu bi trošili sate u igri i druženju, a ne bi bili uz telefon. Znamo da djeca provode vrijeme na telefonu, a možda je jedan od razloga što tih igrališta nema. Nekad je u Nikšiću svako naselje imalo svoj koš, poligon za fudbal, igralište. To se izgubilo. Ako na ovom prostoru dozvolimo da se izgrade još tri-četiri zgrade, naša djeca će iz stana ići direktno na ulicu. Neće biti bezbjedna, a i biće im skučen prostor za igru i bezbjedno djetinjstvo”, ističe Đukić.
Mašte im ne fali
Kada su vidjeli novinare, mališani su prekinuli igru jer i oni su imali šta da kažu. Ipak se igralište o kome maštaju njih tiče.
“Mi se ovdje igramo, družimo i bilo bi nam još ljepše kada bismo imali dio gdje se svi možemo skupiti. Ne sviđa mi se što je velika trava i što ne možemo puno da se igramo ovuda. Voljela bih da ovdje imamo ljuljaške, klackalice i sve što je zanimljivo”, kaže Hristina.
Njenom drugaru Andriji nepokošena trava posebno “bode oči”, a već je osmislio dio mobilijara.
“Volio bih da bude tobogan, ljuljaške, klackalice, školica, možda teren za fudbal i košarku.”
Davor ima još veće želje. Uostalom, u godinama je kada želje i treba da budu velike. On bi volio da umjesto livade “nikne” mali stadion ili avanturistički park.
“Super mi je s drugarima, ali bih voljela da imamo neko igralište gdje bismo se svi družili i igrali. Ovdje se uvijek neko posiječe ili povrijedi na palete, padne u veliku travu, a bojimo se i zmija. Voljela bih da imamo igralište, a u njemu da bude šestar, klackalica, tobogan, ljuljaške, vrteške”, nabraja Maja.
I dok je trogodišnja Anđela uzela mikrofon da odmijeni ekipu “Vijesti”, njeni stariji drugari su nas ispratili pitanjem kada će dobiti igralište, misleći valjda da novinari to odmah mogu da im “završe”.
Zbilja, kada će dobiti zasluženo igralište?
Najavljuju gradnju vrtića s igralištem
“Planirano je bilo postavljanje igrališta, ali je predsjednik Opštine, zbog potrebe povećanja kapaciteta vrtića ‘Dragan Kovačević’, naložio da se napravi projekat za novi vrtić koji će biti na toj lokaciji i u okviru koga će biti i igralište za djecu, čime bi oba problema u tom dijelu grada bila riješena”, stoji u odgovoru lokalne uprave.
Ističu da im je jedan od prioriteta rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih igrališta širom opštine i podsjećaju da su “uredili igralište u glavnom gradskom parku po najsavremenijim standardima i s neophodnim mobilijarom”, da su, u saradnji sa Elektroprivredom, izgradili park nadomak Krupačkog jezera, kao i da je rekonstruisano nekoliko sportskih terena, među kojima su izdvojili terene u Ćemencima i Oštrovcu.
“Trenutno se raspisuju tenderi za igralište i sportski teren u Staroj varoši, kao i za park iza zgrade ‘Desetke’, u kvartu preko puta Bolnice”, najavili su iz lokalne uprave.
Mališani iz Rudog polja i dalje će sanjati igralište. Pojedini od njih će prerasti te snove, ali za nadati se da rode neće zaboraviti pomenuti kvart i da će neki novi klinci umjesto zapuštene livade dobiti igralište.
Bonus video: