Stanko Perović iz Rudina, sela koje je od Nikšića udaljeno oko 25 kilometara, za sebe kaže da je “vuk samotnjak”, ali i priznaje da je medvjed jači od vuka, jer je za mjesec i po ostao bez jedne krave i četvoro junadi.
“Podavio mi je međed prvo jednu kravu i june prije mjesec i po, a sad troje junadi. Bilo je to za vikend, između deset i 12 časova. Čim sam došao kući, jer ne nosim telefon za govedima, odmah sam zvao policiju. Rekli su mi da obavijestim lovočuvara i da će doći. Brzo su došli, brzo je stigao i veterinar, dok su čuvari stigli u sami mrak. Policija i veterinar su napravili izvještaj”, kaže Perović.
Porodična kuća Perovića nalazi se ispod Klečine gradine gdje se još vide ostaci zidina utvrđenja iz doba Ilira. Perović, ne bez ponosa, ističe da je jedan od rijetkih koji u Rudine ima nasljedno imanje.
“Imanje Perovića je još od prije Berlinskog kongresa, dok je drugima dao kralj Nikola, Tito ili zadruge. I Njegoš u svojim djelima pominje prađeda Marka Perovića koji je u Rudinama držao imanje”.
Njegovo stado broji oko 45 goveda i 10 do 15 konja. Bilo bi i veće, kaže, da medvjedi i nevolje ne desetkuju stado.
“Od Đurđevdana do sada mi je nestalo desetoro goveda. Ove je međed poklao, a druge su se razboljele”.
Kaže da u posljednjih mjesec i po mještani tog kraja imaju velike probleme, jer medvjedi haraju i uništavaju stoku. Tako je sredinom prošlog mjeseca Živku Kosoviću iz sela Gornja Trepča medvjed usmrtio tri krave i jednu ranio.
“Međeda zakon štiti, ne smiješ ga ubiti, mada ga nemam sušto ubiti, jer su me potpuno razoružali. Nikad crnogorska kuća na selu bez puške nije bila.Čuvar ne da ni kosijer da se nosi. Nijesam ja dijete da bih tu pušku zloupotrebljavao. Nego uveče, kad viju vukovi, da opalim ne bih li ih rašćerao, a i ne bih li stoku od međeda sačuvao”, kaže šezdesetogodišnji Perović.
Perović se od malih nogu, poput oca i predaka, bavi stočarstvom i tek je prošle godine prijavio stoku ne bi li dobio premiju. Tačnije, to je bila ideja njegove sestričine, pa je Perović gazdinstvo zaveo pod njenim imenom.
“Držao sam tu svoju tvrdoglavu tezu - ako ga izjede vuk, izio je moje, ako krepa, krepalo je moje. Zato nijesam ni prijavljivao. Jednom sam probao da na bika uzmem premiju, ali me nije zapalo. Gazdinstvo je nakazna riječ, kao što je milion riječi u Crnoj Gori nakazno. To je siromašno seljačko domaćinstvo, kakvo gazdinstvo. Gazde su u Austriji, Njemačkoj, Švajcarskoj, a mi smo siromašna seljačka domaćinstva koje jedva skrpi kraj s krajem da preživi od stoke”.
Nikada nije radio, a kredit za samozapošljavanje je odbio jer je uslov bio, kako kaže, da uzme partijsku knjižicu. Ni vodopoj nije dobio od države jer nije bio podoban, iako je smatrao da su stado koje ima i vrijedan rad jedine podobnosti koje mu trebaju.
“Tražio sam kao mlad kredit za samozapošljavanje, ali morao sam biti član partije koja je tada bila na vlasti. To sam odmah odbio, mada me komisija ocijenila visokom ocjenom, jer imam solidno imanje. Struja nije loša, a voda je iz kamenica, čatrnja. Ovo je bezvodni kraj, i nepovratna sredstva za vodu, za nekakva jezera, dobijali su oni koji su bili podobni, koji nemaju ni muvu. Ja ni tada nijesam bio podoban. Iako imam toliko krdo goveda, nikad ništa ni od jedne vlasti nijesam dobio”.
Stoku “Vijesti” nijesu uspjele da fotografišu jer ju je Perović, ranije “pustio u sampas”.
“Pravog čobanina u ovim krajevima imamo jednog, koji je ujutro kad svane kod ovaca, i uveče ih sa zvijezdama dogoni kući. Ima nas nekoliko koji držimo dobro krdo goveda, skoro svi smo samci, ali istrčimo malo kod stoke, malo se vratimo kući da nešto spremimo da izijemo. Teško je ođe biti čobanin. A da tražiš čobanina i da mu jedan dan platiš kilo zlata ne možeš ga naći. Niko neće da čuva”.
A ni djevojke neće na selo, kaže Perović. Zato je i ostao sam jer je između sela i ženidbe izabrao starevinu.
“Ođe je ženu teško dovesti. Imao sam ja đevojaka i dobrih i lijepih i iz dobrih familija, ali ne za ženidbu. Nacija nam je dotakla dno dna. Nekad si krišom išao kod đevojke, a sad se hvale ko je s kojom bio. Nikada nijesam pomislio da zbog neke đevojke napustim kuću i imanje, đedovinu. To bi za mene bilo samoubistvo”.
U šali kaže da da ima “baksuzni znak u horoskopu”, ali da ne žali ni zbog čega. Ni zbog toga što školu nije završio.
“Nijesam završio školu i nikada zbog toga nijesam ni zažalio. Nikada nijesam rekao da je pametan onaj koji ima diplomu, jer su se još u onoj Jugoslaviji diplome dobijali na mufte, a ne danas”.
Žali jedino što ne može stoku od medvjeda da odbrani.
“Svi mi ođe što živimo približno isto bogatstvo imamo. Samo smo to naslijedili od one nam bivše Jugoslavije. Približno smo isti, što se tiče bogatstva, a za drugo nijesmo bogami. I nijesmo, prema zakonu, isti s međedima. Oni su zaštićeni, a mi ne”.
“Kuću nikada nisam zaključao, čak i ako negdje odem”
Perović u u šali kaže da izdržava kaznu na koju je sam sebe osudio, mada smatra da mu je bolje nego onima koji sebi mogu priušti luksuzna ljetovališta.
“Ne mogu dozvati prvog komšiju jer je oko kilometar udaljen od mene. Makadam do kuće je loš i preko mjesne zajednice tražio sam da se izborim za bolju infrastrukturu, dugo se borio i ništa nijesam dobio, mada su obećavali. Ali, iskren da budem, nijesam bio ni uporan. Volim da živim ovim životom pustinjaka gorštaka, kao što su živjeli moji đedovi, prađedovi. Ovo mi je bolji život, no onima na Svetom Stefanu. Kad hoću zaspem, kad hoću ustanem, kuća mi je vazda otključana, čak i ako odem neđe. Otac mi je na samrti rekao da nikad ne dozvolim da mi kuća bude zaključana. Tad nijesam shvatao, ali sad shvatam”.
Bonus video:
