Homerova Ilijada, epski spjev podijeljen u 24 knjige koji pjeva o Trojanskom ratu, poznatom sukobu Ahajaca i Trojanaca bio je razlog zbog koga je njemački arheolog Hajnrih Šliman odlučio da potraži poprište ove bitke, antički grad Troju.
Kao sedmogodišnjak prvi put je čuo stihove Ilijade i od tada je bio ubijeđen da će on biti taj koji će pronaći ostatke grada. Cijeli život posvetio je učenju, istraživanju, a u prevođenju originalnih spjevova Ilijade sa grčkog jezika pomogla mu je njegova žena, Grkinja Sofija.
Dugo se vjerovalo da se Troja nalazi na teritoriji sadašnje Grčke, međutim, istražujući, sklapajući kockice Homerovih opisa predjela i u razgovorima sa engleskim arheologom Frankom Kalvertom Šliman počinje da kopa na brdu Hisarlik, u Turskoj, koji se nalazi pola sata od primorskog grada Čanakale, prostrtog na obje obale Mramornog mora.
“Vjetar će donijeti prospritet Troji” jedan je od zapisa koji je slijedio arheolog. Dobar, jak vjetar, karakterističan za ovo podneblje bio je pogodan za plovidbu zbog čega su pomorstvo i trgovina cvjetali, a grad živio u izobilju čak i kada je ostalima išlo loše. Troad, koji je jedan od naziva za ovu regiju u bukvalnom prevodu znači vjetrovito.
Danas, dok stojite na brdu Hisarlik teško vam je da povjerujete da je tu nekada bilo more, koje se danas nalazi desetak kilometara dalje. Međutim, u navode Ilijade i nalaze arheologa lako vas može uvjeriti izobilje školjki koje se nalaze svuda po lokalitetu.
U nekoliko desetina metara dugačkom rovu nasumično iskopanom Šliman svoje istraživanje počinje 1871. godine.
On 1873. godine pronalazi ostatke i utvrđenja antičkog grada za koje vjeruje da je Homerova Troja. Kada mu se u iskopavanju pridružio Vilhelm Dorpfeld počeli su da sumnjaju u postojanje samo jednog grada. Tokom daljih istraživanja i iskopavanja utvrđeno je da je ono što je njemački arheolog otkrio Troja VI, a ne Troja I koja je kasnije identifikovana kao Homerska Troja.
Danas mu ovo nemarno iskopavanje zamjeraju mnogi Turci i arheolozi koji tvrde da je oštetio i uništio dio nalazišta neplanski kopajući jer je vjerovao da se Homerova Ilijada nalazi duboko, na najnižem nivou.
Ocjene Šlimanovog rada mijenjale su se još za njegovog života. Iz kasnijih istraživanja i radova Kalverta postalo je jasno da je on zaslužan za postavljanje Troje u Hisarlik. U svojoj želi da otkrije Homerovu Troju Šliman je oštetio i uništio druge slojeve. Njegova samopromocija i prisvajanje zasluga kasnije su dodatno doveli u pitanje njegova stvarna dostignuća.
Do danas otkriveno je deset slojeva Troje koji su obilježeni rimskim brojevima od jedan do deset. Različita carstva, svjetske sile i utvrđenja uništavani su u požarima, poplavama i ratovima, a svaki put novi grad građen je na ostacima starog.
Na ogromnom lokalitetu koji svakog dana primi na stotine turista danas je moguće vidjeti sve slojeve Troje, zidine gradova, amfiteatre, svetilišta, ostatke kuća i sačuvane djelove stubova i ukrase… Razlike u slojevima jasno su vidljive zbog razlike u materijalima i stilu gradnje.
Sušta suprotnost Šlimanu je njegov sunarodnik, arheolog Manfred Korfman, koji je radio na iskopavanju od 1988. do 2005. godine, kada je umro. Posvetio se iskopavanju trudeći se da ne nanese štetu lokalitetu, odavajući poštovanje svakom otkriću. Bio je čovjek iz naroda zbog čega su ga Turci prihvatili i nadjenuli mu ime Osman.
Korfman je učestvovao u formiranju Nacionalnog parka Troja i pomogao da se on stavi pod zaštitu UNESCO-a. U svom testamentu svu dokumentaciju o istraživanju i svoje radove ostavio je državi. U znak zahvalnosti njegove kancelarije u kuća u kojoj je živio u Čanakalama pretvoreni su u biblioteku.
A da bi se dobila potpuna slika, na nepun kilometar od lokaliteta Troja nalazi se novootvoreni muzej koji je ponos Turske. Decenije rada i iskopavanja, kao i pronalasci brižljivo su prikazani i postavljeni u muzeju u kome je na različite načine moguće steći uvid u život u gotovo svakoj Troji.
Posjetioci tokom obilaska prate priču podijeljenu u sedam naslova: Arheologija regiona Troade, Bronzano doba Troje, Ilijada Ep i Trojanski rat, Troada i Ilion u antici, Istočni rimski i osmanski period, Istorija arheologije, Tragovi Troje.
Na četiri sprata izloženo je više od 2.000 artefakata, od zlatnog nakita, posuđa, oruđa, staklenih bočica za parfeme i za suze do grobnica.
Kustosi muzeja ističu da se ogroman broj predmeta pronađenih u Troji trenutno nalazi u muzejima širom svijeta, koji odbijaju da ih vrate. Neki predmeti su pozajmljeni, a neki krišom izneseni iz Turske.
Takve poduhvate imao je i sam Šliman koji je predmete slao u svoju rodnu Njemačku, neke prodavao a na kraju su završili u Puškinovom muzeju, u Moskvi poslije Drugog svjetskog rata. Turska vodi postupke pokušavajući da povrati blago.
Najjači utisak u muzeju ostavlja grobnica stara 2.500 godina koja je jedna od najoslikanijih ikada pronađenih.
Na široj strani prikazana je scena sa vjenčanja na kojoj se daruje mlada Poliksena. Muzičari sviraju, a gosti se vesele. Ipak, ovo je tragična priča. Na užoj strani sarkofaga vidi se da djevojku žrtvuju, a njena majka kraljica Hakeba oplakuje njenu smrt.
Zanimljivost je da je u sarkofagu pronađeno tijelo četrdesetogodišnjeg muškarca.
Muzej pored izloženih predmeta i slika sadrži i audio-vizuelni prikaz svakodnevnog života u raznim razdobljima Troje, djelove Trojanskog rata koji drže pažnju i najmlađim posjetiocima.
Za detaljan obilazak muzeja potrebno je nekoliko sati.
Israživanja i iskopavanja Troje se nastavljaju. Prema procjenama, do sada je otkriveno 90 odsto spoljašnosti utvrđenja, dok unutrašnjost dobrim dijelom ostaje nepoznanica i čeka nove sezone iskopavanja.
Bonus video:
