Sedamnaest borova na Jabuci - za sedamnaest godina života, grob na pljevaljskom gradskom groblju i po njemu nazvane gradska škola i ulica, i danas, osam decenija nakon smrti, sjećaju na najpoznatijeg partizanskog dječaka - bombaša Boška Buhu.
“Privlačimo se kad je mrak. Dok se mi tako privlačimo, puškomitraljezac puca s druge strane da bi privukao pažnju na sebe. Neprijatelj puca u njegovom pravcu. Mi ubacujemo bombe u bunker. Tako smo imali jednu akciju u Dalmaciji. Tamo su kuće od kamena. Ne može im se ništa. Onda smo mi našli lotre (stube), popeli se na krov i skinuli ploču od kamina i ubacili bombu. Neprijatelj tada mora da pogine ili da se preda…”, tim riječima se delegatima obratio Buha na Prvom kongresu Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije, održanom u Bihaću krajem decembra 1942.
Prema istorijskim izvorima, njegov nadahnuti govor i upečatljivo nizak rast, izazvao je opšte oduševljenje među prisutnima, među kojima je bio i Josip Broz Tito, koji je ustao sa svog mesta i čestitao mu...
Četnička zasjeda i grob u Pljevljima
Samo devet mjeseci kasnije, 27. septembra 1943. godine, na Jabuci, mjestu između Pljevalja i Prijepolja, Boško je poginuo. Kamion u kojem se nalazio legendarni bombaš Druge proleterske upao je u četničku zasjedu...
Na mjestu na kojem je stradao, zasađeno je sedamnaest borova, za sedamnaestogodišnjaka koji je život dao za slobodu u kojoj uživaju generacije.
Nakon rata, 1951. godine, Boško je proglašen za narodnog heroja, a manje je poznato da se njegov grob nalazi u Pljevljima, na gradskom groblju na Varoši.
Pljevljaci su mu podigli spomenik u obliku đačke klupe iz koje je bombaš prerano izašao, kada je, zajedno sa porodicom, morao da napusti rodnu Viroviticu nakon formiranja Nezavisne države Hrvatske.
Otac govorio da su Pljevlja Boškov grad
Njegova hrabrost i žrtva duboko su urezane u generacije Pljevljaka. Sjećanje na neustrašivog bombaša Pljevlja su počela da čuvaju odmah poslije rata, kaže za “Vijesti” počasni predsjednik SOBNOR-a Crne Gore, devedesetdvogodišnji Vidoje Despotović.
“Na svakom okupljanju pored spomenika Bošku Buhi i kod spomenika na Stražici, gdje je sahranjeno 718 boraca u zajedničkoj grobnici, pominjemo narodne heroje, među njima i Boška. U Pljevljima su sahranjena još četiri narodna heroja u grobnici na Stražici, stradali u Pljevaljskoj bici - Vuk Knežević, Dušan Obradović, Lazar Radojević i Petar Jovićević. Tako da sva ta okupljanja koristimo za podsjećanje na njih, posebno na Boška čiji spomenik ovdje čuvamo i održavamo. Ja sam imao priliku da razgovaram s ocem Boška Buhe - Radem. Pitao sam ga - zašto se Rade kod vas nije pojavila želja da poslije rata prenesete posmrtne ostatke Boška Buhe u Viroviticu, a on mi je odgovorio - nećemo mi to da radimo, Pljevlja su Boškov grad. Pljevlja su Boška primila, Boška sahranili, čuvaju uspomenu na njega i mi to nećemo da radimo jer cijenimo Pljevlja kao Boškov grad”, priča Despotović.
Podsjetio je da su Pljevlja i Virovitica pobratimske opštine, ali da godinama niko od zvaničnika te opštine u Hrvatskoj nije došao u Pljevlja i posjetio Boškov grob.
Cvijeće i lekcije u čast legendarnog bombaša
Pljevaljski đaci, borci i poštovaoci lika i djela legendarnog partizanskog bombaša svake godine posjećuju njegov grob na dan pogibije. Tako je bilo i i ove godine kada je obilježena osamdesetogodišnjica stradanja kada - predstavnici boračkih organizacija, građani i učenici i nastavnici Osnovne škole koja nosi Boškovo ime položili su cvijeće na njegov grob prisjećajući se hrabrosti najmlađeg partizanskog heroja iz Drugog svjetskog rata.
Direktor škole “Boško Buha” Boriša Golubović kazao je da su đaci i nastavnici položili cvijeće na grob narodnog heroja čije ime škola nosi.
“Dio časa posvetili smo kako bismo pročitali tekst o životu i djelu Boška Buhe, po kojem naša škola nosi ime. To radimo svake godine na ovaj dan”, rekao je Golubović.
Obraćajući se prisutnima koji su 27. septembra došli da odaju počast mladom heroju, Radojica Radojević, predsjednik SOBNOR-a Crne Gore, kazao je da je u sedamnaestoj godini Boško poginuo, nedaleko od sela Jabuke, ubivši prethodno nekoliko neprijateljskih vojnika, koji su ga dočekali u zasjedi kada se vraćao s omladinske konferencije.
“Prilikom zasjede, sa Buhom su bili politički komesar bolnice Bogdan Radan koji je takođe poginuo na licu mjesta i doktorica Saša Božović koja je tom prilikom ranjena i zarobljena, ali je ubrzo oslobođena”, rekao je Radojević.
Podsjetio je da je Buha rođen 1926. u Novoj Gradini, u opštini Virovitica, u Hrvatskoj.
“Kao dijete siromašnih seljaka koji su poslije Prvog svjetskog rata kolonizirani. Boško je poslije završene osnovne škole ostao na selu. Poslije uspostavljanja Nezavisne države Hrvatske, dolazi u Mačvu, gdje 1941. stupa u Mačvanski partizanski odred. Kratko je vrijeme bio na liječenju u oslobođenom Užicu, a prilikom povlačenja partizanskih snaga iz Srbije, i Boško se povlači s borcima Užičkog partizanskog odreda. Poslije formiranja Druge proleterske brigade, ulazi kao borac u sastav 4. bataljona. Već prilikom odbrane Užica, a zatim u borbama na Trešnjici i Karanu, Boško je pokazao izuzetnu hrabrost. Istakao se kao jedan od najvještijih bombaša u nizu borbi na Čajniču, Kozari, Tarčinu, Kupresu, Jajcu, Livnu i drugim mjestima, gdje god se borila njegova proleterska brigada. Bio je omiljen među borcima zbog svoje mladosti i cijenjen po rijetko viđenoj hrabrosti”, istakao je Radojević.
Pričaću vam kako idemo na bunker
Druga proleterska brigada, u kojoj je Boško bio vođa bombaškog odjeljenja, uputila ga je kao svog delegata, na Prvi kongres antifašističke omladine Jugoslavije.
“Imao je tada tek šesnaest godina, malena rasta, ali odlučan u nastupu. Zatražio je riječ. Kada se popeo na govornicu, jedva se vidio, ali je svojim govorom izazvao među delegatima oduševljenje: ‘Ja ću da vam pričam, drugovi, kako mi idemo na bunkere…’, i pričao je kako se on i njegovi drugovi bombaši veru i po vrhovima kuća i kroz dimnjake bacaju bombe na ustaše. Čak se i Vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskog odreda Jugoslavije, uzbuđen Boškovom pojavom i riječima, digao sa svog sjedišta i čestitao mu. Jer, Boško u tom času nije bio samo delegat Druge proleterske. Bio je predstavnik revolucionarnog pokreta mladih, cijele organizacije, Saveza komunističke omladine Jugoslavije, koja je do tog Kongresa u temelje buduće Jugoslavije položila dvanaest hiljada života. I u kasnijim borbama na Kupresu, i u V neprijateljskoj ofanzivi, Boško je ispoljio veliku hrabrost, zbog čega je u dva maha nagrađen poklonima Vrhovnog komandanta”, naglašava Radojević.
Nekoliko dana nakon Boškove pogibije, na groblju na Varoši okupio se veliki broj Pljevljaka da na vječni počinak isprati mladog junaka.
“Uz počasnu stražu svojih drugova, dječaka, bombaša, sahranjen je Boško Buha. Tada su mu saborci i Pljevljaci odali sve počasti. Narodnim herojem proglašen je 20. decembra 1951. godine. Boško Buha će ostati upamćen u našoj istoriji kao jedan od najpoznatijih partizana, najčuveniji partizanski bombaš i borac herojske Druge proleterske brigade. Dječak ratnik koji je za dvije godine ratovanja prošao sito i rešeto najkrvavijih partizanskih bitaka. Slava mu”, poručuje Radojević.
SOBNOR: Oštro protiv revizionizma
Ocijenio je da danas živimo u vremenu kada pojedinci i grupe pokušavaju negirati lik i djela učesnika Narodnooslobodilačkog rata i revolucije, a time i slavne antifašističke prošlosti.
“SOBNOR Crne Gore, kao nastavljač njegovanja revolucionarnih tradicija i izvorne ideje naše slavne Narodnooslobodilačke borbe (NOB), oštro će se suprostaviti svim onim snagama i pojedincima koji negiraju našu slavnu NOB, a veličaju poražene snage u Drugom svjetskom ratu i njihove vođe. Prilikom svakog okupljanja pored spomenika slobode iz naše slavne NOB, s ponosom se prisjećamo prije svega onih koji ne žališe svoje živote i dadoše ih za slobodu svoga kraja i svoje zemlje”, rekao je Radojević.
Istakao je da je naša trajna obaveza i najmanje što možemo da nikada ne zaboravimo one koji su svoje živote ugradili za slobodu naše domovine.
“Nadamo se da će časni i junački život narodnog heroja Boška Buhe biti uzor mladim generacijama i naraštajima, a ovaj spomenik će na ovom istom mjestu vječno ostati da nas na to posjeća.”
Despotović: Nameće se Sveta Petka
Savez boraca, ističe Despotović, obilježavanjem važnih datuma bije bitku da sačuva sjećanja na događaje koji su se desili tokom Drugog svjetskog rata.
“Imamo slučaj da se u Pljevljima mijenja Dan opštine, 20. novembar, kada su partizani oslobodili Pljevlja. Uzimaju neki dan Svete Petke da proglase Danom opštine, iako u Pljevljima veliki broj stanovnika nisu pravoslavci, a njima se nameće neki drugi datum. Dan oslobođenja 20. novembar 1944. se zanemaruje, tako da se ti odnosi mijenjaju i nama je žao zbog toga”, rekao je Despotović.
Bonus video:
