„Za razliku od sudske odluke, protiv arbitražne odluke se ne može uložiti žalba ili drugi pravni lijek u cilju odlaganja izvršenja”, kaže za "Vijesti" dr Jelena Vukadinović Marković, naučna saradnica u beogradskom Institutu za uporedni pravo, komentarišući odluku međunarodnog arbitražnog tribunala sa sjedištem u Frankfurtu koji je prihvatio zahtjev kompanije WTE iz Esena (SR Njemačka), i obavezao Opštinu Budva da na ime garancije za gradnju postrojenja za tretman otpadnih voda u Bečićima isplati 40 miliona eura.
Vukadinović Marković, inače, ekspertkinja za međunarodno pravo i arbitražu, uz napomenu da nema detalje pomenute arbitražne odluke, navodi da arbitražne odluke uživaju status sudske odluke i stranke su dužne da ih izvrše, bilo dobrovoljno ili prinudnim putem.
“Za razliku od sudske odluke, protiv arbitražne odluke se ne može uložiti žalba ili drugi pravni lijek u cilju odlaganja izvršenja. Jedino pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju nezadovoljnoj stranci je tužba za poništaj donijete odluke, koja se podnosi nadležnom sudu one države na čijoj teritoriji je mjesto arbitraže koja je odluku donijela”, pojašnjava dr Jelena Vukadinović Marković.
Budući da iz Opštine Budva kažu da “nastavljaju pravnu borbu”, Vukadinović Marković ističe da su razlozi za poništaj pretežno formalnopravne prirode i ne zadiru u materijalno pravna pitanja. Uz to, dodaje ona, čini se da i suština spora, ako se odnosi na realizaciju bankarske garancije na poziv kod koje važi pravilo "plati pa se žali", govori u prilog da su male šanse za osporavanje donijete arbitražne odluke.
“Protiv odluke suda kojom se priznaje strana arbitražna odluka ili se odbija njeno priznanje nezadovoljna stranka ima pravo da podnese žalbu iz razloga navedenih međunarodnim izvorima i nacionalnim zakonima”, zaključuje dr Jelena Vukadinović Marković.
Bonus video:
