Novinar "Vijesti" Siniša Luković odgovorio je bivšem novinaru iz Splita u Hrvatskoj Denisu Krniću, na tekst: "Četiri crnogorska ministra 2018. ćutala na argumente o brodu Jadran".
Obraćanje Lukovića prenosimo u cjelosti:
Uvaženi kolega Krniću, zahvaljujem Vam se na lijepim riječima koje ste mi uputili završavajući (po meni neočekivano rano) ovu našu javnu polemiku oko školskog broda „Jadran“ i vlasništva nad njime, a koju ste sami inicirali.
Za iznijete stavove na tu temu kako sam ja to uradio, ne treba neke posebne snage i hrabrosti, već samo poznavanja istorijskih i pravnih fakata (sviđali se oni nama iz današnje persprektive ili ne), te objektivnog tretiranja upravo onoga što Vi pominjete – „hladnih brojki i pravnih argumenata“. Baš zato ću Vam zato opet ponoviti tri „hladne brojke“ odnosno datuma: 15.10.1990, 25.06.1991. i 8.10.1991, te pomenuti pravni argument - Sporazum o pitanjima sukcesije SFRJ, Aneks A, član 3. Kada te brojke i ono što se na te dane desilo u kontekstu “Jadrana“ i državne samostalnosti Republike Hrvatske dovedete u kontekst tog pravnog dokumenta (argumenta) mislim da je sve je više nego jasno i Vama i meni.
Meni je uz to, onda i jasnije zašto kolega Krniću, prekidate ovu našu javnu polemiku, iako ste me u njoj uskratili za ono što sam Vam tražio da pokažete ako imate, i meni i ostaloj javnosti na ex-YU prostorima, a što bi za tili čas stavilo tačku na svaku dalju raspravu i nepobitno dokazalo da Republika Hrvatska osnovano polaže pravo na vlasništvo nad šb „Jadran“: Flotnu listu Kraljevske Mornarice Jugoslavije od 1933-41. ili Flotnu listu Jugoslovenske Ratne Mornarice od 1945-1990. u kojoj je napisano da je „matična luka“ ili „luka upsa“ šb „Jadran“ (koje, ponavljam, ratni brod NEMA) Dubrovnik, Šibenik, Pula, Divulje ili Split, odnosno ako prijepomenutog nema, ono makar Upisnik brodova vođen bilo kada od 1933. do 1990. od Lučkih kapetanija Dubrovnik,Pula, Šibenik ili Split, sa u njime upisanim školskim brodom „Jadran“.
Upravo zato što ste me Vi „nježno štipnuli“ da bih postao svjestan okruženja u kojem oboje egzistiramo, ja sam i napisao to što sam naveo u mom prvom odgovoru Vama, jer sam znao da hrvatska strana koja se već sada pretjerano oštro oko „Jadrana“ obraća diplomatskim notama Crnoj Gori, takvo što do sada nije čula iz usta crnogorskih državnih zvaničnika. Svjestan sam ja, kolega Krniću, bolnih „nedostataka administrativnih kapaciteta“ u državnom establišmentu Crne Gore i stoga sam Vam još i zahvalniji što ste inicirali ovu polemiku sa mnom, pa sam kroz to došao u priliku da sa mojim argumentima u prilog toga da je „Jadran“ danas sasvim legitimno u Crnoj Gori i dio je njene imovine, upoznam ne samo naše ćutljive (čitaj: neznavene) političare i vlasti, već prevashodno, najširu javnost Crne Gore. Cijenim da Vama zbog te inicijativnosti i „nježnog štipanja“ mene, danas neće biti puno zahvalnih u Hrvatskoj, ali što ćemo – to je križ/krst koji mi novinari što se bavimo „osjetljivim temama“, moramo nositi...
Otkriću i ja Vama jedan zgodan detalj koji se zbio tokom zadnjeg generalnog remonta „Jadrana“ 2013-17. u Bijeloj odakle su tada svi stari drveni elementi snasti broda (nastavci jarbola, kosnik itd) sa svim pripadajućim oputnim elementima, odnešeni u Rijeku da bi po njima jedna hrvatska firma iz tog grada, načinila nove drvene elemente snasti (koji su se kasnije pokazali kao katastrofalno nekvalitetno napravljeni). Interesanto je da tada država Hrvatska uprkos svojoj oštroj retorici kada je u pitanju vlasništvo nad ovim brodom, nije zaplijenila ove vrlo bitne djelove „Jadrana“- broda kojeg ona toliko želi kao navodne hrvatske imovine i simbola hrvatske brodograđevne i pomorske tradicije, već su svi ti stari elementi snasti zajedno sa novoizrađenima, tada se opet bez problema iz Hrvatske vratili u Bijelu.
I kao bonus, odaću vam i još jednu stvar – ako do međunarodne arbitraže oko „Jadrana“ ikada i dođe, nju Republika Hrvatska sigurno neće voditi sa Crnom Gorom, već sa Republikom Srbijom. Crna Gora naime, nije 29.juna 2001 u Beču potpisala Sporazum o pitanjima sukcesije SFRJ, već je to učinila tadašnja SR Jugoslavija (zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom, Makedonijom i BiH), a međunarodno-pravni kontinuitet SRJ je nakon referenduma i izglasavanja nezavisnosti Crne Gore u maju 2006. naslijedila Republika Srbija. Crna Gora i Srbija su inače, međusobno već riješile pitanje „Jadran“ sporazumom koji su 2006. potpisali predjednici BorisTadić i Filip Vujanović, pa je stoga sasvim jasno da je Crna Gora danas sasvim legalno, vlasnik tog lijepog i istorijski jako važnog broda.
U to ime, dragi kolega Krniću, ja i Vi uvijek možemo popiti piće na tivatskoj gradskoj rivi Pine, diveći se pritom zajedno školskom brodu „Jadran“ na vezu u njegovom jedinom pravom domu -Tivtu.
"Vijesti" ovim završavaju polemiku između gospode Krnića i Lukovića.
Bonus video:
