U posljednjih 15 godina (od 2008. do septembra prošle godine) u Crnoj Gori je, prema podacima Zavoda za statistiku (Monstat), rođeno 117.346 beba, a broj novorođenčadi muškog pola je za 4.606 veći od broja rođenih beba ženskog pola.
Podaci Monstata pokazuju da je za najviše beba rođeno tokom 2009. - 8.685, a najmanje 2022. - 7.021, kao i da je prošle godine, do septembra rođeno 5,246 beba.
Normalna brojčana razlika između muške i ženske djece na rođenju u Crnoj Gori u prosjeku kreće od 130 do 165, ali je ta razlika jedino 2016. godine bila u granicama normale.
Takvi podaci, upozoravaju sagovornici “Vijesti”, ukazuju na to da su selektivni abortusi i dalje prisutni, iako preciznih podataka o tome nema.
Crveni alarm
Rezultati istraživanja koje je sproveo Institut za sociologiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću, prema riječima sociologa dr Gorana Ćeranića, sugerišu da dolazi do značajnog pada zastupljenosti patrijarhalnih vrijednosti povezanih sa brakom, porodicom i odnosima među polovima, dok ostali vrijednosni obrasci (autoritarnost, kolektivizam), koji takođe pripadaju korpusu tradicionalnih vrijednosti i dalje pokazuju visoku zastupljenost, što dovodi do vrijednosne nekonzistentnosti i neusklađenosti.
"Upravo se opstajanjem nekih tradicionalističkih vrijednosnih obrazaca može objasniti značajna razlika u broju rođene muške i ženske djece u našem društvu, odnosno favorizovanje muške djece kao ‘nastavljača loze’ i onih koji ‘održavaju porodično ognjište da se ne ugasi’. To nam pokazuje i podatak da je Crna Gora jedna od zemalja sa najvećim disbalansom između rođene muške i ženske djece, jer kao rezultat ranog otkrivanja pola i selektivnih abortusa, na 110 dječaka rodi se svega 100 djevojčica. Ovakav pristup ostaje u domenu pukog tradicionalizma koji podrazumijeva istrajavanje na određenim oblicima ponašanja, iako su se društvene okolnosti koje su im nekad davale smisao u potpunosti promijenile”, zaključuje Ćeranić.
Istraživanje populacionog fonda Ujedinjenih nacija (UN) je pokazalo da se Crna Gora nalazi u grupi od devet država svijeta sa najvećim poremećajem u odnosu novorođene muške i ženske djece, usljed selektivnih abortusa.
Ljekar Mirko Varajić, načelnik porodilišta u Nikšiću, podsjetio je da je “u prirodi broj muške novorođenčadi 1,05 puta veći od broja beba ženskog pola”.
"Na 100 rođenih djevojčica trebalo bi da se rodi 105 (103-107) dječaka. Vidimo da je u Crnoj Gori taj broj veći od onoga koji priroda nalaže. U jednoj godini je čak 1,13 puta veći. Nažalost, kroz našu tradiciju je stvoren takav trend i navika da ako nema muško dijete, kao da nema djece. Nove tehnologije u medicini, prvenstveno prenatalni test, koji je moguće uraditi već od osme nedelje trudnoće i tako utvrditi pol, a zatim i tablete za izazivanje pobačaja, daju parovima mogućnost da biraju pol svog djeteta, čak i da ne odu kod ljekara”, ističe dr Varajić.
Kao glavni razlog za to što je broj porođaja u Crnoj Gori svake godine manji, Varajić ističe promjenu načina života, ali i razmišljanja.
“Prvi razlog za smanjenje broja porođaja je taj što se parovi sve češće odlučuju da imaju samo jedno ili dvoje djece. Drugi, a ne manje bitan, razlog je to što se i muškarci i žene sve kasnije odlučuju da stupe u brak, a dobro je poznato da je reproduktivni vijek žena ograničen. Tu dolazimo do jednog od problema kad je riječ o rađanju. Žena je najreproduktivnija u dvadesetim godinama, već posle tridesete reproduktivnost počinje da opada, a posle 35. godine je taj pad još nagliji, da bi posle 40. trudnoće nastale prirodnim putem bile rijetke. Radeći ovaj posao, mnogo puta sam bio svjedok da i pored velike želje za djecom, parovi ne mogu da ostvare trudnoću prirodnim putem, već se ide na vantjelesnu oplodnju, koja je mnogima pomogla, ali nije svemoguća. Treći razlog je svakako veliki broj razvoda brakova, kad parovi već imaju djecu”, kaže Varajić za “Vijesti”.
Samo 2016. godina bila u granicama normale
Jovana Davidović je doktorirala na temu “Patrijarhalna uvjerenja i medijsko portretisanje rodnih odnosa na primjeru selektivnog abortusa u Crnoj Gori”.
“U patrijarhalnom sistemu, abortus i ženino pravo da autonomno raspolaže svojim tijelom, nijesu prihvatljive opcije. Međutim, kada je riječ o ciljanom eliminisanju ženskih fetusa, patrijarhat postaje tolerantniji prema ideji abortusa”, kaže Davidović koja je saradnica u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici.
Njeno istraživanje je pokazalo da svaki peti građanin/ka koji vjeruje da abortus u potpunosti treba zabraniti, istovremeno podržava selektivni abortus, ukoliko u porodici nema muške djece.
“Zavod za statistiku Crne Gore je ustanovio prosjek od 110 rođenih dječaka na 100 djevojčica, pri čemu je polni disbalans bio najveći u 2009. godini, sa 114 novorođenih dječaka na 100 djevojčica. Tokom posljednjih šest godina, stopa disbalansa se kreće između 109 i 106 novorođenih dječaka na 100 novorođenih djevojčica. To zapravo znači da se praksa selektivnih abortusa nastavlja jer toliko odstupanje u kontinuitetu ne može biti slučajno, već rezultat ljudske intervencije”, kaže Davidović za “Vijesti”.
Kao primjer perioda u kojem je zabilježena najveća razlika u broju novorođene djece muškog i ženskog pola uzima se 2009. godina kada je rođeno 549 dječaka više u odnosu na djevojčice, dok je jedino 2016. godine ta razlika bila u granicama normale - 131.
“Normalna brojčana razlika između muške i ženske djece na rođenju u Crnoj Gori se u prosjeku kreće od 130 do 165. To znači da je, prema dostupnim podacima, 2009. godine bila najveća stopa selektivnih abortusa jer razlika od nekoliko stotina nije moguća bez ljudske intervencije. Kada govorimo o srednjim vrijednostima, u Crnoj Gori se tokom posljednjih 20 godina, prosječno godišnje rađa 400 dječaka više u odnosu na djevojčice. Tokom posljednje tri godine, razlika je u padu jer se prosječno godišnje rađa 250 dječaka više u odnosu na djevojčice. Međutim, čak i sa tim padom, još uvijek nemamo normalne vrijednosti što pokazuje da praksa selektivnog abortusa opstaje”, zaključuje Davidović.
Nove vrijednosti, novi ciljevi
Ćeranić smatra da su negativne demografske tendencije, koje su karakteristične ne samo za Crnu Goru nego i za region, uslovljene ukupnim društveno-ekonomskim razvojem.
“Postsocijalistička etapa razvoja nije inicirala samo ekonomsku krizu, već i urušavanje ključnih institucija koje su u prethodnom sistemu podržavale rani brak i roditeljstvo, što je bitno promijenilo način sagledavanja i proračunavanja troškova i dobiti u ovom domenu. Nezaposlenost, produženo školovanje, neriješeno stambeno pitanje, nizak životni standard, nesigurnost posla, te osjećanje neizvjesnosti i društvena anomija, bez sumnje imaju važnu ulogu u odluci o odlaganju braka i roditeljstva”, kaže Ćeranić za “Vijesti”.
Da strukturalni faktori, prema njegovim riječima, nijesu i jedini uzroci demografskih kretanja u Crnoj Gori, pokazuju podaci da u poslednjih 15 godina imamo skoro linearan pad nataliteta, a poslednje tri godine negativan prirodni priraštaj, iako smo u tom vremenskom rasponu imali i periode nešto dinamičnijeg ekonomskog razvitka.
“Činjenica da izlazak iz tranzicijske krize i ekonomski rast u većini postsocijalističkih zemalja nijesu uslovili obnavljanje stopa bračnosti ili nataliteta, iako je njihov intenzivan pad zabilježen upravo sa strukturnim promjenama, ukazuje na značaj promjena vrijednosnih obrazaca koji se odvijao istovremeno. Očigledno se uticaj zapadne razvojne paradigme širio i u socijalnim i porodičnim strukturama ovih društava”, smatra Ćeranić.
Nove vrijednosti, kako navodi, u prvi plan stavljaju drugačije ciljeve koncentrisane oko rastućeg individualizma i rastućeg nivoa vlastitih ambicija i aspiracija pojedinca. “Akcenat je prije svega na samoodgovornosti i samoispunjenju pojedinca, na sve većoj sklonosti izbjegavanju ‘trajnih’ opterećujućih obaveza, orijentaciji na vlastite, lične ciljeve i želje pojedinca. Sve to slabi uticaj porodice, a pojačava se uticaj pojedinaca, te s time u vezi i njihov pogled na svijet u kojem dominira individualizam, hedonizam i konzumerizam”.
Promjene u vrijednosnoj orijentaciji koje su se dogodile u posljednje tri decenije, smatra Ćeranić, uzroke imaju i u uspostavljanju novih ekonomsko-društvenih odnosa kojima je osnovni cilj maksimalizacija profita.
“Primarni ekonomski cilj tih promjena je jednostran i dovodi do zanemarivanja opštih interesa društva, pa djeluje (uz ostalo) na znatnu redukciju uticaja države na područje reprodukcije stanovništva putem odgovarajuće populacione politike, uz istovremeno podsticanje ukupnog procesa individualizacije. U tom okviru nastaju promjene u društvenim normama koje su usmjerene na mnoge aspekte života, pa i na demografske, na odnos ljudi prema vlastitoj reprodukciji, prema broju djece u porodici, na nužnost podjele rada u pogledu brige o djeci, njihovom vaspitanju, obrazovanju”, ističe Ćeranić koji je profesor na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
Bonus video:
